Tema Otežana održivost privatnosti, nemoć pred neetičnom upotrebom algoritama, kao i svojevrsna tjeskoba od neizbrisivog digitalnog traga koji čovjek sveden na korisnika nepovratno ostavlja za sobom, bitni su gradbeni čimbenici, više ne tako novih, kolektivnih i individualnih identiteta koje era nadzornog kapitalizma ostavlja za sobom. Orvelovske oči, Bradburyjev mehanički pas i ostali distopijski utjerivači straha izašli su iz romana i postali dijelom naše svakodnevice u kojoj je sustav neprestanog nadzora umaskiran u naizgled bezazlene i privlačne sadržaje kojima nerijetko olako vjerujemo.
Upravo se preispitivanjem (pre)uključenosti suvremene tehnologije u čovjekovu svakodnevicu, konstantnom dostupnošću i njezinim posljedicama na društvene promjene bavi ruska digitalna umjetnica Dasha Ilina u izložbi Hi NSA, and welcome to my crib. Izložba je otvorena do 29. svibnja u Rijeci, u prostorima Filodrammatice, a nastala je u organizaciji udruge Drugo more. Netom prije otvorenja izložbe umjetnica je održala predavanje o izložbi i umjetničkom radu Unutar beskonačnog ureda tijekom koje je objasnila ironijsku potku sadržanu u naslovu rada. Naime, sintagmu “beskonačni ured” skovao je Mark Zuckerberg 2021. godine kako bi opisao virtualni prostor rada kao dio metaversea, podsjećajući pritom na mogućnosti kojima bi iskustvena zbilja uskoro mogla postati hologram te na to da svakodnevne prakse iz fizičke stvarnosti imaju potencijal metamorfozirati u onu virtualnu.
Jedna od mogućnosti koja se u to vrijeme predstavljala bile su Meta AI glasses dizajnirane u suradnji s Ray Banom, no nakon što ideja o svijetu u kojem ćemo naočalama percipirati stvarnost nije doživjela boom kojem su se osnivači nadali, nedavno su predstavljeni chatbotovi koji imitiraju ljudski kontakt i, kako kažu, mogu nadopuniti eventualne praznine koje pojedinac nezadovoljan kvalitetom svojih odnosa osjeća. Dasha Ilina propituje Zuckerbergovu viziju budućnosti društvenih interakcija utvrđujući kako kompanije poput Mete kvantificiraju prijateljstva svodeći ih na metriku i statistiku, pri čemu je ideja o chatbotovima još jedan u nizu postupaka dehumanizacije ljudskih interakcija i društva napose.
Tijekom razgovora umjetnica je zaključila da se idejom beskonačnog ureda zamućuju granice između privatne i poslovne sfere, a tehnologija tako postaje jedan od alata nadzora i afirmacije kapitalističke ideje o uvijek dostupnom radniku čiji dom više nije privatni prostor, već postaje beskonačni ured. Upravo je to temeljna tematska preokupacija izložbe sastavljene od pet radova koji čine cjelinu – tehnološki krajolik u kojem je čovjek pod neprestanim nadzorom. Posrijedi su simulacije prostorija: kuhinja, dnevni boravak, spavaća soba i ured, a radovi: Sanjaju li ljudi internetsku vezu, Dopusti da te popravim, Reci da grobu!, Dobrodošao savjet: narodne priče o digitalnom spasenju i Dashina kuhinja: Moj čarobni recept za tost sa sirom kroz filter satiričnog humora vrlo britko propituju i razotkrivaju sustave moći, nove alate nadziranja, ali i obrasce i setove ponašanja homo digitalisa.
Otuda i krovni naziv izložbe Hi NSA, and welcome to my crib. Posrijedi je, naime, referenca na poznatu MTV-jevu emisiju iz 2000-ih koju su poznati i slavni, pokazujući svoje skromne domove, započinjali rečenicom Hi MTV welcome to my crib, pri čemu referenca na Nacionalnu sigurnosnu agenciju aludira na internetski mit pretvoren u mem o tome kako svaku osobu nadzire državni agent.
Rad Dashina kuhinja: Moj čarobni recept za tost sa sirom ironičan je komentar na vladavinu algoritama, ali i neprestano recenziranje, vlogove i različite online trendove, nastao kao odgovor na algoritamski videonadzor koji je francuska vlada, uoči otvaranja Olimpijskih i Paraolimpijskih igara 2024., uvela kako bi nadzirao i detektirao tzv. “nenormalno ponašanje”. Tijekom predavanja umjetnica se kritički osvrnula na Zakon o algoritamskom nadzoru ističući kako francuska vlada vrlo svjesno manipulira definicijom biometrije i ne navodi transparentno što algoritamski sustavi prate. Cilj je toga zaobilaženje GDPR-a i omogućavanje zakonske primjene algoritamskog nadzora koji ljude identificira putem fizičkih i ponašajnih obilježja, a time se pod krinkom zakonitosti uvodi model koji zadire u privatnost građana.
Osim što otvara pitanja o zamjeni dotadašnjeg ljudskog rada i tome čijoj prosudbi u kategoriziranju ponašanja kao “nenormalnoga” više vjerujemo – čovjekovoj ili onoj koju je donio stroj, rad Dashina čarobna kuhinja: Moj čarobni recept za tost sa sirom problematizira opasnosti pogrešnog tumačenja nenormalnog ponašanja, koje izvan konteksta može dovesti do stigmatizacije i otvoriti prazna mjesta koja se vrlo lako popunjavaju ksenofobijom. Budući da nadzorne snimke pripadaju startupima i tehnološkim kompanijama koje su razvile algoritme, razlaže se pitanje etičnosti činjenice da sadržaj koji je nekad bio pod nadzorom javnih, ovlaštenih institucija, danas kontroliraju privatni interesi.
Rad je oblikovan kao kuhinja u kojoj se, umjesto očekivanih kuhinjskih predmeta, pomagala ili hrane, nalaze predmeti poput ekrana, slušalica i sl. pa posjetitelj tako u hladnjaku pronalazi ekran te može pratiti formu petnaestominutne video recenzije, odnosno kulinarskog tutorijala u kojem umjetnica pripremu tosta sa sirom koristi kao metaforički potencijal za izradu algoritma. Takav se format ubrzo lomi te se različitim tipovima diskursa upozorava na opskurnost netransparentne upotrebe algoritama dekonstruirajući tako metaforu tosta sa sirom i upozoravajući na to da krinka neutralnosti i banalnosti može poslužiti kao oblik nadzora.
U dnevnom boravku izložen je rad Dobrodošao savjet: narodne priče o digitalnom spasenju koji funkcionira kao multimedijalna arhiva digitalnog folklora, a čija je tematska preokupacija zaokupljena onime što autorica naziva tech lore, odnosno neformalnim znanjem o tehnologiji. Dasha Ilina dokumentarističkim pristupom nastoji stvoriti etnografsku kolekciju mitova o tehnologiji, stoga se rad sastoji od 75 videoisječaka koji oblikuju narativ različitih uvjerenja i publikacije koja ih sažima te služi kao vodič. Polazište za rad bila je publikacija Whole Earth Catalog iz šezdesetih godina prošloga stoljeća, koja se, zbog načina na koji su korisnici prenosili praktična znanja, savjete i alternativne načine života, smatra prethodnikom interneta, a autorica u njoj prepoznaje ranu formu kolektivnog, neformalnog dijeljenja znanja kakvo danas pronalazi u tech loreu.
Baš kao i korisnici Whole Earth Cataloga, autoričini sugovornici dijele svoje strahove i sumnje o tehnologiji pa govore o tome da nas naši telefoni slušaju (ponekad i naše misli, odnosno moždane valove) i pomoću tih informacija formiraju predložene marketinške sadržaje, navode da trebamo pokrivati mikrofon i kameru na uređajima, stavljati mobitel u rižu kako bi iz njega izašla vlaga, lizati bateriju kako bi trajala duže, puhati u otvor za punjač, podignuti mobitel kako bismo dobili signal i sl. Iako ovi narativi imaju neumoljiv prizvuk teorija zavjere, oni su jedan od pokazatelja seta razmišljanja i ponašanja čovjeka u digitalnom okruženju i gradbene su jedinice društvenih kolektivnih i individualnih identiteta.
Čovjek od svojih početaka nastoji objasniti neobjašnjive mu pojave, upravo su zato nastali mitovi o postanku svijeta, izmjeni godišnjih doba i sl. Čini se da suvremeni čovjek artikulacijom nove mitologije, one o tehnologiji, i dalje, baš kao primarne zajednice, mitovima objašnjava nepoznato, stoga ih autorica smatra novim oblikom društvenog folklora koji je važno evidentirati. Rad postulira ideju da je suvremenom čovjeku, iako je preplavila njegov krajolik i svakodnevicu, tehnologija zastrašujuća i nepoznata pa usmena predaja stvara protunarativ njezinu nepredvidivom razvitku koji za sobom ostavlja kolektivnu paranoju i osjećaj nemoći.
U uredu tehnološkog krajolika Dashe Iline nalazi se rad Reci da grobu! koji progovara o digitalnoj smrti i interaktivno uključuje posjetitelja da se okuša kao zaposlenik u fiktivnom pozivnom centru tvrtke G.R.A.V.E., specijalizirane za upravljanje digitalnim životima nakon smrti. Posrijedi je stereotipni uredski ambijent, a kada novi djelatnik podigne slušalicu čuje niz nezadovoljnih i uznemirenih korisnika, zabrinutih za budućnost digitalnih podataka nakon njihove smrti te eventualno narušavanje njihova dostojanstva. Kako bi doskočio problemu, posjetitelja na stolu dočekuje birokratski priručnik s tehničkim rješenjima o tome kako se nositi s pritužbama nezadovoljnih korisnika.
U središtu je ovoga rada parodija humorističnih infomerciala iz devedesetih godina koju posjetitelj može pratiti na ekranu uredskog stola. Video je formiran kao reklamna propaganda čiji je cilj pozvati gledatelje da se tijekom života adekvatno pobrinu za svoje digitalno nasljeđe te je, baš kao što je za propagande karakteristično, iznesena akronimska krilatica o očuvanju podataka: G – Get in touch with your digital heirs, R – Remove unwanted files from your storage, A – Allow your heirs to access your passwords, V – Verify that your digital will is in order, E – Erase embarrassing social media content. Ispod humorom obavijene površine i šaljivih vizualnih rješenja, rad otvara temu o kojoj se vrlo malo razgovara, a koja se tiče vlasništva naših podataka, oblaka i sadržaja na društvenim mrežama te ponovno ukazuje na manjkavost pravnih regulacija vezanih uz svijet tehnologije.
Probijanje tehnologije u sve aspekte naših života i neetična regulacija algoritamskih sadržaja otvorile su mogućnosti novim oblicima kontrole i nadzora čineći tako, nekad oksimoronsku, sintagmu “distopija sadašnjice” novom objektivno postojećom stvarnosti. Dasha Ilina satiričnom izložbom Hi NSA, and welcome to my crib rasvjetljava pozadinske mehanizme nadzornog kapitalizma, otvara nevidljive teme digitalne smrti te razotkriva kako kategorija nepoznatosti, u koju čovjek još uvijek svrstava tehnologiju, utječe na oblikovanje njegova identiteta. Stoga multimedijalna arhiva digitalnog folklora koju umjetnica kolažira ima svrhu ukazivanja na kolektivnu paranoju, a pritom djeluje kao humoristični modus otpora novim oblicima imperija i svojevrsno kulturno pamćenje digitalne ere, odnosno kao arhivska ladica za pohranjivanje naših strahova i lozinki.
ObjavljenoObjavljeno
