Vizualna umjetnica Ivana Smiljanić predstavlja svoj rad izložbom “Mešaj Mala” i druge pesme. Izložba se otvara u utorak, 29. studenog u 18 sati, a može se pogledati do 9. prosinca 2016. u sklopu programa Green Room galerije u Zelenoj dvorani u Zaboku.
Ja sve upropastim / I spoil everything (video, 2:16, 2004.)
Ovu rečenicu čula sam dovoljno često da uhvatim sebe kako je i sama izgovaram – u sebi, kada izostane glasno, od nekog drugog. Ta navika, usvajanje nekakve fraze kao osobnog prijekora, učinila mi se neprihvatljivom, a sama rečenica neodrživom. Tako sam napravila rad, apsurdnu i potresnu odu površnosti, sa ciljem da svaku inertnu identifikaciju izvrnem ruglu.
Tako mi i treba.
Sama sam kriva.
IGRAM IGRAM IGRAM u Vranju (video-performans, 59:10, 2011.)
Svojim plesnim performansima, pozivajući ljude iz određenih društvenih miljea da biraju muziku za moj rad, bavim se različitim pojavama ili odnosima unutar kompleksnog sistema suvremene kulture i društva, kao što je mjesto umjetnika u hijerarhiji ovog sistema, međusobna zavisnost njegovih različitih subjekata, ili nevidljivost čitavih manjinskih grupa. Pozvana da IGRAM IGRAM IGRAM na otvaranju Festivala “Borina nedelja” u Vranju, prvi put napuštam praksu bavljenja problematikom suvremene umjetničke scene. Inspirirana proslavljenim junakinjama iz djela Bore Stankovića, pozvala sam vranjanske nevjeste da biraju muziku za moj rad. Na ovaj simboličan način izražavam podršku, poštovanje i divljenje ovim mladim ženama. Mjesto performansa: Galerija Narodnog muzeja Vranje, 45. Borina nedelja (selekcija: Jelena Veljković). Trajanje performansa i play-liste: 77 min
Zapamtićeš ti mene (instalacija, 2016.)
– Koristeći zvuk, crteže i neke svoje intimne bilješke, kreirala sam jedan neobičan ambijent u kojem postaje vidljivo sve što se toliko teško vidi, da ni ne vjerujemo da postoji. Nešto pažljivo skrivano i lucidno u partnerskim odnosima. I moje čedo – slonče, koje je izraslo u pravog, velikog slona. Nevidljivog. Toliko velikog, da sam i ja pored njega postala nevidljiva. Mislila sam da sam tako nevidljiva bolja majka.
– Koje gluposti, pa nisam ja slonica?!
– U stvari, izložba je o moći, o zaslugama i kaznama. Nevidljivim, naravno. O građanskoj odgovornosti. O normalnosti. O pravu svih nas, i mom osobnom, da stvari nazovemo pravim imenom.
– O slonu u sobi.
– Kom slonu?
Ivana Smiljanić vizualna je umjetnica i performerica rođena u Beogradu. Završila je osnovne (2005.) i magistarske studije (2009.) na beogradskom Fakultetu likovnih umetnosti, kao i jednogodišnji program Ženskih studija, Centra za ženske studije u Beogradu (2012/13.). U svom radu, koristeći različite medije i resurse vlastitog tijela, bavi se re-kreiranjem/re-interpretiranjem iskustava/pojava/problema sa kojima se susreće kao žena, umjetnica i građanka. Samostalno je izlagala i izvodila performanse u Beogradu, Novom Sadu, Pančevu, Smederevu, Vranju, Prijepolju, Zagrebu, Osijeku, Puli, Podgorici, Ljubljani, Bratislavi, Brusselsu, Bergenu i New Yorku. Učesnica je mnogih grupnih izložbi u Europi i Americi, uključujući Centar sodobnih umetnosti Celje, Künstlerhaus Bremen, Slovačku nacionalnu galeriju, Hilger BrotKunsthalle u Beču, Musée d’Art Moderne Saint-Etienne, Muzej savremene umetnosti Vojvodine u Novom Sadu, Mestnu galeriju u Ljubljani, Galeriju B-312 u Montrealu, Muzej suvremene umjetnosti Istre u Puli, Centar savremene umjetnosti Crne Gore i druge. Kao dobitnica Nagrade “Dimitrije Bašičević Mangelos”, boravila je u International Studios & Curatorial Program (ISCP) u New Yorku 2009. godine, a 2011. predstavljala je Srbiju na izboru za Henkel Art Award. Njeni radovi su dio Kolekcije Telenor i Kolekcije oktobarskog salona Kulturnog centra Beograda. Živi u Bukureštu i Beogradu.