Naš pokret je svjetlucav i nezaustavljiv

Na prosvjedu u organizaciji Inicijative za slobodnu Palestinu Ko je zasp’o, neka se probudi, održanom u subotu, 18. listopada, na Trgu bana Jelačića, govorila je Morana Miljanović, kapetanica broda Sheeren na Global Sumud Flotili. Riječ je o međunarodnoj civilnoj inicijativi pokrenutoj u kolovozu 2025. koja je plovila prema Gazi s ciljem prekida izraelske blokade. Do 3. listopada Država Izrael je presrela sve brodove flotile, napadajući ih dronovima i uhićujući sudionike_ce. Unatoč tome, flotila je uspjela prići obali Gaze na udaljenost od oko 130 kilometara, što je najbliže što je bilo koja humanitarna misija stigla od početka blokade 2009. godine.

Govor Morane Miljanović prenosimo u cjelosti:

“Danas ću govoriti o flotili koja je plovila prema Palestini. O stotinama ljudi na 50 brodova i stotinama ljudi na kopnu, u pokretu. Ljudima od kojih većinu nisam stigla ni upoznati i s kojima sam se osjećala u čvrstom zajedništvu, raznježeno i moćno. 

Ljudima između kojih postoje mnoge razlike u iskustvima i idejama i temperamentima, ujedinjenim u pokretu. Ljudima koji su dnevno jedni za druge nalazili dijelove i alate za popravke, prijedloge kako nešto popraviti, jabuke i boce plina za kuhanje i prijenosne WC-e, kako prebaciti nekoga s broda na brod u flotili od 50 brodova a svega tri gumenjaka kojima rade motori. Ljudima koji griješe i zamalo se sudare s drugim brodom u flotili. Prekrasnim nesavršenim ljudima koji imaju malo pojma o tome kako se decentralizirano i efikasno organizira i koordinira i što učiniti s jednim ekcesom ega osim ignorirati ga. Ljudima za koje sam zamišljala što rade u svojim malim plutajućim komunama, kada bih pogledala morski horizont oko svog broda i vidjela desetke drugih, svi plove u istom smjeru – reći ljudima Palestine da nisu sami i reći ljudima svijeta da je naš pokret nezaustavljiv, jer flotila nije samo 50 brodova. 

Na mom brodu bilo je 15 ljudi, do flotile neznanaca. U kratkom vremenu postajete obitelj, mala zajednica međusobnog pomaganja, brige, pažnje, dijelite smijeh i stres i priče i hranu, s ljubavlju pripremljenu hranu koju dvoje kuha pod nagibom broda od 45 stupnjeva. Učite i podučavate, o zvijezdama, jedrenju, muzici, međunarodnom pravu, izvršavate zadatke oko plovidbe, držite straže, razmišljate zajedno, konkretizirate protokol za napad dronova i kako prati suđe s morskom vodom iz kantice preko bande na valovima.

U flotili, u noćima bez mjeseca, ispod mračnog i zapanjujućeg zvjezdanog plašta koji se spaja s morem i navigacijska svjetla naših brodova svjetlucaju skupa sa zvijezdama. Ispod nas i oko nas, svjetluca bioluminiscentni plankton. Nevidljiv u mirovanju, vidljiv tek u pokretu. 

Dugujem Willow Defebaigh ovu metaforu za globalnu solidarnost kao akciju, kao pokret, koji u mraku genocida ukorijenjenog u kapitalizmu, rasizmu i supremacizmima generalno, kolonijalizmu i patrijarhatu, u tom mraku do svjetlucanja dolazi kada se krećemo. Protuotrov očaju i besmoćnosti nije samo nada, već i pokret. Na jedrilicama i na ulicama, cilj nije geografski. Dok se krećemo, učimo o formacijima, učimo kako se organizirati bolje, kako se brinuti bolje jedno o drugima, a pogotovo o onima koji nose nerazmjerne terete i rizike. 

Revolucija nije događaj nego proces. I često je sasvim neglamurozni rad njege, pažnje, popravaka, pokušaja i pogrešaka. Flotila nije herojska akcija već poziv da vidimo plankton kako svjetluca, da budemo kao plankton koji svjetluca. Ljudi Palestine su mnogima svjetionik na tom putu. Vladajuće klase se plaše Palestine jer konvergira i ujedinjuje pitanja sustavnih, isprepletenih opresija. I jer ljudi prepoznaju da je borba za očuvanje života, dostojanstva i slobode ljudi Palestine pitanje očuvanja čovječnosti i budućnosti svih nas.

Na kopnu, radnici na dokovima Genove su obećali veliku mobilizaciju čim izgube kontakt s flotilom i održali obećanje, i skupa s milijunima ljudi diljem italije, praktički zaustavili zemlju u solidarnosti s ljudima Palestine. Generalni štrajk se proširio u Španjolskoj i Belgiji. Ljudi se bude, i kreću. Slovenija daje primjer, kao mala država članica EU, država bez kolonijalne prošlosti, embargom Izraelu na oružje, diplomatskim sankcijama, ograničenjem uvoza iz ilegalnih izraelskih naselja na zapadnoj obali i drugim metodama pritiska.

Hrvatska, zemlja s jakom antifašističkom i antikolonijalnom tradicijom, ima veliku moć da pruži sličan primjer, zajedno s drugim malim državama na periferiji globalnog kapitalizma. Hoće li, ovisi o nama. Mi, takozvani obični ljudi, budni smo i naš pokret je svjetlucav i nezaustavljiv.

Sloboda Palestini, jer je svaki život jednako vrijedan i nitko nije slobodan dok svi nismo slobodni.”