Tema Što danas, u vremenu obilježenom ubrzanim protokom informacija, fragmentacijom javne sfere i padom povjerenja u medije, možemo smatrati odgovornim novinarstvom? Je li dovoljno provjeravati točnost pojedinačnih tvrdnji ili odgovornost podrazumijeva i adresiranje narativa koji oblikuju društvenu stvarnost? Kako se novinarstvo nosi s urušavanjem zajedničkih referentnih okvira, s tehnologijama koje istodobno nude alate i proizvode nove oblike dezinformacija, te s diskurzivnim obrascima koji učvršćuju postojeće društvene nejednakosti?
Upravo tim se pitanjima bavi zbornik Odgovorno novinarstvo: kompendij dobrih praksi borbe protiv dezinformacija, proizašao iz istoimenog projekta koji su od kolovoza 2023. do rujna 2025. provodili Savez udruga Rojca (Radio Rojc), K-zona (VoxFeminae.net) i Kurziv – Platforma za pitanja kulture, medija i društva (Kulturpunkt.hr).
Polazište publikacije jest da novinarstvo ne smije stati na pukom prenošenju činjenica. Ono mora nastojati ponuditi kontekst, tumačenje i društvenu relevantnost – sve ono što omogućuje javnosti ne samo da nešto sazna, nego i da razumije svijet u kojem živi. U tom smislu, provjera činjenica nije odvojena specijalizacija, nego temeljna dimenzija novinarske odgovornosti. No u današnjem okruženju, obilježenom urušavanjem institucionalne podrške i snažnim pritiscima tržišta, fact-checking se često svodi na zakašnjelu i nevidljivu korekciju.
Kompendij okuplja autore i autorice koji iz različitih perspektiva rasvjetljavaju uvjete u kojima je zajednička stvarnost postala prijeporna. Prvi dio publikacije fokusira se na destabilizaciju znanja i gubitak zajedničkih referentnih okvira: Paško Bilić analizira institucionalne, tržišne i tehnološke procese urušavanja društvene uloge medija, a Matko Vlahović promatra kulturne i jezične pomake koji oblikuju našu percepciju stvarnosti. Jelena Berković otvara pitanje što zapravo znači odgovorno novinarstvo i kakvi su institucionalni temelji povjerenja u informacije, dok Petar Vidov razmatra transformacije javne sfere pod utjecajem društvenih mreža i algoritamske logike. Jelena Prtorić i Dario Pavičić, pak, pišu o izazovima data novinarstva i generativne umjetne inteligencije u borbi protiv dezinformacija.
Drugi dio publikacije fokusira se na diskurzivne konstrukcije koje oblikuju percepciju društvene stvarnosti, osobito u odnosu na marginalizirane skupine. Tijana Cvjetićanin piše o rodno i identitetski uvjetovanim dezinformacijama koje reproduciraju stereotipe i društvene nejednakosti, a Sara Gurdulić na primjeru projekta FemFacts razlaže rodno osjetljiv pristup fact-checkingu. Helena Popović analizira obrasce izvještavanja o migrantima u hrvatskim medijima, dok Marija Krstanović u mreži pojmova e-ERIM prepoznaje alat za razgradnju ustaljenih narativa o migracijama. Publikaciju zaključuje tekst Vlade Vincea o transformacijama društvenih mreža i njihovom utjecaju na javni prostor.
Kompendij Odgovorno novinarstvo ne nudi gotova rješenja niti katalog “ispravnih” odgovora na dezinformacije, već otvara prostor za kritičko promišljanje uvjeta u kojima se proizvode informacije i načina na koji ih razumijemo. Odgovorno novinarstvo, u tom smislu, uključuje više od puke provjere činjenica – ono podrazumijeva propitivanje struktura moći, jezika i diskurzivnih obrazaca koji oblikuju javnu stvarnost.
Objavljeno

