“Jesen i život bez smisla. Miloš Crnjanski tim riječima započinje svoj roman Dnevnik o Čarnojeviću. Ova je djelom autobiografska proza nastala nakon piščevog ranjavanja na frontu u Galiciji. U nataloženiim slojevima Litvanskog vojvodstva, carske Rusije, Sovjetskog saveza kao i onog tranzicijske države uočavamo na području Galicije jednu davno iščezlu kulturu. Svijet je to gradova u kojima su fasade prodavaonica obojene cimetovim bojama. U njima neobični likovi sjede na jaju. Različite je povijesne i kulturne utjecaje što definiraju Galiciju tako opisao književnik Bruno Shulz. Upravo su mi njegove pripovjesti otvorile znatiželju za razumijevanje mjesta i vremena. Druga je impresija, ona koja više govori o našoj projekciji najistočnijeg kraja Austrougarske monarhije bio roman Miloša Crnjanskog. Prostor je u njemu opisan kroz destruktivni ratni diskurs, prizore prljave djece, blatnjavih sela te čađavih pravoslavnih crkava. Pejzaž je u Galiciji ravničarski i jednoličan. Određen je pojasevima žute boje, iza kojih se kriju veliki nasadi uljane repe. Prostire se sve do blagih obronaka Karpatskog gorja. Upravo se unutar takvog pejzaža smjestila crkva Svetog Pantelejmona na čijoj se fasadi nalaze gravure konja u simboličnim prikazima svete svadbe Perunovog sina Jarila i sestre mu Mare. Ta je crkva samo jedan dio zagonetnih arhetipskih prostora definiranih različitim mitovima. Umjetnički projekt Jesen i život bez smisla polazi upravo od reinerpretacije mita. Kreirao sam ga u suradnji s dvoje studenata Zadarskog sveučilišta, Damirom Kamenarom i Marinom Bogdanović. Naši radovi istražuju arhetipske svijetove opisane u književnim djelima kao što su to romani Dnevnik o Čarnojeviću Miloša Crnjanskog i Predio slikan čajem Milorada Pavića ili poezija Sergeja Aleksandrovića Jesenjina. Zajedničko je svim radovima nastalim u ovom projektu mitologiziranje osobne povijesti kroz književno djelo. Moj se rad sastoji od dvije fotografije iz mladih dana. Posvećen je služenju vojnog roka na Kosovu u predvečerje raspada Jugoslavije. Ozračje je bilo jednako apokaliptično kao raspad Austrougarske monarhije opisan u djelu Crnjanskog. Fotografije se izravno referiraju na vojnu povijest pisca. Damir Kamenar se predstavlja sa deset crteža šumskih krajobraza nastalim u maniri ruskog romantizma. Ispod prizora lugova i drveća ispisuje citate Jesenjinove poezije, foklorizirajući na taj način kako sam crtež tako i ideju impresije zasnovane na čitanju krajobraza. Video rad Marine Bogdanović nastao je kao virtualna ekranizacija Pavićevog romana. Kreiran je u formi estetike društvenih mreža i kratkih filmskih formi što ih možemo vidjeti na stranici You Tube. Upravo Pavićev roman u sebi sadrži enigmatsku strukturu koju je nemoguće pretočiti u kanone jasno ispričane priče koja slijedi dogme naracije. Ova tri rada koriste medije što su izmjenili svijest o slici. Crtež kao prvo vizualno i ritualno sredstvo, fotografiju koja mogućnošću tehničke reprodukcije mijenja smisao umjetničkog djela i video koji transformira svijet povijesnog u svijet spektakla. Sva su tri rada povezana u jedinstvenu cjelinu slike, teksta i unutarnjeg iskustva. Istog onog što živi u idealističkim svjetovima većine književnih junaka, kao i u dramatičnim prizorima transformiranih slika. Nastalih u starom dobu, na rubu davno zaboravljenog carstva”, piše Josip Zanki.
Marina Bogdanović, rođena 1992. godine u Kotoru, Crna Gora. Trenutno student preddiplomskog studija psihologije u Zadru. Damir Kamenar, rođen 1989. godine u Osijeku. Trenutno je redovni student preddiplomskog učiteljskog studija razredne nastave na Sveučilištu u Zadru. Josip Zanki, rođen 1969. godine u Zadru. Javno djeluje od 1986. godine na područjima grafike, video arta, performancea i kulturne antropologije. Trenutno je predsjednik HDLU-a i izvanredni profesor na Sveučilištu u Zadru.
Otvorenje izložbe je u srijedu, 16. travnja od 19 do 21 sat, a izložba se može pogledati do 18. travnja od 14 do 18 sati.
