Blic Platformat je manifestacija nezavisne kulture i umjetnosti u organizaciji Platforme Doma mladih osmišljena s ciljem koncentriranja kulturnih i umjetničkih događanja koja se ionako događaju u Domu mladih i oko njega u zaokruženu zajedničku desetodnevnu aktivnost, tjekom koje svi zainteresirani mogu sudjelovati u različitim kulturno-umjetničkim događanjima. Četvrto izdanje Platformata održat će se od 12. do 21. svibnja, a 19. svibnja, izložbu, predavanje i glazbeni nastup održat će kolektiv CRVENA.
O djelovanju Udruženja za kulturu i umjetnost Crvena, njihovom Arhivu antifašističke borbe žena Bosne i Hercegovine i Jugoslavije te radu Eto nam žena koji će biti predstavljen na Platformatu razgovaramo s Adelom Jušić.
Adela Jušić rođena je 1982. u Sarajevu gdje danas živi i radi. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Suosnivačica je Udruženja za kulturu i umjetnost CRVENA. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama te sudjelovala na umjetničkim rezidencijalnim programima. Dobitnica je nagrade za najbolju bosansku mladu vizualnu umjetnicu 2010, Henkel Young Artists Prize CEE 2011, nagrade Galerije Charlama za najbolji rad mlade umjetnice 2012, te specijalne nagrade beogradskog Oktobarskog salona 2013.
KP: Arhiv antifašističke borbe žena Bosne i Hercegovine i Jugoslavije pokrenut je u ožujku 2015. godine. Koncept i razvoj arhiva potpisujete Andreja Dugandžić i ti. Koji je cilj arhiva i od čega se sve sastoji?
A.J.: Cilj arhiva je da očuva i učini dostupnim javnosti istorijske dokaze o radu i djelovanju Antifašističkog fronta žena Bosne i Hercegovine i Jugoslavije, učešću žena u Naroodnooslobodilačkoj borbi i izgradnji socijalističke Jugoslavije.
Iako smo ovaj mjesec imali priliku slaviti “pobjedu” nad fašizmom, svjesni smo da je fašizam, osim što nikad nije pobijeđen, svuda prisutan u najrazličitijim oblicima. On mutira poput virusa u dodiru sa drugim virusima u sve inovativnije forme. Tako se borimo protiv “fašizama”, čime naša borba postaje još teža za izvojevati, jer se radi o desetinama frontova na kojima smo raspoređeni. Fašizam je jedan i oni koji imaju moć (kako to zovemo, praveći veliku grešku u razlikovanju moći od nasilja), upravo i računaju na našu razjedinjenost na više frontova, držeći nas u uvjerenju da se borimo za različite ciljeve. Nažalost smo zaboravili da moć ne pripada jednom, već naprotiv, nastaje kao rezultat kolektivnog djelovanja.
Upravo je kolektivno djelovanje bilo jedna od glavnih karakteristika Antifašističkog fronta žena Jugoslavije. Masovnost i rasprostranjenost ove organizacije bila je uslov za postizanje tako velikih rezultata na raznim poljima, od opismenjavanja žena u urbanim, ali i najruralnijim sredinama, do osvještavanja žena o njihovim pravima na jednakost u područjima državnog, privrednog i društveno-političkog života, pravima na jednaku platu, posebnu zaštitu u radnom odnosu i drugim pravima koja su im konačno u to vrijeme zagarantovana i Ustavom.
Arhiv ima za cilj podsjetiti nas da kolektivnim djelovanjem možemo značajno uticati na našu društveno-političku realnost. On takođe želi objelodaniti i sačuvati onaj dio naše ženske istorije o kojem se danas u školama uči malo ili nikako.
Arhiv trenutno sadrži oko 500 dokumenata podijeljenih u više zbirki: Dokumenti Arhiva BiH, Fotografije, Periodika, Knjige, Intervjui, Istraživački radovi, te zbirke Video materijali i Umjetnički radovi, koje su tek u nastanku. Arhiv je lako pretraživ i skoro svi dokumenti dostupni su za download i korištenje u edukativne, istraživačke ili neke druge svrhe. Andreja Dugandžić i ja radimo na objavljivanju još par hiljada dokumenata koje smo protekle godine digitalizirale. Čini se da procesu arhiviranja nema kraja, kao što se ni borbi protiv fašizma ne nazire kraj.
KP: Koliko je važan koncept arhiviranja danas i koliko ga podržavaju službene kulturne i obrazovne politike?
A.J.: Kada se radi o ovom periodu, arhiviranje kojim se mi sada bavimo je iznimno važan poduhvat, jer, kao što sam već pomenula, o ovom dijelu ženske istorije se ne zna dovoljno i postoji mogućnost da on potpuno bude zaboravljen. Naši doprinosi, naše borbe, naši uspjesi u periodu Drugog svjetskog rata, te narednih postratnih godina kada su žene, rame uz rame sa muškarcima gradile puteve, pruge, škole, fabrike, su zaboravljeni. AFŽ je 1953. odlukom Narodnog fronta (samo)ukinut pod izgovorom da će klasna borba riješiti i “žensko pitanje”, da se jednakost žena podrazumijeva, što naravno, nije bilo tačno. Naša borba je prekinuta, jer smo društvu opet bile neophodne, prije sveg u našim “prirodnim” ulogama reproduktivnog i kućnog rada, a nikako javnim u sferama političkog i ekonomskog života nove Jugoslavije.
Službene kulturne i obrazovne politike ne zanima podrška ovakvom jednom projektu, jer on ne odgovara niti nacionalističkim, niti religijskim, niti etničkim politikama koje, kao jako važan cilj takođe imaju učvršćivanje i održavanje ženskih “prirodnih” uloga. Stoga u potpunosti i kad god je to moguće, izostavljaju bilo kakvu mogućnost ženskog diskursa, jer je on politički nepodoban.
Vladajuće elite u Bosni i Hercegovini, ali i velikom dijelu post-Jugoslovenskog prostora, naravno kontrolišu i kulturu i obrazovanje, davajući malo ili nimalo novaca za kulturne projekte koji im nisu u interesu, a obrazovanje, koje je jedan od najvećih potencijala za velike društvene promjene, takođe drže pod svojom čvrstom palicom, svjesni upravo tog njegovog “opasnog” potencijala.
KP: Na ovogodišnjem Platformatu, u sklopu ciklusa izložbi NMG@PRAKTIKA, kreirat ćeš kolaž Eto nam žena na staklu zgrade Doma mladih, održati predavanje o Arhivu, a izložba će biti praćena i muzičkim nastupom jedne od članica CRVENE, Ilvane Dizdarević. O čemu govori tvoj rad i koja je njegova poveznica s nama danas? Možeš li nam reći malo više o pratećem programu?
A.J.: Rad je nastao 2015. i oslanja se na istraživanje koje smo Andreja Dugandžić i ja radile u sklopu programa Šta je nama naša borba dala? Udruženja za kulturu i umjetnost CRVENA. Ovaj program, koji je nastao još 2010, rezultirao je kreiranjem online Arhiva antifašističke borbe žena BiH i Jugoslavije, koji smo promovirale i učinile dostupnim javnosti 8. marta prošle godine.
Digitalni kolaž Eto nam žena dio je stalne postave Bijenala savremene umjetnosti D-0 ARK Underground koja se nalazi u Titovom bunkeru, Atomska vojna komanda ARK, u Konjicu, čija je gradnja započela iste godine kada je ukinut i AFŽ – 1953. Rad, sačinjen od fotografija iz Arhiva, te čiji je didaktički tekst u suradnji sa Andrejom Dugandžić pažljivo odabran iz stotine dokumenata Arhiva, bavi se promjenama politika spram žena do kojih je došlo u periodu Drugog svjetskog rata, kada su žene masovno mobilizirane u ratne redove i pozadinsku borbu, te periodu poslijeratnog sudjelovanja žena doborovoljnim radom u izgradnji nove socijalističke Jugoslavije i promjenama koje su se desile početkom 50-ih godina kada dolazi do retradicionalizacije društva, gdje svjedočimo stihijskim kampanjama da se žene iz političke i javne sfere, u koju su tek nedavno ušle, ponovo vrate u privatnu sferu neplaćenog reproduktivnog i kućnog rada.
Rad preispituje da li su žene dobile prava za koja su se godinama bez predaha borile i pokušava dati odgovor na pitanje na koji način i zašto je masovna emancipacija žena koja se dešavala tih godina skoro pa potpuno zaustavljena. Nažalost, danas, umjesto da ubiremo plodove borbe koju su žene za nas borile još za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata i borbu nastavljamo na drugim frontovima, teme kao što su ravnopravnost žena, kućni i reproduktivni rad, retradicionalizacija društva i slično podjednako su aktualne.
Na dan otvorenja u kinu Beton u 17 sati predstaviću online arhiv, govoriti o njegovoj važnosti, strukturi, razvoju i planovima koje imamo ove godine u sklopu ovog projekta. Nakon otvorenja izložbe, u istom prostoru desiće se muzički nastup naše članice, Dj-ane Elle.M. Naime, Ilvana Dizdarević se već godinama bavi eksperimentiranjem u muzici, produkcijom i Dj-anjem. Njen prvi važniji javni nastup bio je line up sa sarajevskom progresivnom feminističkom grupom Starke (Andreja Duganžić i Jelena Milušić) u sklopu V day-a 2008. godine. Od tada, Ilvana je imala desetine nastupa u regiji i Evropi. Ilvanini nastupi određuju se kao minimal, deep, tech house, ali ona eksperimentira i s popom, punkom i new wave synth popom. Godine 2012. s Andrejom Dugandžić osnovala je duo Black Water and Her Daughter.
KP: Osim arhiva, CRVENA provodi i višegodišnje projekte The Bring In Take Out Living Archive (LA), Gradologija, Radio Crvena Antena. Na koji su način svi ti projekti povezani odnosno što o Crvenoj možemo saznati iz njih?
A.J.: Sve je povezano na različitim nivoima. Različiti ljudi su uključeni u različite stvari i svi pojedinačno imaju određene zamisli i ambicije bilo lične bilo kolektivne prirode. Ono što povezuje sva fluidna nastojanja koja su nekada više umjetnička, nekada više istraživačka, nekada aktivistička, a najčešće mješavina svih ovih, je čvrsta feminističko-lijeva osnova. U odnosu na ovu bazu, kao kolektiv se nastojimo baviti ispitivanjem, konstrukcijom i aktualizacijom tema koje disruptiraju hegemone narative, a tiču se podjele rada, moći, podjele znakova, shvatanja rada, dijeljenja rada i reda, strukturalnih nejednakosti ovih dijeljenja, te mehanizama kojima se one uspostavljaju i održavaju, kao i izvedbom kritike i uprizorenjima alternativa.
The Bring In Take Out Living Archive (LA) je kolekcija i živi prostor prikazivanja i uprizorenja feminističke umjetnosti i kritička kontekstualizacija umjetnosti unutar društvenih procesa, formi i institucija. U fazi je preispitivanja. Gradologija u našim glavama više ne postoji već kao bauk kruži i kao duh, kao fantom usmjeravanje naše mišljenje o tome šta treba da dođe poslije. Trenutno se igramo sa idejom revitalizacije sindikalne ideje kao ne-sektorskog, ne-granskog već teritorijalnog povezivanja različitih segmenata društva. U međuvremenu radimo u javnom prostoru, snimamo, montiramo, pišemo i printamo, nosamo cekere, družimo se sa penzionerima, djecom, ekolozima i drugima, razmjenjujemo ideje, učimo i na tihoj vatri kuhamo čorbu za koju se nikada ne zna šta bi mogao biti sljedeći začin. Stvari koje radimo bilježimo i priređujemo na online radiju na Soundcloud servisu i maštamo o pravom radiju, sve sa redakcijom i uređivačkom politikom. U bubnju smo za jedan kolaborativni evropski projekt koji bi nas mogao pogurati o ovom smjeru i trenutno držimo palčeve i srednjake. Sve je u konstantnoj mijeni, u ponedeljak mislimo jedno, srijedom drugo, u petak počinjemo iznova, vikendom odmaramo.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
ObjavljenoObjavljeno
