Kritika Iako najpoznatiji po svom snimateljskom radu, koji uključuje remek djela kao što su Rani Radovi Želimira Žilnika i Okupacija u 26 slika Lordana Zafranovića, Karpo Ačimović Godina u razdoblju od 1967. do 1972. režirao je nekoliko nevjerojatno šarolikih i inovativnih kratkih eksperimentalnih filmova. U njima je, kao i njegove crnovalne kolege, preispitivao društveno političku situaciju u zemlji, ali to je radio na sasvim svoj, poseban, istovremeno estetski formalno rigorozan i konceptualan, ali i sadržajno razbarušen, anarhičan i duhovit način.
Tako u svojevrsnom produženom videospotu Gratinirani mozak Pupilije Ferkverk gledamo članove avangardne kazališne skupine kako uz glazbu grupe Taste Rorya Gallaghera (inače je glazbu za većinu Godininih filmova radila novosadska avangardna pop-rock grupa Laboratorija Zvuka) izvode figure u plićaku i pozivaju na uzimanje LSD-ja kao rješenje za svjetske probleme.
Zdravi ljudi za razonodu, film koji je dobio dvije nagrade na festivalu u Oberhausenu, izuzetno je vizualno lijepa, skoro pa sasvim dokumentarna poema o suživotu više od 20 etničkih skupina u Vojvodini, koju su socijalističke vlasti zabranile zbog sumnji u sprdanje s bratstvom i jedinstvom.
Najveći skandal Godina je napravio s filmom O ljubavnim vještinama, kad je umjesto naručene propagande JNA, snimio djelo o žudnji 20 000 vojnika iz ogromne kasarne na jugu Makedonije za 7 000 slobodnih žena, radnica u tekstilnoj tvornici koje žive svega par kilometara od njih. Kad je poslodavac vidio film, Godina je čudom izbjegao sedmogodišnju zatvorsku kaznu, a sve kopije filma osim jedne uništene su sjekirom.
Nedostaje mi Sonia Henie jedinstven je eksperiment koji je Godina izveo za vrijeme beogradskog FEST-a 1972. Tamo je zamolio nekoliko slavnih svjetskih režisera (Miloš Forman, Frederic Wiseman, Tinto Brass, Paul Morrissey…) da snime kratke filmove s vrlo striktnim pravilima – kamera se ne smije micati, sve se mora snimati u istoj sobi, film ne smije trajati dulje od tri minute, a u njemu se mora pojaviti rečenica “Nedostaje mi Sonia Henie”, čiji je autor nitko drugi doli Snoopy, u filmu potpisan kao scenarist. Nekim čudom svi su pristali sudjelovati, a rezultat je 14 minuta posvemašnjeg ludila.
Rođen u Makedoniji, Godina je većinu svojih kratkih filmova snimio u produkciji tada vrlo agilnog i radikalnog novosadskog Neoplanta filma koji je stradao u čistkama 1971. i 1972., kao uostalom i cijeli crni val. Nakon nasilne pauze od 1980. do 1990. režirao je i tri dugometražna filma (Splav meduze, Crveni boogie i Umjetni raj), a već nekoliko desetljeća živi u Sloveniji, gdje je donedavno predavao filmsku režiju i fotografiju na ljubljanskoj akademiji. Dobitnik je Prešernove nagrade za životno djelo, najvećeg slovenskog priznanja za dostignuća na području umjetnosti.
Svi filmovi bit će prikazivani s originalnih formata (35mm), osim Making of Nedostaje mi Sonia Henie, koji će biti pušten s BETE.
Poslije projekcija najavljenih za utorak, 23. travnja u 20 sati, kustos programa Ivan Ramljak održat će razgovor s autorom. Ulaz u kino Tuškanac besplatan je.
