Kritika “Pripremajući se za spavanje u lovačkom kampu u podnožju vulkana Sumaco, Juanicu me upozorio: ‘Legni na leđa! Ako jaguar dođe, vidjet će da mu možeš uzvratiti pogled i neće te smetati, ali ako zaspeš na trbuhu, mislit će da si plijen i napast će te'”, uvodni je citat knjige How Forests Think autora Eduarda Kohna u kojoj istražuje područje ekvadorske Gornje Amazonije, točnije selo Ávila. Polazeći od analogije o jaguaru koji različito interpretira plijen ovisno o vlastitom iskustvu poimanja sebe i drugog kroz mogućnost uzvraćanja pogleda, Kohn ocrtava važnost proučavanja odnosa čovjeka i neljudskih bića i širenje analitičkog okvira reprezentacije kroz antropologiju van ljudi – uključivanja drugih perspektiva u interpretaciju naših međusobnih interakcija.
U području suvremene umjetnosti, na pitanje kompleksnih (su)odnosa ljudi i ostalih životinja, ali i drugih neljudskih bića, nastaju raznoliki odgovori i kustoske koncepcije. Prošlog su petka, 9. rujna u centru Zagreba pod istom tematskom okosnicom bila predstavljena dva umjetnička rada. Temom osobnih susreta s drugima bavila se umjetnica Ivana Filip čiji su rezultati istraživanja Osobni susreti za dvoje: životi drugih bili prikazani u Garaži Kamba, dok je u Park-šumi Dubravkin put Sara Salamon predstavila rad Polje djelovanja: gorući užitak u produkcije Ane Mikin i udruge Umjetnost za grad.
Predgovor izložbi u Kambi, koji je djelomice napisan iz očišta mačka s kojim živi njegova autorica, Buga Kranželić, ilustrira logiku postava koji čini niz personaliziranih vizualnih kolaža. Predstavljeni radovi nastali su na temelju razgovora sa sudionicima_ama istraživanja tijekom Otvorenog studija Ivane Filip početkom srpnja. “Vizualne predodžbe, umjetnica je izradila na temelju navedenih susreta, a sastoje se od personaliziranog teksta i vizualnih materijala koje je Filip izabrala”, pojašnjava Kranželić.
Deskriptivne izjave sudionika_ca postavljene su na platna, tekstil i papir u obliku oblačića, a popraćene su fotografijama životinja i osoba u različitim formatima. Filip koristi organske materijale poput životinjskog krzna i granja kojima naglašava poveznicu s prirodom vidljivom na rubovima kolaža i fotografijama. Iz zelenih pozadina, onih šumskih, livadnih ili vodenih naslućujemo širi kontekst dijeljenja osobnih susreta ljudi i više-nego-ljudskih vrsta, a tekstualni segmenti ukazuju na izgradnju duboko intimnih odnosa u kojima naslućujemo ono što Donna Haraway naziva “postojanje drugog s tim bićem”.
Udaljeni samo kilometar i pol od Kambe, šetači_ce (pasa) u isto su vrijeme mogli naići na audio instalaciju Sare Salamon uronjenu u šumu na zapadnom rubu Dubravkinog puta. Instalacija Polje djelovanja: gorući užitak dio je projekta I šume pjevaju u kustoskoj koncepciji Lee Vene, a riječ je o pilot projektu s jednogodišnjim prezentacijama koji nastoji aktivirati prostor zagrebačkih šuma i zelenih površina kroz umjetničke intervencije. “Prva u nizu intervencija je zvučna instalacija koju čini pet akustičnih zrcala sa zasebnim semplovima, a jačina zvuka fokusira se ovisno o položaju slušača_ice”, pojašnjava kustosica ovog projekta.
Da bi se iskusila ova pomalo nježna kakofonija zvukova koju čine zvukovi prirode i glasovi ASMR YouTubera_ica, slušač_ica se mora udaljiti s puta i prošetati do dubine šumskog ugibališta. Nazimjenično postavljena zrcala proizvode zvuk koji se s puta ne čuje, stvarajući intimnu dinamiku zvučnog prostora u kojem se čuje zvuk šume i prolaznika, no ne i obrnuto. Vene napominje da je preteča radu, u iteraciji Zvučno zrcalo za krhotine br. 2 izvedena na MBZ-u 2023. godine, a ovog puta instalacija je smještena u javnom prostoru, te se “poigrava s idejom prirodnog ambijenta kao prostora odmora”. Instalacija, naime, istovremeno otvara mogućnost izgradnji senzibiliteta za njihovim opuštajućim svojstvima različitih glasova (prirode) i zasićenjem.
Polazeći iz geografski i kontekstualno različitih područja i pozicija, Kohnov tekst, kao i vizualne predodžbe Ivane Filip te zvučna instalacija Sare Salamon, nastoje istražiti temu (su)odnosa čovjeka i neljudskih bića te interpretirati njihovu međusobnu komunikaciju i kontekste u kojima se ona odvija. Primarno se služeći tekstom i fotografijom, Filip ispituje intimnost odnosa životinja, biljaka i čovjeka i to kako ih razumiju njeni sugovornici_e, dok Salamon predstavlja suptilniji pristup koji otvara zvučni i fizički prostor refleksije u neposrednom kontaktu s prirodom.
ObjavljenoObjavljeno
