Intervju Pljesak – komešanje, pljesak – muk, pljesak – smijeh. Ovako je započelo 19. Gledalište Kinokluba Zagreb otvoreno 27. svibnja u Kinoteci. Nespretno tempirani pljesak publike krenuo je istodobno sa započetim uvodnim govorom, nakon čega se u kinodvorani ubrzo razvila interna šala i postavljen je tempo predstavljanja programa. Po svakom najavljenom filmu, a bilo ih je mnogo (13!), publika bi jednom zapljesnula, a zatim čekala iduću najavu kako bi ponovila kolektivno usvojeni zvučni geg. Ovakav tip spontanosti iz koje se razvija razigranost proces je koji prati nastanak mnogih filmova prezentiranih na Gledalištu, reviji koja donosi presjek filmova snimljenih tijekom godine u Kinoklubu Zagreb.
Da je riječ o raznovrsnom pregledu, svjedoči broj filmskih blokova kojih je ove godine bilo jedanaest, a među njima raspoređeno 145 filmova. Ovoj brojci značajno je doprinio ciklus mikrofilma, proizišao iz tjednih izazova na istoimenoj radionici jednominutnih “kratkiša“. Upravo u ovoj kategoriji Franku Dujmiću dodijeljena je Nagrada Maksimilijan Paspa za najbolji amaterski film u protekloj godini.
Žiri koji čine prošlogodišnje dobitnice Franka Norac i Jelka Margarita Bogdanić, filmski kritičar Miro Frakić te montažerka i autorica Dora Slakoper, u obrazloženju svoje odluke, pobjednički filmski megamiks opisuje kao šašavu igru “s tehnikama, pogledima, kompozicijama, u kojoj gradiraju od banalnog do formalno kompleksnog, razvijaju se od javnih do privatnih prostora, od zastrašujućeg desktopa do metafilmskog jezera. Amaterske minijature ovoga autora ukazuju na uzbudljivu razinu filmske pismenosti, ali i spremnost na to da se u svojim vizualizacijama zaputi nepredvidljivim stazama, pri čemu sebe u isti mah doživljava i ozbiljno i potpuno neozbiljno“.
Svaki od članova žirija dodijelio je i posebno priznanje, koje su Bogdanić i Norac namijenile filmu VSL-246 Lade Franulović u kojem autorica zrcali vrhove nebodera i postavlja novonastale kompozicije u prazan prostor poput lutajućih planeta. Miro Frakić je svoje priznanje dodijelio Luki Goreti za kroniku vrućeg ljeta na dalmatinskoj obali – Ljetodont, a Dora Slakoper nagradila je Martinu Lončar za film Moj privatni Mark Rothko, eksperimentalnu igru s kompozicijama tijela, odnosno vršcima prstiju i slikarskim platnima.
Osim što su filmski praktičari, kinoklubaši_ce (i drugi zainteresirani) imaju priiku razvijati vještine kritičkog razmišljanja i pisanja o pokretnim slikama na Radionici filmske kritike i analize pod vodstvom Višnje Pentić i Darija Devića. Polaznici_e radionice tradicionalno čine žiri kritike, a ove godine to su bile Jasminka Jug, Karla Perica i Antonela Solenički. Članice žirija nagradu su dodijelile filmu Sveti Scorsese Joška Buzine i Lovra Hapača, dok je posebnim priznanjem nagrađen film Električne ovce Gabrijela Đorđevića.
Gledalište Kinokluba Zagreb i ove godine predstavilo je heterogeni presjek filmova nastalih zahvaljujući brojnim radionicama usmjerenim na različite segmente filmskog stvaralaštva. Od početnika_ca s Filmske škole do veterana_ki, resurse KKZ-a njegovi članovi_ce podjednako koriste za razvoj ideja i nešto iskusnije eksperimentiranje. Otvarajući prostor novim članovima i razvijajući program za one koji se filmom bave u različitim kontekstima, ovogodišnji presjek Gledališta zrcali etos Manifesta amaterskog filma nekadašnjeg predsjednika KKZ-a, Vedrana Šuvara,u kojem stoji, da su “svi jednaki u mogućnosti bavljenja amaterskim filmom“.
Prema tome, živjelo (nam) Gledalište i “amatersko filmovanje“!
Objavljeno
