Tema Ali unatoč pokušajima takve politike da uspostavi apsolutnu kontrolu nad našim mislima i da strogo odredi ono što je moguće, na najrazličitijim mjestima javljaju se nagovještaji propasti takvogdruštvenog uređenja. To su javna mjesta na kojima ravnopravno komuniciraju radnici, umirovljenici, umjetnici, djeca i svi ostali koji smatraju da ipak ima smisla razgovarati i zajednički djelovati.
Jedno od takvih mjesta je i izložba suvremene umjetnosti Adria Art Annale koja će se održati u Dioklecijanovim podrumima od 15. do 22. listopada i koja će pokušati uvesti upravo jezik umjetnosti i ljubavi kao sastavni dio nove politike. Dugogodišnja izložba sastojat će se od anonimno izloženih radova raznih umjetnika iz Hrvatske i susjednih zemalja, od predavanja koja su ujedno i javne tribine te od filmskih projekcija. Anonimno izlaganje radova dolazi kao odgovor egoističnim principima kapitalizma kao što su samopromocija i dominacija određene ideologije (danas su to ideologije ekonomije i tehnoznanosti) te kao stav da autora umjetničkog rada nije moguće svesti na ime jedne osobe kao što je nemoguće povući granice države bez da se nekoga ostavi s druge strane te imaginarne crte. Na ovaj način prostor demokracije otvara se svim ljudima, a pitanje slobode postavlja se izvan fašističke mreže zakona i kontrole u prostorsvijesti o drugomekoja je usko povezana sa sviješću o samome sebi.
Neodvojivi dio ove izložbe su i predavanja o aktualnim pitanjima društva (direktna demokracija, umjetnost, radnici, torcida…) koja su samo uvod u direktno demokratske tribine koje će se održavati svaku večer u 20 sati. Suprotno uhodanom mišljenju da mogućnost sudjelovanja sviju u određenom dijalogu vodi u kaos ovisusreti su uvijek do sada pokazali da se prostor slobode otvara tek prilikom susreta sa slobodom drugoga. Neograničena sloboda koju propagira kapitalizam pretvara to ključno pitanje u stvar ispunjenja bilo koje nasumične želje unatoč tome što te želje dolaze iz ograničenog i nama nedostupnog svijeta spektakla i vladajuće ideologije. Tako se događa da je ono za što mislimo da predstavlja apsolutni oblik slobode zapravo ultimativni oblik duhovnog, a onda i materijalnog ropstva.
Da bismo se oslobodili takvih oblika ropstva trebali bismo zajednički istražiti što nas razdvaja u rivalske skupine, zašto se ponekad osjećamo kao bezvrijedan dodatak društvu, zašto u vlastitom ponašanju možemo prepoznati iste mehanizme nasilja koje koriste država i slobodno tržište i sl. Tek otkrivanje odgovora na ta pitanja otvara mogućnost zajedničkog suprotstavljanja ujedinjenoj moći kapitala i bijedi koju ostavlja(mo) iza sebe.
Program provjerite ovdje.
