Willard Grant Conspiracy u boji

Iako su mišljenja o ovom bendu podijeljena, Robert Fisher i Willard Grant Conspiracy svakako su miljenici zagrebačke scene. Svoj su prvi koncert u Zagrebu održali 1999. kao predgrupa Walkaboutsima, a od onda su čak četiri puta svirali pred ovdašnjom publikom, s time da je svakim koncertom obostrana naklonost samo rasla. Fisher je svoj tradicionalni folk-noir s godinama počeo sve češće stapati u veselije pop strukture. Lirički, njegove glavne preokupacije su i dalje tmurne, tragične teme, no strukturalno, kao da je doživio neko otkrivenje i ipak odlučio svoje melodije odvesti na neko više mjesto, kao da su tonovi dobili boju. Uostalom, i Nick Cave, glazbenik i pjesnik kojem Fisher duguje mnogo, na svom je posljednjem albumu otkrio svoju optimističnu dimenziju.

Willard Grant Conspiracy u Zagreb su stigli u sklopu promocije svog posljednjeg albuma Let it Roll kojeg je za Europu izdao njemački Glitterhouse, izdavač i već spomenutih Walkaboutsa. Valja spomenuti da je album dijelom sniman u susjednoj nam Sloveniji te da su u njegovom stvaranju, osim Fishera kao centralne figure, sudjelovali i članovi Lambchopa, Walkaboutsa te pratećeg benda Stevea Wynna. Od svih ljudi svakako treba istaknuti gitarista Jasona Victora koji svojim intstrumentom sjajno podiže atmosferu pjesama, kako u studiju, tako i na pozornici. Lakoća kojom daje teksturu ‘novim’ Willardima jednostavno je inspirativna.

Da je cijeli bend uzbuđen što je ponovno u Zagrebu, vidjelo se od trenutka kad su stupili na pozornicu Kina SC-a. Iako su mnogi smatrali da je ovo neprikladan prostor za intimističku atmosferu kojom odiše Willard Grant Conspiracy, upravo je bend dokazao suprotno. Koncert je počeo ispreplitanjem starog i novog materijala, i to mahom onog dinamičnijeg da bi u sredini Fisher izveo svoj tradicionalni solo performans uz tek pokoju upadicu violine. Službeni dio koncerta završio je furioznom izvedbom desetominutne Let it Roll, nakon čega više nije bilo povratka. Uslijedio je bis sa predivnim pop putovanjem zvanim Flying Low, što se ujedno pokazalo kao najiščekivaniji moment koncerta. Za kraj, Willardi su nas počastili sjajnom obradom Dylanove Ballad of a Thin Man.

Sve u svemu, bio je to doživljaj sa svojim svjetlijim i tamnijim trenucima, no svakako ne i samo jedan u nizu. Ovim gostovanjem Willard Grant Conspiracy opravdali su svoj status miljenika. A to može značiti samo da ćemo se ponovno vidjeti. A to je i više nego dobra misao.