Promo Radi se o projektu koji predstavlja imaginarno putovanje prostorom konstrukcije, poetike i estetike kinematografa i filmske slike, a ideja putovanja predstavlja jedno od središnjih mjesta radova Marka Tadića, koji se kreću od razglednica, imaginarnih zemljovida, u animiranim filmovima, crtežima, kolažima, instalacijama. Marko Tadić gradi priče u kojima je naracija tek naznačena, dok u njima skicira moguće, zamišljene, fikcionalne svjetove.
Izložba se razvija oko načina filmskog mišljenja, zamišljanja kinematičkoga aparata, sklopa ideologije i tehnologije, produkcije i reprodukcije pokretnih slika, sastavlja se oko pogleda kamere, elemenata projekcije i projektora, formalno jasnih elemenata, kvadrata prostora, geometrijskog okvira, kadriranoga prizora.
Jednostavnim crtežom i kolažiranjem elemenata Marko Tadić intervenira u prizore koji donose vintage razglednice, stvarajući narativ između poznatog i nepoznatog, dokumenta i fikcije, a koji se s citatima različitog porijekla miješa u organsku cjelinu. Radovi se oblikuju na razmeđi crteža, kolaža, prisvojenih fotografija, instalacija, animacije, a određuje ih interes za arhiv, estetiku B filmova i nijemih horora kojima gradi neobičnu atmosferu, ističući mogućnosti ponovnog čitanja i odnosa s prošlim.
Marko Tadić tvori izložbu koja se strukturira kao oprostoreni “film strip” – istražujući kodove kinematografije, filmske sadržaje i alate artikulirajući refleksivne i tehničke procese koji ukazuju na konstrukciju filmskog medija i istovremeno naglašavajući fascinaciju njime. Radovi na izložbi ukazuju na golem trag kojeg su filmovi ostavili u cjelokupnoj kulturi, ističući, riječima Waltera Benjamina kako kinematografski aparat predstavlja pogled koji se prije nikada i nigdje nije mogao zamisliti.
U kolažima i crtežima Marko Tadić gradi fragmentaran narativ koji pripovijeda priču o filmu, a spektakl kinematografije i njezina “konstrukcija”, naglašavanje njezina konstruiranog karaktera, postaju referencijalno polje ovih radova, dok radovi predstavljaju interpretaciju crteža u dva medija: kolažu i animiranom filmu, i donose dvije razine slike – statičnu i pokretnu.
Osim pripovijedanja priče o filmu, radovi Marka Tadića dovode nas u vezu s poviješću kolaža koji se u kontekst umjetničke prakse uključuje u 20. stoljeću, dok se do tada koristio u izvanumjetničke svrhe, u okvirima tradicije pučke i regijske kulture poput spomenara, zatim memorabilija bidermajera i malograđanskog ukusa. Kolaž je bio rubna pojava koja se početkom 20.st transformira u dominantan način mišljenja i izražavanja koji prodire u središte umjetničkog sustava. Kolaž uvodi neumjetničke materijale u umjetnički sustav, poput predmeta iz svakodnevnog života, elemente slika i teksta iz masovnih medija i popularne kulture, odnosno materijala “medijske realnosti” građanskog života kojeg su činile slike iz novina, časopisa, oglasa, reklama. Osim što pretpostavlja fragmentiranje zbilje, montaža i kolaž ogoljavaju umjetnički postupak, opisuju i na vidjelo stavljaju faze konstitucije djela. Kolaž pretpostavlja postupak koji se zasniva na semantičkom premještanju elemenata, postojećih poruka u novu tvorevinu, kako bi se stvorilo umjetničko djelo koje prikazuje raznovrsne prekide i složenu višeznačnost.
Izložba je otvorena od 5. do 28. ožujka.
Marko Tadić (Sisak, 1979.) diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovne umjetnosti u Firenci u Italiji. Izlagao je radove na nizu samostalnih izložbi, u: Osijeku, Dubrovniku, Sisku, Velikoj Gorici, Zagrebu, New Yorku i Berlinu, te skupnih izložbi, u: Zagrebu, Sisku, Velikoj Gorici, Zadru, Puli, Poreču, Labinu, Zlarinu, Rijeci, Ljubljani, Beogradu, Kasselu, Regensburgu, Berlinu, Frankfurtu, Beču, Grazu, Firenci, Torinu, Avesti, Helsinkiju, New Yorku, Los Angelesu i Nottinghamu. Dobitnik je brojnih nagrada: treće nagrade na T-HT MSU (Zagreb, 2010.), nagrade Radoslav Putar (Zagreb, 2008.), nagrade za crtež na Salonu mladih (Zagreb, 2006.) i prve nagrade na Salonu mladih (Sisak, 2001. i 2000.). Nakon izložbe u Laubi odlazi na tromjesečnu umjetničku rezidenciju u Helsinki (HIAP). Živi i radi u Zagrebu.
Autorica teksta: Branka Benčić, prijevod (engleski): Iva Štekar, lektura (hrvatski): Miodrag Kalčić, kustosi: Vanja Žanko, Mateja Kuka, vizualni identitet: Dominik Markušić, voditelj tehničke službe: Jure Strunje, fotodokumentacija: Damir Žižić.
