Na sjecištu obrazovanja, kulture i rada

U okviru programa Fokus grupa, koji Pučko otvoreno učilište Zagreb provodi od 2024. godine, tijekom 2025. na blogu Odjela za kulturu i nakladništvo objavljena je serija autorskih tekstova posvećenih povijesti nekadašnjeg Radničkog sveučilišta u Zagrebu. Povjesničarke umjetnosti Ivana Završki i Petra Galović u šest priloga, temeljenih na istraživanju arhivske građe POUZ-a, rekonstruiraju djelovanje ustanove na području obrazovanja u kulturi i umjetnosti, s posebnim naglaskom na film, industrijsko oblikovanje i video.

Tekstovi prate razvoj institucije od njezina osnutka 1953. do osamdesetih godina prošlog stoljeća, uključujući manje poznato razdoblje prije useljenja u današnju zgradu u Ulici grada Vukovara 68. Posebna pozornost pritom se posvećuje oblikovanju novih modela obrazovanja odraslih, prilagođenih potrebama radnika, kao i ulozi Radničkog sveučilišta u širenju kulturnog i umjetničkog obrazovanja izvan tradicionalnih institucija.

Jedna od središnjih tema serije jest razvoj koncepta animatora kulture, koji se u okviru Radničkog sveučilišta postupno oblikuje od kraja 1950-ih godina. Animator kulture zamišljen je kao posrednik između kulturnih institucija i radnih sredina – radnik ili radnica osposobljen_a za iniciranje i organiziranje kulturnih aktivnosti u tvornicama, mjesnim zajednicama i kolektivima. Kroz seminare, klubove i druge specijalizirane obrazovne programe kultura se nastojala približiti radnicima kao sastavni dio svakodnevice, a ne tek kao oblik razonode u slobodno vrijeme.

Važno mjesto u istraživanju zauzima i filmsko obrazovanje, koje se u Radničkom sveučilištu razvija od samih početaka djelovanja ustanove. Rad Filmskog kluba “Moša Pijade” obuhvaćao je zajedničko gledanje filmova, diskusije i susrete s autorima, a arhivska građa svjedoči o nastojanjima da se filmska pismenost razvija kroz kolektivni rad i kritičku raspravu, unatoč čestim organizacijskim i programskim izazovima.

Program Fokus grupa dodatno je proširen tekstom Maše Štrbac, koji djelovanje Radničkog sveučilišta sagledava u kontekstu Pokreta nesvrstanih, potaknut izložbom Nikoline Butorac u sklopu programa Radničko. Istraživanjem arhiva POUZ-a i Hrvatskog državnog arhiva identificirani su dokumenti koji potvrđuju da su se tijekom 1960-ih i 1970-ih godina na Radničkom sveučilištu obrazovali i za studij pripremali deseci studenata iz zemalja Afrike, Azije i Latinske Amerike, čime se otvara nova perspektiva na međunarodnu dimenziju djelovanja ustanove u razdoblju Hladnog rata.

Serija tekstova pokazuje kako se kultura nastojala učiniti dostupnom izravno na mjestu rada, oslanjajući se na mrežu educiranih animatora kulture, ali i na niz konkretnih programa i alata – od kulturnih akcija u poduzećima do “džepnih knjižnica” – kojima se poticalo aktivno sudjelovanje radnika u kulturnom životu.

Kako ističu organizatori, cilj programa jest “široj javnosti približiti vrijedan, ali nedovoljno istražen dio arhiva POUZ-a, osvijetliti slojevitu povijest Radničkog sveučilišta te potaknuti daljnja istraživanja na tom području”.