Kritika Krajem prosinca, u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu prikazana su tri nova rada za dva prostora Jamesa Benninga, američkog umjetnika politika krajolika, transcendentaliste, pjesnika i matematičara slika vremena. Benning je jedan od najustrajnijih mislioca i praktičara američke filmske neoavangarde, koji u svom radu usložnjava manipejski maksimalizam strukturalnog filma s početka 1970-ih sa sustavima osobne ekozofije pokretnih slika. Benningove instalacije za kino i galerijski prostor bile su prolog desetom, siječanjskom izdanju Filmskih mutacija, ali i dolasku dugo iščekivanog autora krajem ožujka.
Za svoje prvo putovanje u Zagreb, Rijeku i Vodnjan od 30. ožujka do 4. travnja ove godine, James Benning će uprizoriti šest vizualnih formula za računanje rada vremena u seriji petlji Bez naziva (Vrijeme). Benningova velika petlja psihogeografska je mapa šest digitalnih loopova za pomno iščitavanje šest sustava promjene vremena, koje će autor otvarati dan po dan u šest različitih galerijskih ambijenata sa sudionicima cijelog ili dijela računalnog itinerarija. Krajolici su funkcije vremena, a subjekti su funkcije krajolika, govori Benning o svojoj politici estetike u trajanju i dokumentiranju duha prostora i vremena. Izmještena i razvedena topografija putopisa Bez naziva (Vrijeme) uključuje šest fenomena za šest funkcija vremena koje autor otvara i povezuje tijekom šestodnevnog ininerarija za gledanje i slušanje.
Lekcijsko putovanje započinje zagrebačkim petljama: Čitateljičinom petljom (razgovor i otvorenje 30. ožujka u 19 sati u Institutu za suvremenu umjetnost u Zagrebu), Željezničkom petljom (razgovor i otvorenje 31. ožujka u 19 sati u MM centru u Zagrebu), Petljom crteža (otvorenje 1. travnja u 19 sati u Muzeju suvremene umjetnosti – Stalni postav “Zbirke u pokretu”, u Zagrebu) i Petljom koksa (otvorenje 2. travnja u 20 sati u Greti u Zagrebu). U Rijeci Benning otvara Petlju sirovog željeza (otvorenje 3. travnja u 19 sati u Mini-art kinu), a u Vodnjanu posljednju Šumsku petlju (otvorenje 4. travnja u 19 sati u Apoteci).
Uz Benningovu procesualnu ekozofiju slika, bit će prikazan njegov paradigmatički strukturalni 16-milimetarski film Samoubojstvo krajolika iz 1986. godine, simptomatologiju dvaju zločina čiji su protagonisti funkcije tridesetak godina udaljenih društvenih i duševnih krajolika. Filmska kopija bit će prikazana 1. travnja u 20 sati u dvorani Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu i 3. travnja u 20 sati u riječkom Art-kinu Croatia, a razgovor s autorom nakon filma vodit će Dragan Rubeša i Tanja Vrvilo.
Ovaj je vizualni itinerarij ujedno prvi dolazak i predstavljanje jednog od najutjecajnijih predstavnika američke neoavangarde, čija mapa osobnog konceptualizma povezuje žarišta vizionarskog filma i suvremene umjetnosti, fokusirajući se na konstrukciju motrišta i ekonomije pažnje. Fiksacije nadzirane stvarnosti, zaustavljeni okviri za krajolike poslije nestanka ljudi supostavljaju i ponovno uprizoruju zazornost prošlog i ovog stoljeća, od utopije do jeze. Benningov gotovo polustoljetni umjetnički arhiv obuhvaća četrdesetak 16-milimetarskih filmova snimljenih tijekom četiri desetljeća (do 2007. godine) i vjerojatno dvostruki broj digitalnih radova i serija, instalacija za kino ili druge prikazivalačke prostore koji su nastali u radosnom ubrzanju tijekom posljednih desetak godina. Benning ovu dvodijelnu strukturu radikalno individualističke povijesti filma prekida rizomatskim projektom izmještanja Dvije kolibe (Two Cabins), koji je započeo gradnjom replika šumskih koliba američkog filozofa prirode Henryja Davida Thoreaua i američkog matematičara i teroriste protiv tehnološkog društva Theodora Kaczynskog, “Unabombera”. Benning je replike izgradio od srpnja 2007. do lipnja 2008. godine na svojoj zemlji u šumi Sierra Nevade, opremivši ih vlastitim kopijama slika, pisanih dokumenata, replikama predmeta i biblioteke prisvojenog umjetničko-revolucionarnog slobodarskog kolektiva. Projekt je bio u fokusu prve Benningove samostalne izložbe koja se odvijala u Kunsthausu u Grazu 2014. i Kunstvereinu u Hamburgu 2015. godine pod naslovom Dekodiranje straha (Decoding Fear).
Instalacije za šest prostora Bez naziva (Vrijeme) odabrao je James Benning, a program se odvija se u sklopu interdisciplinarnog projekta umjetničke organizacije Film-protufilm Serije za invizibilno kino i višegodišnjeg istraživanja Filmskih mutacija za promišljanje modusa prijenosa sustava slika, znanja i memorije filmskog dispozitiva u digitalnom dobu, kustosice Tanje Vrvilo.
