Tema Boljim znalcima jugoslavenskih kinematografija pedesetih godina prošlog stoljeća taj će ciklus potvrditi kako je u tim okvirima Stojanović bio jedan od najoriginalnijih autora. Ovaj mali ciklus počinje filmom Zle pare (1956.) koje prvi put unose u prikaz zbivanja iz Drugog svjetskog rata humorističke elemente kroz priču o sudbini sanduka s novcem koje je pratnja izbjegloga jugoslavenskog kralja ostavila u pećini nedaleko Nikšića da bi njihov slučajan pronalazak izazvao niz nevjerojatnih, nerijetko komičnih ili grotesknih zgoda.
Groteskni elementi još su naglašeniji u filmu Četiri kilometra na sat (1958.) o malom vlaku koji se vrti u krug i u kojem pitoreskni likovi stvaraju neobičnu, ali i dojmljivu sliku međuratnoga društva i to izrazito osobnim redateljskim stilom koji djelomice dokida granice između subjektivnog doživljaja i tzv. objektivne stvarnosti, te tako najavljuje promjene koje će uskoro donijeti modernizam.
U filmu Kampo Mamula (1959.) koji se zbiva za vrijeme Drugog svjetskog rata u talijanskom logoru na otoku Mamula ispred Herceg Novog modernistički izričaj vidljiv je i u žanrovskom miješanju akcijskog filma i psihološke drame, a naročito u naglašenoj redateljskoj ekspresivnosti koja nastoji cjelinu nadograditi u sugestivni doživljaj zlokobnosti rata koju osjećaju ne samo zatvorenici nego i njihovi čuvari.
Raspored projekcija u kinu Tuškanac, od 12. do 14. rujna, potražite ovdje.
