Autorica je prizore s obiteljskih fotografija apstrahirala, učinila anonimnima i takve ih utkala u zastor koji nam onemogućava da vidimo ako ne umijemo ili ne želimo gledati kroz njega. Raster je štit i modulor ujedno. Tako je u ovom slučaju vrlo očito na promatraču hoće li se zagledati u površinu slike s njenim uvjetno rečeno dekorativnim pasivnim sadržajem ili u aktivnu, nepredvidivu prazninu. Ta praznina esencijalni je i apstraktni sadržaj djela koji pulsirajući kroz površinu prodire prema promatraču.
Igra praznine i linije igra je općeg i osobnog. Onoga što neizbježno jest i onoga što ”hoću da bude”. Promatranje međuovisnosti praznine i linije dobra je polazna točka za osjećanje krhkosti, titravosti i promjenjivosti prizora; ”tkanja u zastoru”. Na nekoliko slika prizori su ”obojani” bojama dječjeg, davnog i toplog. Na ostalima bezbojni su, crno bijeli, a time još titraviji, ekspresivniji i slučajniji. Gotovo kao duhovi, spremni da se već u slijedećem trenutku nepredvidivo preoblikuju ili nestanu. Njihovom nepostojanošću ono iza čini se tim življe. Praznina postaje promatračev suigrač.
Otvorenje izložbe održat će se u Green Room Galeriji 17. ožujka s početkom u 20 sati. Izložba ostaje otvorena do 31. ožujka.