Trenutna ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek (HDZ) otvorila je prvi od krugova odgovora na pitanje o položaju nezavisne kulturne scene, s posebnim osvrtom na prostorne uvjete njenog rada. Obuljen Koržinek je istaknula da je jedan dio odgovornosti za taj položaj svakako na središnjoj, dok je drugi na lokalnoj vlasti, pogotovo što se tiče prostora. Za izvaninstitucionalnu kulturu njeno je ministarstvo, kaže, učinilo mnogo: velika sredstva iz europskih fondova uložena su upravo u organizacije nezavisne kulture (iako su istraživanja pokazala da je taj kratkoročni i jednokratni priljev sredstava pridonio upravo njihovoj neodrživosti i posljedičnom smanjenju programa i zaposlenika), dok su izravne potpore dodijeljene upravo umjetnicima, pogotovo u području suvremenog plesa i cirkusa. 

Ministrica nije propustila spomenuti donošenje Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi (2022) kojim je njeno ministarstvo “stvorilo preduvjete da se na lokalnoj razini mogu donositi posebna pravila o korištenju prostora”. Niti je spomenuti Zakon to omogućio (jedinice lokalne samouprave i prije su donosile pravila i dodjeljivale prostore) niti je ministarstvo Nine Obuljen Koržinek ono koje se njime treba hvaliti. Naime, prema Zakonu, samoupravne jedinice i Ministarstvo kulture odnosno Vlada RH bili su dužni u roku od godine dana (dakle, do 26. srpnja 2023.) donijeti uredbe o kriterijima za dodjelu prostora. Uredba koja uređuje dodjelu državnih nekretnina još uvijek nije izrađena, kamoli da je stupila na snagu, čime ministarstvo Nine Obuljen Koržinek daje primjer upravo jedinicama lokalne samouprave kako ne moraju poštovati Zakon te se agonija neadekvatnih prostornih resursa za rad izvaninstitucionalnog sektora samo produljuje.

Urša Raukar (Možemo) smatra da je nezavisna kultura jedno od najpropulzivnijih mjesta stvaranja umjetnosti i kulture, no uvijek u prekarnim uvjetima rada, financijski i prostorno zapostavljena. “Nezavisnoj kulturi je potrebna održivost, potrebno je značajno ulaganje u programski razvoj, uvjete stvaranja i distribucije, kako bi nezavisna uz institucionalnu kulturu bila dostupna svakom građaninu”. Kao pozitivne primjere istaknula je udvostručenje proračuna za kulturu u Zagrebu, osnivanje ustanove Novi prostori kulture, kao i skoro otvaranje poziva za trogodišnje potpore organizacijama. 

Marija Selak Raspudić (Most) smatra da nezavisna kultura može biti pokretač društvenih promjena, pa stoga treba imati osigurane barem prostorne uvjete. Hrvatska treba slijediti primjer Europske unije u kojoj su se udvostručila sredstva za kulturu. Smatra da je depolitizirati kulturu moguće prvenstveno kod izbora i imenovanja u institucijama – treba razvijati nove modele odlučivanja kroz rasprave u skupštinama, ali i šire, a ne da je sve koncentrirano u odlukama izvršne vlasti, kao što je to sada slučaj, što je dodatno potvrđeno novim Zakonom o kulturnim vijećima.

Dva muškarca u studiju, bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović (sada DP) i Mladen Tarbuk (SDP) bavili su se uglavnom nazivljem: što je to nezavisno u nezavisnoj kulturi? Hasanbegović smatra da je rad u području nezavisne kulture izbor i da samom činjenicom da netko djeluje izvan institucija znači da preuzima rizik dodatnog napora da se pridobije publika i da se živi od svoga rada. Tarbuk smatra da je sva kultura zavisna te da je najveći problem Hrvatske taj da nismo u trideset godina napravili pravo kulturno tržište, nismo ga dovoljno liberalizirali. Također, Tarbuk smatra da Hrvatska ne postoji kao jedinstveni kulturni prostor u kojem postoji suradnja i razmjena između gradova i mjesta. Možda da Tarbuk bolje poznaje termine i nazivlje, tada bi mogao prepoznati i taj tip suradnje koji se razvija već dugih dvadeset godina upravo trudom i zalaganjem nezavisne kulturne scene. 

Unatoč neoliberalnom brbljanju koje si mogu priuštiti pojedinci koji zapravo za svakodnevnu egzistenciju (u polju kulture) ne moraju brinuti, Tarbuk je istaknuo jednu važnu točku kojoj se mora posvetiti buduća garnitura u Ministarstvu kulture, a odnosi se na sustav odlučivanja u kulturi koji mora biti izuzet iz sfere politike. “Kad sam ja bio na čelu jednog kulturnog vijeća, tadašnji ministar ni jedan put nije te odluke pobijao ili mijenjao”, rekao je.

Kao da je osjetila da se treba od takve izjave obraniti, Obuljen Koržinek je u sljedećem krugu izjavila: “Ako je netko pokazao da ne utječe na odluke Vijeća, onda sam to ja!”. Zanimljivo je da su upravo u njenom dvostrukom mandatu, kao što su pokazala istraživanja koja možete pronaći i na stranicama ovog medija, iz financiranja u sklopu Javnog poziva za predlaganje javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske iz godine u godinu ispadali kvalitetni projekti koje je Ministarstvo kulture dugi niz godina podržavalo, i to bez obrazloženja. Kao što Zakonom kojim se ministrica pohvalila nije propisana obaveza Vijeća da za svaki predloženi projekt koji zadovoljava formalne uvjete natječaja sastavi kratku evaluaciju i obrazloženje, tako nije propisana ni obveza javne objave ocjena Vijeća. Stoga javnost nikada nije u mogućnosti znati koje je odluke stručnih Vijeća ministrica odobrila, a koje je zakonski omogućenom diskrecijskom odlukom mijenjala. Tako da nam ne preostaje drugo nego vjerovati ministrici.

Bivši ministar Hasanbegović nije se osvrnuo na temu utjecaja na odluke kulturnih vijeća.

Stav aktualne ministrice o izvaninstitucionalnoj, nezavisnoj sceni i potvrda tog stava kroz politike koje je u proteklih osam godina donosila (ili, bolje rečeno, nije donosila) jednostavno je sažeti njenim rečenicama: “Ja sam kao državna tajnica nosila projekt izrade Zakona o Zakladi Kultura nova” te “Nacionalni plan razvoja kulture i umjetnosti pokazao je smjer u kojem se treba dalje razvijati”. Radi se o općem mjestu HDZ-ove kulturne politike od 2016. godine – nezavisna scena ima financiranje iz Zaklade Kultura nova i proračuna jedinica lokalne i regionalne samouprave – koje rijetko biva suočeno s činjenicama da sredstva Zaklade nisu dostatna da održavaju na životu nezavisni sektor jer se radi o nadopunjujućoj mjeri u sustavu financiranja, te da zajedno sa sredstvima lokalnih jedinica ne mogu zamijeniti suvislu kulturnu politiku Ministarstva koja će jednako brinuti o svim dijelovima sektora.

Isto tako, Nacionalni plan u kontekstu izvaninstitucionalne kulture izraziti fokus stavlja na podršku Zaklade Kultura nova te ne uvodi nikakve nove elemente u već izrazito netransparentan sustav upravljanja i odlučivanja u kulturi, dok u pogledu aktivnosti, ciljeva i mjera ne predstavlja odstupanje od regularnih aktivnosti Ministarstva: razvoj sektora prepušten je već isplaniranim pozivima u sklopu programa NPOO i ESF+ te projektima koji se odnose na sudjelovanje različitih društvenih skupina u kulturnom i umjetničkom životu zajednice u sklopu kojih Ministarstvo ne priznaje troškove rada osoba zaposlenih na tim projektima. 

Selak Raspudić je zaključila da prvi postupak nove vlasti u području kulture mora biti temeljita revizija svih troškova obnove kulturne infrastrukture. 

Govorilo se još o knjižnicama i otkupu knjiga, audiovizualnim djelatnostima, spomenuli su se i mediji. Na čitatelju je da zamisli što se sve izgovorilo o tim važnim temama u 20 minuta. Svakako, ovakva je sučeljavanja potrebno organizirati i dulje i češće, no po mogućnosti sa stručnjacima i o temama koje ne zvuče kao sablasti prošlih izbornih ciklusa.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kulturne trase društvenosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Budući da nikakav javni postupak izbora članova stručne radne skupine nije pokrenut te da unutar navedenog roka nije objavljena nikakva informacija o izboru, Ministarstvu kulture i medija uputili smo prvo medijski upit, pa dva tjedna kasnije zahtjev za pristup informacijama o članicama i članovima stručne radne skupine. Ovom je mediju potom dostavljena preslika ministričine Odluke o osnivanju stručne radne skupine za izradu prijedloga Nacionalnog plana razvoja kulture i medija za razdoblje od 2022. do 2027. godine.

Tako smo saznali da radnu skupinu čine državni tajnici pri Ministarstvu kulture i medija, ravnateljice uprava pri Ministarstvu, predsjednici vijeća propisanih posebnim zakonima te predsjednice kulturnih vijeća pri Ministarstvu. Sve članove i članice radne skupine, osim dvoje (Hrvatsko audiovizualno vijeće, Vijeće za elektroničke medije), na njihove pozicije imenuje ministrica kulture što je značilo da je članstvo u tijelu zaduženom za koncipiranje strateškog razvoja sektora rezervirano isključivo za one koji već pripadaju institucionalnoj strukturi odlučivanja pod kontrolom Ministarstva kulture i medija. 

Izradu Nacionalnog Plana razvoja kulture i medija za razdoblje od 2022. do 2027. godine zainteresirana javnost mogla je pratiti jedino putem objava na internetskoj stranici Ministarstva. 

Tako u svibnju 2022. saznajemo da je održan konzultativni sastanak povodom izrade Smjernica medijskog razvoja u okviru Nacionalnog plana, kojem su na poziv Ministarstva prisustvovali predstavnici Hrvatskog novinarskog društva, Sindikata novinara Hrvatske, Fakulteta političkih znanosti i Televizije Student, Pravnog fakulteta, Hrvatske udruge radija i novina, Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, Nacionalne udruge televizija, Hrvatske udruge digitalnih izdavača, Hrvatske udruge poslodavaca, HRT-a, HINA-e, Nove TV, a na drugom sastanku u srpnju pridružili su im se predstavnici Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

U srpnju 2022. Ministarstvo izrađuje online obrazac putem kojeg zainteresirana javnost može komentirati predložene posebne ciljeve i mjere te predlagati aktivnosti i pokazatelje za praćenje posebnih ciljeva i mjera. Isprva su se obrasci zaprimali do 12. rujna (uz najavljeno otvaranje službenog e-savjetovanja u listopadu), no 21. rujna objavljen je dugoočekivani “Pregled kulturnog razvoja i kulturnih politika u Republici Hrvatskoj” te je rok za dostavu komentara produljen do 10. listopada. 

Krajem rujna 2022. predstavljeni su rezultati studije “Kulturne i kreativne industrije u RH prije i nakon Covida” koju je na inicijativu Ministarstva i stručne službe ZAMP Hrvatskog društva skladatelja izradio Ekonomski institut Zagreb, a početkom listopada 2022. i Analiza medijskog sektora u Republici Hrvatskoj. U izradi Analize sudjelovao je niz neimenovanih stručnjaka iz područja medijskog sektora, a Ministarstvo je posebno zahvalilo prije spomenutoj konzultativnoj radnoj skupini u koju je, iz samo Ministarstvu znanih razloga, ubrojilo i predstavnike neprofitnih medija.

I potom – ništa.

U ožujku 2023, kada je već posve jasno da Nacionalni plan neće obuhvatiti 2022. godinu, održani su sastanci stručne radne skupine i savjetodavne skupine za medije gdje je načelnik Sektora za strateško planiranje i analitiku Dinko Klarić kratko predstavio rezultate savjetovanja putem online obrasca koje zainteresirana javnost koja je u tom savjetovanju sudjelovala nikada nije vidjela. U srpnju 2023. održano je za javnost zatvoreno događanje u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici gdje saznajemo da pet poglavlja koja je Klarić predstavio ne odstupaju suviše od Nacrta koji je objavljen prije godinu dana.

Nacionalni plan razvoja kulture i medija akt je strateškog planiranja kojim se podupire provedba Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine, gdje su kultura i mediji smješteni primarno u područje gospodarstva te im je jasno ocrtano mjesto koje je administracija namijenila ovom raznovrsnom, bogatom, potentnom i kritički nastrojenom području: tržište, komercijalizacija, komodifikacija, kvantiteta. 

U ponedjeljak 18. rujna 2023. objavljeno je e-savjetovanje o Nacrtu prijedloga Plana te Nacrtu prijedloga Akcijskog plana razvoja kulture i medija za razdoblje od 2023. do 2024. godine.

Savjetovanje je otvoreno do 18. listopada.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Ekosustavima uključive kulture koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Iako je ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek u svom uvodnom govoru na kraju dugog popisa počasnih gostiju, pozdravila i prisutne organizacije u kulturi, njih se moglo nabrojati na prste jedne ruke. Naime, uz pozvane predstavnike lokalne i nacionalne vlasti, javnih i državnih tijela, ustanova u kulturi, kulturnih vijeća i članova ministričinih brojnih radnih skupina te predstavnika medija, jedini koji nisu bili pozvani na ovo predstavljanje bile su udruge u kulturi, predstavničke mreže – izvaninstitucionalni dionici kulturnog sustava. Predstavljanje nije nigdje javno najavljeno, poziv je kružio među odabranima, a takva je bila i atmosfera na događaju. 

No, ono što su prisutni dobili bio je još samo jedan PR pokušaj Ministarstva da prikaže svoj rad relevantnim, kontinuiranim i na dobrobit sektora. 

Jedna od urednica Pregleda kulturnog razvoja i kulturnih politika RH, predstojnica Odjela za kulturu i komunikacije Instituta za razvoj i međunarodne odnose Aleksandra Uzelac te ravnateljica Uprave za razvoj kulture i umjetnosti Nevena Tudor Perković, nabrojale su poglavlja i neke teme koje je obuhvatio Pregled, predstavljen po objavljivanju u rujnu 2022. i nikada više tematiziran u javnom prostoru. Pregled je poslužio kao uvod u predstavljanje Nacionalnog plana razvoja kulture i medija koji je trebao obuhvatiti razdoblje do 2022. do 2027., no Ministarstvo je početkom 2023. preimenovalo Plan tako da zanemari tu nesretnu 2022. u kojoj je, kao posljedica zdravstvene, a onda i ekonomske krize, došlo do tektonskih pomaka u kulturnom sektoru. 

Ministarstvo se još jednom opravdalo da su dugo dvojili treba li objaviti Pregled s obzirom da su prilozi odnosno tekstovi nastali prije korona krize 2020., no zaključili su da ga ipak trebaju objaviti takvog kakav jest jer je veliki trud uložen u njega. No, zapravo, Ministarstvo ga treba samo i jedino kako bi služio kao opravdanje da postoji podloga za donošenje Nacionalnog plana. 

O samom Planu na predstavljanju se nije saznalo ništa. Načelnik Sektora za strateško planiranje i analitiku Dinko Klarić nije ulazio u sadržaj dokumenta već se zadržao na tehničkim detaljima izrade Plana pa je rasprava koja je otvorena nakon predstavljanja bila očekivano nemoguća. O čemu da se raspravlja? Pet poglavlja koja je Klarić predstavio ne odstupaju suviše od Nacrta koji je objavljen prije godinu dana i na koji su dionici pozvani da daju svoje komentare i prijedloge. Niti su komentari i prijedlozi objavljeni, niti je javnost bila obavještena o procesu izrade dokumenta sve do ovog, za širu javnost zatvorenog, predstavljanja. Sigurni smo da će do objave ovog članka na stranicama Ministarstva osvanuti fotogalerija i kratki izvještaj s “javne rasprave”. No, ministrica bi do sada i sama trebala znati da naknadne obavijesti ne znače ujedno i transparentnost u postupanju i radu. 

Sličnoj smo proceduri svjedočili i prilikom objave Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi tek u e-savjetovanju. Tada je zalaganjem nacionalnih mreža organizacija u kulturi i njihovim organiziranjem jedine javne rasprave o dokumentu, javnost saznala i za članove radne skupine koja je izradila Zakon i za generalni stav nadležnog Ministarstva oko razvoja sektora koji je obuhvaćen tim ključnim propisom, popularno nazvanim mega-zakonom. Procedura oko mega-zakona bio je jasan znak da Ministarstvo na čelu s Ninom Obuljen Koržinek ne želi zaista uključiti zainteresiranu javnost u oblikovanje sektora, da je e-savjetovanje jedini alat koji predviđaju da saznaju kako sektor razmišlja oko tih ključnih pitanja. A rezultati e-savjetovanja jasno su pokazali koliko se to mišljenje uvažava. 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Ekosustavima uključive kulture koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Za 2023. godinu radi se o iznosu od gotovo 93 milijuna eura.

Ti se prihodi raspodjeljuju za financiranje programa organizacija koje djeluju u područjima propisanima člankom 8/1. Zakona o igrama na sreću: za organizacije koje promiču razvoj sporta, pridonose borbi protiv zlouporabe droga i svih drugih oblika ovisnosti, koje se bave socijalnom i humanitarnom djelatnošću, problemima i zadovoljavanjem potreba osoba s invaliditetom, tehničkom kulturom, kulturom, izvaninstitucionalnom naobrazbom i odgojem djece i mladih te koje pridonose razvoju civilnoga društva.

Raspodjela prihoda odvija se prema postocima koje od 2009. na godišnjoj razini određuje Vlada Republike Hrvatske, no može se reći da se radi o kontinuitetu. Najveći je prekid izazvala Uredba za 2016. godinu kada su sredstva Nacionalnoj zakladi za razvoj civilnog društva gotovo prepolovljena (6.88), da se nikada ne bi vratila na razinu 2015. godine (14.21), a kamoli 2012. kada je postotak za organizacije koje pridonose razvoju civilnog društva iznosio 20.66. S druge strane, sredstva za financiranje programa organizacija koje promiču razvoj sporta višestruko su veća od svih ostalih područja i kontinuirano rastu iz godine u godinu. 

U tom je pogledu područje kulture stabilno: postotak minimalno raste iz godine u godinu, ali istovremeno raste i broj aktivnosti koji se financira iz tih sredstava, pa prividno povećanje zapravo postaje kontinuirano smanjenje potpora u svim područjima aktivnosti. Za 2023. radi se o gotovo 13 i pol milijuna eura za područje koje dijele Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (12.88 posto) te Ministarstvo kulture i medija i ostali vezani proračunski korisnici (87.12 posto). Inovativne, interdisciplinarne ili nove kulturne i umjetničke prakse tu su možda i u najnezahvalnijem položaju. Radi se o izvaninstitucionalnoj kulturnoj sceni koja od svih podsektora kulture najbrže raste i proizvodi najveći broj aktivnosti besplatnih za krajnjeg korisnika, a istovremeno se suočava s najmanjim potporama za svoje programe i za svoj rad. U prijedlogu Uredbe za 2023. to je iznos od 905 196 eura i ponešto centa.

Prijedlozi raspodjele izrađuju se na temelju provedenih sektorskih analiza te na njima temeljenih potreba i planova koje javna tijela kojima se sredstva doznačuju dostavljaju Ministarstvu financija. Ti dokumenti nisu dostupni javnosti niti su sastavni dio prijedloga Uredbe. Kriteriji za raspodjelu utvrđuju se “sukladno nacionalnim strategijama i programima zadovoljavanja javnih potreba u odgovarajućim djelatnostima, te sukladno programima za poticanje razvoja civilnoga društva”. U kontekstu kulture, osim nedavno donesenog Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi koji je naišao na veliko protivljenje javnosti, nadležno Ministarstvo ne raspolaže analizama prioritetnih sektorskih problema koji se u 2023. godini planiraju rješavati u suradnji s organizacijama civilnog društva, a trenutno je otvoreno pitanje, možda i igra na sreću, hoće li Ministarstvo kulture i medija prije objaviti svoj strateški plan za 2023-24 ili Nacionalni plan razvoja kulture i medija do 2027. godine.

Drugačija od ove koja je sada na savjetovanju pojavila se Uredba na dnevnom redu Savjeta za razvoj civilnog društva sredinom prosinca 2022. Tada su postoci dodijeljeni pojedinim aktivnostima unutar resora Ministarstva kulture i medija bili viši od onih koji su danas na javnom savjetovanju i svakako viši od onih za 2022. godinu. U Uredbi na javnom savjetovanju poduzetništvo u kulturnim i kreativnim industrijama, nakon 1.69 posto izdvajanja u 2021. i 2022. godini svedeno je na nulu. No, zato je u Uredbu ušao novi proračunski korisnik kojem je za programe audiovizualne djelatnosti dodijeljeno 6.38 posto odnosno 856 847 eura i ponešto centa, Hrvatski audiovizualni centar (HAVC). U prijedlogu Uredbe o kojem se raspravljalo na sjednici Savjeta za razvoj civilnog društva HAVC se ne nalazi među korisnicima. 

Dodijeljeni iznos Hrvatsko audiovizualno vijeće dodjeljuje za otprilike dva debitantska dugometražna igrana filma godišnje, dakle neznatan iznosu u kontekstu funkcioniranja HAVC-a. Za usporedbu, iznos je to malo manji od ukupnog budžeta namijenjenog inovativnim kulturnim i umjetničkim praksama. Tijekom dva mjeseca koja su prošla između rasprave na Savjetu i objave javnog savjetovanja, sredstva za inovativne (sada interdisciplinarne i nove) umjetničke i kulturne prakse već su podijeljena te je u odnosu na iznos predviđen u Uredbi na toj stavci ostalo neutrošeno gotovo 164 000 eura. 

Koji je razlog smanjenju postotaka po (gotovo svim) aktivnostima i uvođenju HAVC-a po prvi put od osnivanja u korisnike lutrijskih sredstava, nije poznato jer, kao što je istaknuto, javnosti nisu dostupne analize prioritetnih sektorskih problema ni dostavljeni zahtjevi za sredstvima, a Nacionalni program promicanja audiovizualnog stvaralaštva strateški je dokument istekao 2021. godine. Tijekom dva mjeseca koja su prošla između rasprave na Savjetu i objave javnog savjetovanja raspisan je i natječaj za ravnatelja Hrvatskog audiovizualnog centra. Rok za prijavu na natječaj istekao je 2. ožujka 2023. 

Imajući sve navedeno u vidu, ne iznenađuje da je javno savjetovanje o Uredbi otvoreno samo 10 dana, suprotno svim dobrim praksama. Javnost je i ovdje isključena iz sudjelovanja u donošenju odluka, što je pak na tragu dosadašnjeg odnosa Vlade i Ministarstva kulture RH prema civilnom društvu.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Ekosustavima uključive kulture koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Što je sudioničko upravljanje? Što je civilno-javno partnerstvo? Zašto su ti pojmovi važni ako želimo demokratizaciju upravljanja javnim resursima? Koncept sudioničkog upravljanja u području kulture koji se razvija proteklih desetak godina potvrđuje njegovu važnost i za ostala područja društva.

Taj koncept razvijaju ujedno i partneri na projektu Kulturna politika odozdo: Savez udruga Operacija grad u Zagrebu, Platforma za društveni centar u Čakovcu, Savez udruga Kaoperativa u Karlovcu, Platforma doma mladih u Split, Art radionica Lazareti u Dubrovniku, Savez udruga Rojc u Puli, Savez udruga Molekula u Rijeci, ujedno i članovi Mreže društveno-kulturnih centara (DKC-HR), uz Savez udruga Klubtura, Savez Platformu u Hvaru i Forum udruga nezavisne kulture u Koprivnici. Projektom se želi doprinijeti razvoju javne (kulturne) politike koja se temelji na sudjelovanju građana i civilnog društva u upravljanju lokalnim društveno-kulturnim centrima kao mehanizmom kojim se jača transparentnost, smanjuje korupcija i osigurava da se javnim resursima upravlja u interesu lokalne zajednice.

Stoga smo proveli kratko istraživanje stavova i pogleda različitih generacija uključenih u kulturnu proizvodnju u Hrvatskoj, Srbiji te Bosni i Hercegovini o ključnim pojmovima kojima se projekt bavi i koje želi popularizirati.

Audio zapis je objavljen u sklopu projekta Kulturna politika odozdo – Od dobrih praksi društveno-kulturnih centara do održivog okvira za sudioničko upravljanje. Projekt je podržan sa € 149.940 financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova. Sadržaj ovog zapisa isključiva je odgovornost udruge Kurziv.

Projekt Kulturna politika odozdo – Od dobrih praksi društveno-kulturnih centara do održivog okvira za sudioničko upravljanje je podržan sa € 149.940 financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova. Nositelj projekta je Operacija grad (Zagreb), a partneri Savez udruga Klubtura (Zagreb), Kurziv – Platforma za pitanja kulture, medija i društva (Zagreb), Platforma za društveni centar Čakovec (Čakovec), Savez udruga Kaoperativa (Karlovac), Platforma doma mladih (Split), Art radionica Lazareti (Dubrovnik), Savez udruga Rojc (Pula), Savez udruga Molekula (Rijeka) te Mreža društveno-kulturnih centara (Zagreb).

Već više od deset godina koncept sudioničkog upravljanja u kulturi primjenjuje se u Zagrebu, Karlovcu, Čakovcu, Splitu, Rijeci, Dubrovniku i Puli, a u novije doba u Hvaru, Svetom Filipu i Jakovu, Koprivnici. Tamo se razvijaju društveno-kulturni centri (Pogon, Hrvatski dom, Kreativno edukativni centar Murai, Dom mladih, Filodrammatica, Lazareti, Društveni centar Rojc, Fabrika 35, Kino, FUNK) kao novi oblici kulturnih institucija. Radi se o neinstitucionaliziranoj praksi koja nema dostatnu podršku zakonodavnog i policy okvira za svoj razvoj.

U sklopu projekta Kulturna politika odozdo formirana je radna grupa koja je uključila istraživače i praktičare u području kulturnih politika te stručnjake za anti-korupciju i transparentnost, te je u kolaborativnom procesu izrađen Kodeks dobre prakse uspostave i funkcioniranja civilno-javnog partnerstva. Cilj je Kodeksa osnivačima civilno-javnih partnerstava dati smjernice za uspostavu civilno-javnog partnerstva, preporuke ustrojstva i upravljačkih procesa te preporuke mjera koja osiguravaju transparentnost i etičnost rada. Cilj Kodeksa nije propisati jedan model za sve primjere suradnji civilnog i javnog sektora već upravo iz njih izvesti zaključak o preduvjetima uspješnosti civilno-javnog partnerstva i pretpostavkama za njegov razvoj u interesu svih uključenih.

Od lipnja do listopada 2022. radna skupina za izradu Kodeksa predstavila je dokument na javnim tribinama u Dubrovniku, Rijeci, Karlovcu, Čakovcu, Splitu i Puli. U konzultativnom procesu sa predstavnicima lokalnih uprava spomenutih gradova, akterima civilnog društva koji sudjeluju u upravljanju infrastrukturom za kulturne i društvene djelatnosti te zainteresiranom javnošću raspravljeni su ključni elementi predloženog Kodeksa dobre prakse uspostave i funkcioniranja civilno-javnog partnerstva te predloženi mogući smjerovi njegove upotrebe i nadogradnje.

Audio zapis je objavljen u sklopu projekta Kulturna politika odozdo – Od dobrih praksi društveno-kulturnih centara do održivog okvira za sudioničko upravljanje. Projekt je podržan sa € 149.940 financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova. Sadržaj ovog zapisa isključiva je odgovornost udruge Kurziv.

Projekt Kulturna politika odozdo – Od dobrih praksi društveno-kulturnih centara do održivog okvira za sudioničko upravljanje je podržan sa € 149.940 financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova. Nositelj projekta je Operacija grad (Zagreb), a partneri Savez udruga Klubtura (Zagreb), Kurziv – Platforma za pitanja kulture, medija i društva (Zagreb), Platforma za društveni centar Čakovec (Čakovec), Savez udruga Kaoperativa (Karlovac), Platforma doma mladih (Split), Art radionica Lazareti (Dubrovnik), Savez udruga Rojc (Pula), Savez udruga Molekula (Rijeka) te Mreža društveno-kulturnih centara (Zagreb).

U tekstu Koncept sudjelovanja u kulturi i pravo na kulturu objavljenom u Pregledu kulturnog razvoja i kulturnih politika u Republici Hrvatskoj koje je 2022. izdalo Ministarstvo kulture i medija, autorica Tatjana Aćimović ističe da su sredstva koja Ministarstvo izdvaja za razvoj publike još uvijek nedostatna za stabilniji doprinos unapređenju rada organizacija civilnog društva u ovom polju. Unatoč tome, Ministarstvo kulture i dalje ne smatra da mu je osiguranje stabilnosti rada organizacija na tim programima jedan od prioriteta, te u pozivima za Ruksak (pun) kulture i programe koji omogućuju pristup i dostupnost kulturnih sadržaja za osobe s invaliditetom i djecu i mlade s teškoćama u razvoju, redovito ne priznaje troškove udjela u plaćama osoba koje osmišljavaju, organiziraju, koordiniraju, prate i izvještavaju provedbu tih projekata. 

Na tragu te loše prakse, Ministarstvo odlučuje 2022. i Poziv za predlaganje programa koji potiču razvoj publike u kulturi u Republici Hrvatskoj objaviti bez priznavanja troškova plaća. U istom pozivu protekle godine, 20 posto udjela u plaćama uvršteno je kao prihvatljiv trošak, najvjerojatnije na tragu te godine izborenog priznavanja troškova plaća u pozivu za javne potrebe u kulturi. No, dok je provedba tih projekata još uvijek u tijeku te prije roka za izvještaje temeljem kojih bi Ministarstvo možda i imalo podlogu za donošenje ovakve odluke, raspisuje se poziv gdje troškovi plaća nisu ni prihvatljiv niti neprihvatljiv trošak. “Sredstvima ovog Poziva mogu se financirati samo stvarni i prihvatljivi troškovi nastali provođenjem programa”, kaže Ministarstvo u Uputama za prijavitelje, što insinuira da stvarni troškovi ne mogu biti troškovi rada ljudi koji već jesu zaposleni u organizacijama koje provode projekte jer se njihov rad, očigledno i opet, kod nadležnog Ministarstva podrazumijeva.

S druge strane, u istom dokumentu, Ministarstvo kulture i medija ističe da je razvoj publike “dugoročan proces” koji bi trebao podići razinu aktivnoga sudjelovanja u kulturi i umjetnosti te aktivnosti koje će učiniti programe u kulturi i umjetnosti dostupnijima, prepoznajući različitost publika i njihovih potreba. Svakako, u takvom procesu ključnu ulogu imaju vanjski suradnici poput istraživača, predavača, edukatora, trenera, autora, programera, dizajnera i ostalih nezamjenjivih provoditelja aktivnosti, no netko njihov rad mora organizirati i koordinirati, a taj je netko zaposlenik organizacije koja “programe u kulturi i umjetnosti čini dostupnijima, prepoznajući različitost publika i njihovih potreba”. No, kao što smo vidjeli, ovaj potez Ministarstva nije prvi, već posljednji u nizu nesretnih događaja.

Za program Ruksak (pun) kulture takav se rad nikada nije priznavao – od 2013. otkada se program provodi, plaće zaposlenika koji koordiniraju program (raspisivanje projekta, dogovori sa izvođačima, dogovori sa školama, organizacija puta, prikupljanje materijala, izvještavanje programa) nisu nikada bile uključene u prihvatljive troškove. Honorari samim izvođačima ove se godine kreću od 1000 kuna (radionica u osnovnoj ili srednjoj školi s 20 do 30 učenika, 30 minuta, bez obzira na broj izvođača) do 7000 kuna (četiri ili više izvođača kazališne ili plesne predstave te koncertne izvedbe). Za programe koji omogućuju pristup i dostupnost kulturnih sadržaja za osobe s invaliditetom i djecu i mlade s teškoćama u razvoju koji Ministarstvo provodi od 2020. godine, trošak plaća također nikada nije bio priznat kao prihvatljiv trošak, a radi se o projektima čiji se maksimalni iznosi potpore kreću do 200 000 kuna te čiji su provoditelji često udruge osoba s invaliditetom.

Ministarstvo kulture i medija u svoj je sažetak Nacionalnog plana razvoja kulture i medija do 2027. godine eksplicitno uvrstilo mjere (no bez specifikacije aktivnosti i pokazatelja) potpore sudjelovanju u kulturi i razvoju publike te osiguravanja pristupa marginaliziranih i ranjivih skupina društva kulturi. Programi poput Ruksaka (punog) kulture, razvoja publike i dostupnosti kulturnih sadržaja osobama s invaliditetom nasušno su potrebni u kontekstu sve većeg demokratskog deficita i sve manjeg sudjelovanja pojedinca u društvenom životu zajednice. No, kao što je navedeni tekst Tatjane Aćimović istaknuo, “u kontekstu sudjelovanja u kulturi važnu ulogu igraju organizacije civilnog društva koje upravo građanima omogućavaju aktivno uključivanje u stvaranje, produkciju i prezentaciju kulturnih i umjetničkih sadržaja, a također im se kroz njihov rad olakšava pristup i dostupnost kulture”. Stoga se participacija i inkluzivnost nikako ne trebaju promatrati u suprotnosti s osiguranjem održivosti organizacija civilnog društva jer one su možda posljednji jamac da će se oko te toliko proklamirane inkluzije netko zaista i potruditi. Čak i bez priznatih troškova plaće.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura na prekretnici koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Već više od deset godina koncept sudioničkog upravljanja u kulturi primjenjuje se u Zagrebu, Karlovcu, Čakovcu, Splitu, Rijeci, Dubrovniku i Puli. U tim se gradovima razvijaju društveno-kulturni centri kao novi oblici kulturnih institucija gdje postoji dijeljena odgovornost za prostor i sadržaje između civilnog društva i javne uprave, ali i među korisnicima prostora.

Iako sudionički model upravljanja omogućuje integraciju i interakciju svih pripadnika zajednice, stvaranje sadržaja i sudjelovanje u donošenju odluka, koncept i praksa nedovoljno su prepoznati u široj javnosti, što uzrokuje oskudno i neinformirano praćenje tih tema te, posljedično, nedovoljno sudjelovanje različitih dobnih i interesnih skupina u radu društveno-kulturnih centara. Stoga je osnaživanje medijskih radnica ključno za opće razumijevanje važnosti sudioničkog pristupa upravljanju javnom infrastrukturom.

Udruga Kurziv – Platforma za pitanje kulture, medija i društva, nakladnik portala Kulturpunkt.hr i dugogodišnji provoditelj edukacijskog programa Kulturpunktova novinarska školica, organizira jednodnevnu radionicu za novinare, medijske profesionalce i medijske početnike, vanjske suradnike medija te nakladnike medija, o temama sudioničkog upravljanja, civilno-javnog partnerstva i infrastrukture za kulturno-društvene djelatnosti.

Nakon radionica održanih u Dubrovniku, Rijeci i Karlovcu, jesenski dio radionica bit će održan u Čakovcu (7. rujna), Splitu (30. rujna ili 1. listopada) i Puli (6. ili 7. listopada).

Svaka će radionica obuhvatiti uvod u navedene pojmove i primjere dobre prakse, case study lokalnog primjera sudioničkog upravljanja u kulturi te praktični rad na medijskim sadržajima. 

Za sudjelovanje u radionici potrebno je prijaviti se putem OBRASCA. 

Svim sudionicima radionice osigurani su ručak i osvježenje.

Radionica se održava u sklopu projekta “Kulturna politika odozdo – Od dobrih praksi društveno-kulturnih centara do održivog okvira za sudioničko upravljanje” koji želi doprinijeti razvoju javne kulturne politike temeljene na sudjelovanju građana i civilnog društva u upravljanju lokalnim društveno-kulturnim centrima kao mehanizmu kojim se jača transparentnost, smanjuje korupcija i osigurava da se javnim resursima upravlja u interesu lokalne zajednice. 

Projekt “Kulturna politika odozdo – Od dobrih praksi društveno-kulturnih centara do održivog okvira za sudioničko upravljanje” je podržan sa € 149.940 financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova. 

Nositelj projekta je Operacija grad (Zagreb), a partneri Savez udruga Klubtura (Zagreb), Kurziv – Platforma za pitanja kulture, medija i društva (Zagreb), Platforma za društveni centar Čakovec (Čakovec), Savez udruga Kaoperativa (Karlovac), Platforma doma mladih (Split), Art radionica Lazareti (Dubrovnik), Savez udruga Rojc (Pula), Savez udruga Molekula (Rijeka) te Mreža društveno-kulturnih centara (Zagreb). 

Godina 2020. bila je ključna za razvoj lokalnih kulturno-infrastrukturnih priča u nekoliko gradova i općina u Republici Hrvatskoj. Nakon dvije godine provođenja projekta u sklopu natječaja Kultura u centru – potpora razvoju javno-civilnog partnerstva u kulturi (Europski socijalni fond, ESF), u Hvaru se etablirala Fabrika 35 kao mali multifunkcionalni društveno-kulturni centar, prostor u vlasništvu Grada koji vodi udruga PlatForma Hvar. Nakon digitalizacije kina u Svetom Filipu i Jakovu, prostor koji se sastoji od unutarnjeg (497 m2) i dvorišnog prostora (134 m2) te dnevnog boravka, preobražen je u društveno-kulturni centar kojim se sudionički upravlja. Prostor društveno-kulturnog centra FUNK nalazi se u jednom od objekata bivše vojarne čiji je vlasnik Grad Koprivnica, a kojim upravlja savez udruga Forum udruga nezavisne kulture kao partner Gradu na dva ESF projekta. 

Tako je proveden i projekt ZadrugArt u Zadru koji se pitanjem neadekvatnih uvjeta rada nezavisne kulture scene bavio kroz ideju uvođenja modela sudioničkog upravljanja u planiranju i upravljanju Centrom za mlade, čija je rekonstrukcija započela u veljači 2020. godine. “U svjetlu trajno privremenog karaktera (rijetkih) prostora koje scena nastanjuje, kao potencijalno rješenje navješćuje se dugoočekivani objekt koji je u projekcijama gradskih vlastodržaca prije više od desetljeća ponio naziv Centra za mlade. Najavljen još davne 2007. godine kao svojevrsna kompenzacija za bivši Omladinski dom – kasnije preimenovan u Dom hrvatske mladeži – koji je tada ustupljen Sveučilištu, ovaj objekt s vremenom se u percepciji lokalne zajednice prometnuo u simbol lažnih obećanja i nepromjenjive naravi vladajućih struktura koje nikad nisu pokazale dovoljno sluha i razumijevanja za stvarne potrebe aktera nezavisne scene, ali i šireg civilnog društva”, istaknuo je 2020. Hrvoje Pašalić u tekstu temata o sudioničkom upravljanju u kulturi u Republici Hrvatskoj.

Otada do danas, točnije do srpnja 2022. godine, postojale su naznake da bi se budućim Centrom moglo upravljati sudionički odnosno da će nova ustanova u kulturi koju Grad planira biti osnovana na principima dijeljenih ovlasti i odgovornosti između vlasnika prostora i civilne scene. Realizacija Centra odvijala se u dvama paralelnim procesima izgradnje objekta na zadarskoj Voštarnici te na izgradnji odnosa, komunikacije, suradnje i partnerstva između samih civilnih aktera, a potom između civilnih i javnih partnera. U sklopu programa proslave Dana grada Zadra 17. listopada 2020. predstavljene su Smjernice za uspostavu sudioničkog upravljanja Centrom koje je izradio autorski tim u sastavu Ana Žuvela, Željka Tonković i Krešimir Krolo na temelju radionica i rasprava, opsežno provedenog kvalitativnog istraživanja u kojem je sudjelovala 61 osoba iz 56 različitih udruga i organizacija te rezultata anketnog istraživanja u kojem je sudjelovalo preko 2000 ispitanika – učenika i učenica srednjih škola na području grada Zadra, studenata i studentica Sveučilišta u Zadru te mladih Zadrana i Zadranki.

Predložena su dva modela upravljanja, hibridizacija i proširena suradnja, kao modeli koji odgovaraju postavkama lokalne kulturne politike te mogućnostima, potrebama i aspiracijama lokalnih kulturnih aktera. Model hibridizacije odnosi se na zajedničko osnivanje javne ustanove od strane civilnog i javnog sektora čime se formira civilno-javno partnerstvo. Model proširene suradnje podrazumijeva ciljano davanje javne infrastrukture na korištenje organizacijama civilnog društva na određeno vrijeme i bez naknade. U lipnju 2021. iz Grada je najavljeno otvaranje Centra u rujnu, u prosincu iste godine najavljeno je otvaranje za proljeće 2022, da bi u lipnju 2022. objekt bio gotovo pri kraju te je najavljeno useljenje do kraja godine. “Od projekta ZadrugArt je prošlo neko vrijeme, no nismo zanemarili odnose s civilnim udrugama već smo konstantno s predstavnicima udruga održavali sastanke kako bi osluškivali njihove potrebe. Ipak, sada takve sastanke i dogovore moramo intenzivirati kako bi vidjeli što im je sve potrebno za rad”, rekla je pročelnica Odjela za kulturu i sport Dina Bušić u lipnju.

Nekoliko dana poslije postaje jasno koji je model odabrala gradska uprava. Usred turističke sezone, 12. srpnja, Grad Zadar otvara e-savjetovanje sa zainteresiranom javnošću o Nacrtu Odluke o osnivanju Javne ustanove Centar za umjetnost, kulturu i mlade, s rokom od 30 dana. Prema Nacrtu, novu će ustanovu samostalno osnovati Grad Zadar, a njome će upravljati Upravno vijeće od 5 članova koje će imenovati predstavničko tijelo osnivača. U obrazloženju Nacrta Odluke ističe se ključni razlog za osnivanje ustanove: “ojačavanje kapaciteta na području kulture mladih i za mlade te ojačavanje suradnje javnog i civilnog sektora, koji se bave kulturom za mlade te pružanje prostorne, projektne i programske platforme za razvoj iste”. Ukratko, u prijedlogu Odluke nema spomena civilnog sektora u području suvremene kulture i umjetnosti, sudioničkog upravljanja, dvogodišnjeg procesa u kojem se zajedno s civilnom scenom razvijao model upravljanja i korištenja prostora niti stručnih i znanstvenih analiza i članaka koji su proizašli iz tog procesa. 

S obzirom da se radilo o procesu koji je iniciran odozgo, ovakav razvoj situacije i nije veliko iznenađenje. Model koji je odabrala gradska uprava civilni će sektor svesti na korisnike prostora, a koliki će biti njihov upliv u upravljanje prostorom, ovisit će isključivo o snazi i povezanosti civilnih aktera.

Neprofitne organizacije su prepoznate u Zakonu o uvođenju eura bilo da su izrijekom navedene, bilo da su obuhvaćene nekim od pojmova koji se koriste u kontekstu primjene Zakona o uvođenju eura. Odredbe Zakona razlikuju dvije kategorije neprofitnih organizacija. Neprofitne organizacije koje su poslovni subjekti su organizacije koje se bave proizvodnjom, prodajom robe ili pružanjem usluga radi ostvarivanja dobiti ili dohotka. Na ovu kategoriju neprofitnih organizacija se odnose sve odredbe Zakona o uvođenju eura koje se odnose općenito na poslovne subjekte. Na neprofitne organizacije koje nisu poslovni subjekti odnose se točno određene odredbe Zakona.

Ministarstvo financija je objavilo detaljnu uputu o prilagodbi aktivnosti neprofitnih organizacija u procesu uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj. Uputa Ministarstva financija sadrži temeljna načela uvođenja eura i pravila za sve vrste preračunavanja, način izrade financijskih planova neprofitnih organizacija, vođenje poslovnih knjiga i evidencije knjigovodstvenih isprava, uključujući obrasce za izvještavanje kod neprofitnih organizacija u razdoblju uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj. 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura na prekretnici koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.