Tko te uči?

Početkom svibnja na zagrebačkim ulicama pojavili su se provokativni plakati s pitanjima o tome od koga i kako mladi uče o seksualnosti. Iza njih stoji CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, koji je i u ranijim kampanjama Nije uredu u uredu i #Zaštošutimo uspio u javni i medijski prostor progurati relevantne teme poput diskriminacije žena u radnom okruženju i njihovog prava na dostupan i siguran pobačaj. Aktualna kampanja #Zaštošutimo 3.0 pokrenuta je s ciljem uvođenja sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja u zagrebačke osnovne i srednje škole, a namjera joj je potaknuti Grad Zagreb da se obaveže na uvođenje ovakvog oblika obrazovanja, ali i osigurati podršku javnosti, posebno roditelja i nastavnika_ca za uvođenje sveobuhvatne seksualne edukacije.

“Posljednjih godina u Hrvatskoj je provedeno više istraživanja iz kojih je moguće izvući samo jedan zaključak – moramo djelovati odmah! Nedavna studija o seksualnom ponašanju mladih u Hrvatskoj ističe kako su razine rizičnog ponašanja već 15 godina razmjerno visoke, a posebice zabrinjava neredovita upotreba kondoma. Više od polovice mladih u životu je doživjelo neki oblik nasilnog ponašanja u partnerskim vezama. Istodobno, u zagrebačkim osnovnim i srednjim školama, sadržaji vezani uz seksualno i reproduktivno zdravlje provode se tek jedan školski sat godišnje”, pojašnjava u medijskom priopćenju Nataša Bijelić, stručna suradnica CESI-Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje na programu Spol, rod i seksualna prava.

Poruka kampanje je stoga jasna – mladi svakako uče o seksualnosti samo je pitanje od koga (svećenik ili nastavnik; na greškama ili na nastavi; na predavanju ili na tulumu). 

U hrvatskim školama o temama seksualnosti uči se kroz međupredmetnu temu “Zdravlje” no iz CESI-ja ističu kako je način na koji se temama seksualnosti i reproduktivnog zdravlja pristupa u kurikulumu neadekvatan i zastario – “bazira se na medikalizaciji seksualnosti i konzervativnom pristupu, a izostavlja teme rodnih stereotipa, ravnopravnosti, postavljanja i poštivanja granica te uvažavanja različitosti”. Kažu kako je ovakav pristup u potpunoj suprotnosti s međunarodno relevantnim smjernicama za seksualnu edukaciju i primjerima dobrih praksi koje donose UNESCO, IPPF, WHO ili UNFPA, a koje preporučuju stavljanje seksualnosti u širu perspektivu osobnog i seksualnog rasta i razvoja.

“S obzirom na to da Ministarstvo znanosti i obrazovanja podržava postojeći model učenja o seksualnosti i reproduktivnom zdravlju, veliku ulogu u pokretanju pozitivnih promjena mogu imati gradovi. Ukoliko se odluči na uvođenje sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja, Grad Zagreb bio bi prvi grad na području Republike Hrvatske koji bi uveo takav program i na taj način se jasno pozicionirao kao grad kojem su dobrobit, zdravlje i kvaliteta života mladih važni”, poručuju.

Podsjećaju i kako platforma Možemo!, koja je na vlasti u Zagrebu, u svojim programskim materijalima ističe da u području obrazovanja želi snažnije naglasiti sadržaje vezane uz seksualna i reproduktivna prava i zdravlje te prepoznaje važnost sprečavanja i borbe protiv seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja. Također, njihova vizija uključuje da “odgojne i obrazovne institucije u Zagrebu podržavaju različite identitete“, te između ostalog, djeluju protiv seksizma i homofobije. 

“Vjerujemo kako aktualna gradska vlast ima sluha za ovu temu te da shvaćaju važnost školske seksualne edukacije utemeljene na znanstvenim činjenicama. Očekujemo da se u najkraćem roku oformi stručna radna skupina koja će odmah krenuti s izradom kurikuluma, nastavnih materijala i edukacijom provoditelja programa. Samo tako djeca i mladi mogu dobiti potrebna znanja o seksualnosti za koje su prethodne generacije bile nepravedno zakinute”, zaključuje Bijelić.