Intervju Piše: Hana Dagostin
Sajam su prošle godine pokrenuli entuzijasti udruge ParNas (Krešimir Vogrinc i Matija Budimir), inače urednici kulturnoumjetničkog časopisa Re, zajedno s nakladničkom kućom V.B.Z., a sve s najvažnijim ciljem – ponuditi Rijeci mjesto i vrijeme knjige po pristupačnijim cijenama. Ove je godine jedini takav sajam/festival u Rijeci ponudio više od 8000 knjiga različitih izdavača, s popustima od 10 do 70 posto.
Iako će se brojke (prodanih knjiga, kao i posjećenosti) znati tek kroz koji dan, za sam je Sajam od brojki značajnije nešto drugo. Naime, za razliku od ostalih sajmova ili festivala koji su najčešće zaokupljeni knjigom i piscima, KIČMA želi istaknuti i naglasiti časopis. Usmjeriti svjetla na ono najčešće marginalizirano utočište kvalitetne pisane riječi, koje je, kako se često zaboravlja kada iz tiska iziđe knjiga, izvorište brojnim piscima početnicima koji svoje uratke prvi put plasiraju upravo tamo. Iako je, za razliku od prošlogodišnje KIČME, broj prezentiranih i čitateljima dostupnih časopisa bio nešto manji jer su neki od izdavača odustali od izlaganja, publika je iskazala veće zanimanje nego prošle godine, a zabilježena je i veća prodaja. Razlozi tome mogu se naći upravo u samom predstavljanju petnaestak časopisa, jer su se organizatori potrudili – naime, prosječno se predstavljalo pet časopisa dnevno, što je ponekad i najrevnijima bilo teško pratiti. No pogodilo je, čini se, u srž. I posjetitelje Kičme – koji su došli po pokoju knjigu – uputilo na samozatajni svijet časopisa koji u svakodnevnom ritmu života ne dospiju pratiti. Na policama su se našli i časopisi nacionalnih manjina, kao i časopisi iz regije poput crnogorske Plime, ili bosanskohercegovačkih Dana. Osim hrvatskih, predstavljeni su i časopisi iz šire regije, poput časopisa Argo iz talijanske Bologne.
S druge strane, Okrugli stol ReForuma na temu časopisa, pokazao je slabu točku ovakvih bogatih, zasićenih programa. Zašto?
Mjesto koje je trebalo biti centralnim događajem festivala časopisa, jedinog takvog u Hrvatskoj, koje je moglo biti trenutkom uobličavanja rješenja za probleme časopisa danas, pokazao se, kako to često biva, svrhom samome sebi.
Za sam početak raspravu je razvodnilo 40-minutno izlaganje povijesti hrvatskih časopisa Branislava Oblučara, nakon čije su se neutralnosti mogli čuti sumorniji tonovi Žarka Paića, koji se požalio na činjenicu da i dalje ne postoji vrednovanja kvalitete časopisa (i shodno tome većih financija), budući da i dalje, zaključio je, časopisi s tradicijom dobivaju i financije, bez da nužno zauzvrat daju i kvalitetu. Vrednovanje, rangiranje i shodno tome financiranje i dalje je bolna točka hrvatskih kulturnih časopisa, bio je konsenzus sudionika okruglog stola – Rade Jaraka, Miroslava Mićanovića, Krešimira Vogrinca, Vladimira Arsenića, dok je entuzijastičnije tonove okruglom stolu ponudio Jovan Nikolaidis, urednik crnogorske Plime, ističući sve bolju regionalnu suradnju između časopisa.
Čedomir Višnjić ispred Ministarstva kulture ustvrdio je pak da se za časopise ove godine izdvojilo više nego za izdavanje knjiga. Broj prijedloga za financiranje koji stižu na stol Ministarstva kulture, osobito novih online časopisa, stalno raste, a urednike časopisa neće razveseliti činjenica da će, prema Višnjićevim riječima, broj naslova koje financiraju tako uskoro morati smanjiti.
I tako je ovaj okrugli stol samo razderao šav na vreći problema, bijesno zalajao – nabrojivši muke urednika i suradnika časopisa: problemi (slabe) distribucije po knjižarama i knjižnicama, (nepravedne) financije koje časopisima daju Ministarstvo i ostale institucije, (mali) honorari autorima i prevoditeljima tekstova, (ne)zainteresirana publika, strah od recesije. I potom je šav samo zašiven, budući da na opetovana pitanja moderatora Slađana Lipovca – Imamo li neko rješenje?, Jesmo li za suradnju i zajedničku inicijativu?, nitko od prisutnih nije imao konkretan odgovor. Lipovec je okrugli stol tako ironično zaključio riječima Prepuštamo rez nekom drugom.
Do konstruktivnog je prijedloga ipak došlo dva dana kasnije. Urednik časopisa Re, a ujedno i jedan od organizatora KIČME Krešimir Vogrinc, urednicima je Libre Libere ponudio vlastiti primjer kao rješenje za veću distribuciju, a to je neovisnost o distributerima. Uredništvo Re-a je, naime, osobno kontaktiralo knjižare, i potom im samo dostavljalo pakete časopisa, na taj način zaobišavši distributere i povećavši prodaju, kao i prepoznatljivost vlastita časopisa.
Spomenut ću i da je mahom muško uredništvo pozvano na okrugli stol izazvalo komentare izvan rasprave, a Nataša Petrinjak ih je, na predstavljanju časopisa Treća, i javno izrekla, napominjući da sastav pozvanih sudionika tribine očito pokazuje da se neki časopisi sa scene jednostavno – odguravaju.
Optimističnije tonove cijeloj priči mogli su se čuti na predstavljanju online časopisa za kulturu Knjigomata (koji je prešao i u papirnati oblik), te Cunterviewa, čije se čitateljstvo širi, kao i pozivi na suradnju od strane uredništva.
Osim časopisne priče, na KIČMI su se predstavili i autori novih izdanja, od kojih premijerno Rade Jarak i njegovo djelo Pohvala ulici. Pohvala i Jarku i Borivoju Radakoviću, koji su knjigu predstavili na neuobičajen način – čitajući ulomke u gradskom autobusu, riječkoj “dvojci”, pred slučajnom publikom. Riječanin Zoran Žmirić i njegov prvijenac, premijerno predstavljen antiratni crnohumorni Blockbuster, okupio je na KIČMI vjerojatno i najviše publike. Riječ je o, prema uredniku Ervinu Jahiću, filmičnu i dinamičnu romanu koji donosi subverzivni pogled na rat, a sam je autor izjavio da čitateljima poručuje da se nose s romanom kako znaju i umiju. Urednik Ervin Jahić istaknuo je da je „Blockbuster“ dobitk ne samo za riječku, već i recentnu hrvatsku prozu. Od riječkih je autora, osim Siniše Pavića i njegova romana Plačeš li to te Anamarije Simčić-Paulić i njezine Pigulice za djecu, predstavljen i Zoran Krušvar i njegove Zvijeri plišane. Riječ je o, podsjetimo, onoj knjizi za djecu koju su (neki) nazvali kontroverznom zbog lika kornjače koja se smatra vjevericom, kao i likova dviju djevojaka, vlasnica plišanih igračaka, koje žive zajedno. Upravo je predstavljanje književnosti za djecu bio još jedan osobeni pečat na KIČMI, pa je u suradnji s partnerom – Gradskom knjižnicom Rijeka, predstavljeno nekoliko autora koji pišu za djecu (i one koji se smatraju djecom!).
Kreativno predstavljanje knjige bilo je i ono djela Bajke za velike Hrvate Riječanina Ede Stojčića – naime, u turističkom autobusu Turističke zajednice Grada Rijeke.
A da je KIČMA bila puno više od Sajma knjiga i festivala časopisa, svjedoči preko pedeset događanja i prezentacija uzduž i poprijeko grada. Tako su na brodu Arca Fiumana pisci, poput Borivoja Radakovića, Edija Jurkovića ili Budimira Žižovića, iščitavali svoje priče, uvijek predvođeni karizmatičnim Dragom Orlićem, koje je u pauzama čitanja – pjevao. Prisutnost Radakovića podsjećala je na nekadašnja FAK-ovska okupljanja, iako sada u sasvim drukčijem kontekstu. Čitali su i mladi pjesnici, Predrag Lucić, Kristina Kegljen i Sandra Obradović, čije su zbirke pjesama objavljene u novoj biblioteci Na vrh jezika, također predstavljenoj na KIČMI.
Epitetu Rijeke kao rockerskog grada obol je dao i okrugli stol Rockanje, književno-glazbeni nastupi u Jazz tunelu, a u Narodnoj je čitaonici predstavljena i bogata riječka retro časopisna scena – poput Riječke revije, Rivala, Kulta, Vala, kao i trenutno najkvalitetniji riječki časopis Sušačka revija.
Na kraju – pohvala bogatom programu i ljubavi prema časopisima. S nadom da će slijedeća godina KIČMI donijeti pogodnije vrijeme za ovakvu manifestaciju, poput travnja ili svibnja, kada bi ga, za razliku od ovog puta mogli više pohoditi i školarci i studenti, a i profesori.
Objavljeno
Objavljeno
