Trebamo početi misliti kakvo društvo gradimo

Konferencijom za medije započelo je 10. izdanje Tjedna IZBJEGLICAma!, prostora susreta novih i starih članova društva u kojem će se razmjenjivati vještine, kuhati, razgovarati i planirati novi smjerovi djelovanja.

pripremio:
Matko Vlahović
Napušteni izbjeglički kamp u Calaisu, izvor: Radek Homola/Unsplash

Koordinacija za integraciju, neformalna mreža organizacija civilnog društva koje pružaju podršku izbjeglicama u integracijskim i osnaživačkim aktivnostima, u ponedjeljak, 12. lipnja na Glavnom kolodvoru u Zagrebu predstavila je program 10. Tjedna IZBJEGLICAma!, niza javnih događanja koji će se odvijati od 12. do 28. lipnja u Zagrebu, Osijeku, Splitu, Ogulinu, Kuršancu, Kutini, Sisku te online. Tjedni IZBJEGLICAma! prostor su susreta novih i starih članova društva u kojem će se razmjenjivati vještine, gledati filmovi, igrati kvizovi, kuhati, razgovarati i planirati novi smjerovi djelovanja, a Koordinacija ih organizira već desetu godinu zaredom povodom Svjetskog dana izbjeglica, koji se obilježava 20. lipnja. Program možete pronaći ovdje.

“Hrvatska je u 2022. zabilježila gotovo 13 tisuća zahtjeva za međunarodnom zaštitom, a u samo tri mjeseca 2023. gotovo osam tisuća. Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu svjedoči velikom protoku ljudi, prenapučeno je i ponekad u njemu nisu osigurani osnovni uvjeti poput dostojanstvenog smještaja, prehrane, higijene ili zdravstvene skrbi. Ovim putem pozivamo Ministarstvo unutarnjih poslova da poveća i uredi smještajne kapacitete prihvatilišta i svim osobama omogući dostojanstven život dok čekaju na odluku o međunarodnoj zaštiti. U isto vrijeme, od 2018. godine određenom broju, a od 2020. godine gotovo svim udrugama civilnog društva nije dopušteno organizirati aktivnosti unutar prihvatilišta, zbog pandemije virusa Covid-19. S obzirom da je nedavno i službeno proglašen kraj pandemije, ovom prilikom najavljujemo da ćemo Ministarstvo unutarnjih poslova tražiti ponovni pristup prihvatilištu kako bismo kao kompetentne udruge mogli pružati pravnu i psihosocijalnu podršku i druge integracijske aktivnosti te tako odgovarati na njihove potrebe”, rekla je Lucija Azinović Rebić iz udruge Are You Syrious?.  

Lucija Mulalić iz Centra za mirovne studije istaknula je pak kako “na ulicama naših gradova zadnjih mjeseci svjedočimo sve vidljivijim manifestacijama rasizma – u medijski popraćenim slučajevima to su bili migrantski radnici dostavljači napadnuti u Zagrebu i Ivanić Gradu. Takva vrsta nasilja ima potencijal preliti se i na ostale manjinske zajednice, poput izbjeglica koje s migrantskim radnicima često dijele i boju kože, ponekad nacionalnost, etnicitet ili vjeru, i koje su također stavljene u marginalizirani položaj u društvu. Sustavna borba protiv takvih incidenata rasizma, provedba građanskog odgoja i općenito rad na rastakanju, kako individualnih tako i sustavnih predrasuda hrvatskog društva i institucija te prihvaćanje različitosti nikada nisu bili važniji. Trebamo početi misliti kakvo društvo gradimo – ono netrpeljivo ili društvo aktivnog suživota koji se vodi principom interkulturnog dijaloga”.

Kako je navedeno u priopćenju za medije, Mulalić je u nastavku konferencije podsjetila da je prošlo više od godine dana kako je Hrvatska prihvatila desetke tisuća ukrajinskih izbjeglica, i više od pet mjeseci od ulaska Hrvatske u Schengenski prostor i Eurozonu te da svjedočimo velikom broju zahtjeva za međunarodnom zaštitom. Također je napomenula kako raste i broj migrantskih radnika i radnica koji_e sve više počinju dolaziti i iz trećih zemalja poput Nepala, a ne samo iz zemalja u regiji. Hrvatska, bez obzira na sva ta aktualna zbivanja, još uvijek nije donijela migracijsku politiku niti Akcijski plan za integraciju i jasno je da je sustav po pitanju migracija i dalje u zastoju – kako po pitanju manjeg broja izbjeglica koji se godinama susreću s istim strukturnim preprekama u pristupu pravima i uslugama, tako i po pitanju novih integracijskih izazova koje pred nas stavlja sve veći rast migrantskih radnika u zemlji. Rad na smislenim, održivim i dugoročnim javnim politikama i strategijama migracije i integracije koje odgovaraju na potrebe svih, prvi je korak u rješavanju tih zastoja i barijera.

Svoje iskustvo podijelio je i Prince Wale Soniyiki iz Dijaspore Afrikanaca u Hrvatskoj, koji je ispričao kako je u Hrvatskoj bio izbjeglica, a danas se ne osjeća kao da je došao iz druge zemlje. “Ja se fokusiram na to da Vlada napravi zakon, mjere, kojima se neće raditi razlike između Ukrajinaca i drugih izbjeglica, i da imamo društvo jednakosti za sve. Ja sam jedan od stotinu koji je dobio priliku i želim da se ta prilika pruži ljudima koji su još u procesu. Zato apeliram na Vladu da ljudima osigura zaštitu”, zaključio je Prince na kraju konferencije.

Osim konferencije, u ponedjeljak je održano i online predstavljanje istraživanja Better system, better respect for human rights, koje je provela organizacija broders:none. Riječ je o anketi u kojoj su sudjelovale 54 muške osobe u dobi od 16 do 55 godina, otprilike petina ispitanika bila je maloljetna, dok je prosječna dob bila 22 godine. Gotovo tri četvrtine ispitanika otišlo iz vlastitih zemalja zbog straha od progona, rata ili nesigurne situacije, dok je petina navela ekonomsku situaciju kao razlog. Polovica je isptanika izjavila kako vjeruje da su im prekršena ljudska prilikom ulaska i boravka u RH, dok tek 44 posto smatra da nije bilo kršenja ljudskih prava. Kada je riječ o maloljetnicima, 40 posto ih vjeruje da su im prava kršena. Velika većina, 85 posto ispitanika, nije kontaktirala policiju prilikom i nakon ulaska u RH, a kao jedan od glavnih razloga navode strah od policije i deportacije. Podatke o percepciji kršenja prava doduše treba uzeti sa zrnom soli jer 92 posto ispitanih nije ni bilo upoznato s vlastitim pravima tijekom procedura povratka, a 87 posto ih pak nije znalo da imaju pravo na besplatnu pomoć. Zbog navedenog nije neopravdano zaključiti kako su kršenja prava potencijalno znatno učestalija od izražene percepcije ispitanika.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Ekosustavima uključive kulture koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Objavljeno
Objavljeno

Povezano