Zaklada Anna Lindh (ALF) euro-mediteranska je međuvladina organizacija sa sjedištem u Aleksandriji koja vodi najveću mrežu organizacija civilnog društva u regiji. Kroz predstave, radionice i aktivnosti u formatu sesija i iskustva umrežavanja, cilj Zaklade je ojačati dijalog i međusobno razumijevanje diljem euro-mediteranske regije.

Pozivom na sudjelovanje u forumu koji okuplja organizacije iz različitih zemalja, Zaklada nastoji pokazati kako kultura može ojačati društvenu koheziju i inkluzivni angažman, posebno pri suočavanju sa zajedničkim društvenim izazovima.

Natječaj je otvoren organizacijama u kulturi te umjetnicima_ama koji će osmisliti i provesti jednu od dvije vrste interaktivnih/kulturnih aktivnosti tijekom programa. Ponuđena su dva tipa financiranja; do 3000 eura za najviše tri osobe, te između 3000 i 6000 eura za najviše pet osoba koji pokrivaju putovanje, smještaj, dnevnice, naknade, produkciju te ostale bitne troškove provedbe.

Puni tekst natječaja i detalje o prijavi pročitajte ovdje.

Rok za prijavu je 1. veljače.

Mjesni boravak je novi program koji će se održati od studenog 2025. do ožujka 2026., u prostorima zagrebačkih mjesnih odbora, u okviru kojeg su planirana brojna kulturna događanja u izvedbi različitih umjetnika_ica i umjetničkih kolektiva. Njihove će kazališne i plesne predstave, izvedbe suvremenog cirkusa, filmski, književni i glazbeni programi, radionice i druga kreativna događanja od srijede do subote razigrati svakodnevicu, razveseliti različite generacije te okupiti raznoliku kvartovsku zajednicu.

Poziv za iskaz interesa namijenjen je ustanovama i organizacijama u kulturi, umjetnicama i umjetnicima te umjetničkim kolektivima, a prihvatljivi programi su programi suvremene umjetnosti i kulture, kazališne, plesne i cirkuske izvedbe, filmske projekcije, književni, glazbeni i diskurzivni programi, likovne i kreativne radionice i slično.

Više detalja o pozivu pronađite ovdje. Prijave se vrše putem online obrasca do 28. listopada.

Centar za kulturno-društveni razvoj Novi prostori kulture gradska je ustanova koja pruža produkcijske i realizacijske uvjete rada, osnažuje razvoj kulturnog života, približava kulturu i umjetnost svima te ih čini dostupnima u svim zagrebačkim kvartovima.

Uvjeti za zaposlenje su najmanje godinu dana radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, razvijene komunikacijske i organizacijske sposobnosti i visoka stručna sprema (VSS). Početak rada planiran je za 1. rujna, a očekivani probni rok traje šest mjeseci.

Opis poslova izgleda ovako:

• u suradnji s višim stručnim suradnicima za programe koordinira i prati provođenje programa i projekata te sudjeluje u njihovoj organizaciji, promociji i realizaciji
• predlaže planove za razvoj projekata i programskih aktivnosti za koje je zadužen te sudjeluje u utvrđivanju godišnjeg programa rada Ustanove u svom djelokrugu rada
• sudjeluje u sastavljanju tjednih, mjesečnih, tromjesečnih i godišnjih planova programa
• predlaže nacrt izvještaja o programskoj, produkcijskoj, financijskoj i sl. realizaciji projekata i programskih aktivnosti za koje je zadužen
• organizira i prati rad tehničkog i drugog osoblja u svom djelokrugu rada

Rok za prijavu je 20. lipnja.

Radio Student je počeo emitirati listopada 1996. godine, a smješten je u zgradi Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. Od osnutka, emisije na ovom radiju prate i tematiziraju nezavisnu umjetničke scene, a u okviru mnogih su sudjelovali_e raznoliki gostujući glazbenici_e i drugi akteri alternativne scene.

U sklopu radija djeluje i kulturna sekcija, a riječ je o redakciji koja prati aktualna kulturno-umjetnička zbivanja u Zagrebu i šire. Javni poziv, kako stoji u tekstu poziva, otvoren je svima koji u slobodno vrijeme posjćuju izložbe, prate kazališne izvedbe i filmove, a navedene medije vole i “konstruktivno kritizirati”.

U prijavi je potrebno priložiti kratku vijest o nekom aktualnom kulturnom događanju (duljine 300-500 znakova) i kratku biografiju. Prijave se šalju mailom na adresu kultura@radiostudent.hr uz naznaku ‘Novinar_ka kulturne redakcije’.

Rok za prijavu je 1. travnja.

Trening će se održati u Varšavi, a domaćin će biti Ośrodek Kultury Ochoty (OKO), kulturna institucija pod pokroviteljstvom općine. OKO je posvećen produbljivanju društvenih veza i obogaćivanju kulturnog kapitala lokalne zajednice kroz raznolik niz grassroots umjetničkih, građanskih i društvenih aktivnosti. Sudionici će imati priliku surađivati s institucijom koja je duboko ukorijenjena u lokalno naslijeđe, predana poticanju umjetničkog izražavanja i posvećena načelima održive i ekološki osviještene budućnosti.

Više informacija o programu i prijavi pronađite ovdje.

Rok za prijavu je 21. siječnja.

Ovim pozivom EUNIC traži stručnjaka_kinju ili grupu stručnjaka s međunarodnim iskustvom u području kulturnih odnosa i klimatskih akcija. Stručnjak_inja bi trebao_la dobro poznavati rad šireg klimatskog pokreta, UN-ove ciljeve održivog razvoja i globalno operativno okruženje kulturnih instituta, kao i iskustvo (ili znanje i svijest) o EUNIC-u i njegovim članovima. Dostupan proračun za ovaj prijedlog je do 12.000 eura (PDV uključen).

Više informacija možete pronaći ovdje, a rok za prijavu je 13. studeni.

Webinar je namijenjen razmjeni znanja i iskustava, a okupit će istraživače i praktičare koji će predstaviti projekte fokusirane na kulturne i kreativne industrije u ne-urbanim područjima EU te otvoriti prostor za diskusiju sa sudionicima.

Na webinaru će izlagati: Claudia De Luca, University of Bologna – RURITAGE: Heritage for Rural Regeneration (Italija); Louise Weir, University of Galway – FLIARA: Female-Led Innovation in Agriculture and Rural Areas (Irska); Nicola Cortinovis i Milene Tessarin, Utrecht University (Nizozemska); Tim Wojan, National Science Foundation (SAD) te Rocio Nogales, EMES Network on social innovation and social enterprise (Belgija). Webinar će moderirati Carolina Castaldi, Utrecht University (Nizozemska).

Sudjelovanje na webinaru je besplatno uz obaveznu registraciju ovdje.

Projekt IN SITU: Place-based innovation of cultural and creative industries in non-urban areas, podržan kroz program Horizon Europe, usmjeren je na istraživanje kulturnih i kreativnih industrija, njihov doprinos ekonomskom razvoju, procesima inovacija, planiranju u ne-urbanim sredinama te poduzetništvu. U okviru projekta IN SITU, ne-urbana područja definirana su kao ruralne, udaljene ili periferne sredine, uključujući gradove, sela i manje gradove (prema EUROSTAT-ovoj NUTS3 kategorizaciji) s obzirom na broj stanovnika po četvornom kilometru. Ključni aspekt projekta je povezivanje istraživanja i prakse kroz IN SITU Lab-ove – hubove za umrežavanje, izgradnju kapaciteta i praćenje studija slučaja u šest slabo naseljenih i udaljenih regija u Europi – Portugalu, Irskoj, Islandu, Finskoj, Latviji i Hrvatskoj.

Budući da nikakav javni postupak izbora članova stručne radne skupine nije pokrenut te da unutar navedenog roka nije objavljena nikakva informacija o izboru, Ministarstvu kulture i medija uputili smo prvo medijski upit, pa dva tjedna kasnije zahtjev za pristup informacijama o članicama i članovima stručne radne skupine. Ovom je mediju potom dostavljena preslika ministričine Odluke o osnivanju stručne radne skupine za izradu prijedloga Nacionalnog plana razvoja kulture i medija za razdoblje od 2022. do 2027. godine.

Tako smo saznali da radnu skupinu čine državni tajnici pri Ministarstvu kulture i medija, ravnateljice uprava pri Ministarstvu, predsjednici vijeća propisanih posebnim zakonima te predsjednice kulturnih vijeća pri Ministarstvu. Sve članove i članice radne skupine, osim dvoje (Hrvatsko audiovizualno vijeće, Vijeće za elektroničke medije), na njihove pozicije imenuje ministrica kulture što je značilo da je članstvo u tijelu zaduženom za koncipiranje strateškog razvoja sektora rezervirano isključivo za one koji već pripadaju institucionalnoj strukturi odlučivanja pod kontrolom Ministarstva kulture i medija. 

Izradu Nacionalnog Plana razvoja kulture i medija za razdoblje od 2022. do 2027. godine zainteresirana javnost mogla je pratiti jedino putem objava na internetskoj stranici Ministarstva. 

Tako u svibnju 2022. saznajemo da je održan konzultativni sastanak povodom izrade Smjernica medijskog razvoja u okviru Nacionalnog plana, kojem su na poziv Ministarstva prisustvovali predstavnici Hrvatskog novinarskog društva, Sindikata novinara Hrvatske, Fakulteta političkih znanosti i Televizije Student, Pravnog fakulteta, Hrvatske udruge radija i novina, Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, Nacionalne udruge televizija, Hrvatske udruge digitalnih izdavača, Hrvatske udruge poslodavaca, HRT-a, HINA-e, Nove TV, a na drugom sastanku u srpnju pridružili su im se predstavnici Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

U srpnju 2022. Ministarstvo izrađuje online obrazac putem kojeg zainteresirana javnost može komentirati predložene posebne ciljeve i mjere te predlagati aktivnosti i pokazatelje za praćenje posebnih ciljeva i mjera. Isprva su se obrasci zaprimali do 12. rujna (uz najavljeno otvaranje službenog e-savjetovanja u listopadu), no 21. rujna objavljen je dugoočekivani “Pregled kulturnog razvoja i kulturnih politika u Republici Hrvatskoj” te je rok za dostavu komentara produljen do 10. listopada. 

Krajem rujna 2022. predstavljeni su rezultati studije “Kulturne i kreativne industrije u RH prije i nakon Covida” koju je na inicijativu Ministarstva i stručne službe ZAMP Hrvatskog društva skladatelja izradio Ekonomski institut Zagreb, a početkom listopada 2022. i Analiza medijskog sektora u Republici Hrvatskoj. U izradi Analize sudjelovao je niz neimenovanih stručnjaka iz područja medijskog sektora, a Ministarstvo je posebno zahvalilo prije spomenutoj konzultativnoj radnoj skupini u koju je, iz samo Ministarstvu znanih razloga, ubrojilo i predstavnike neprofitnih medija.

I potom – ništa.

U ožujku 2023, kada je već posve jasno da Nacionalni plan neće obuhvatiti 2022. godinu, održani su sastanci stručne radne skupine i savjetodavne skupine za medije gdje je načelnik Sektora za strateško planiranje i analitiku Dinko Klarić kratko predstavio rezultate savjetovanja putem online obrasca koje zainteresirana javnost koja je u tom savjetovanju sudjelovala nikada nije vidjela. U srpnju 2023. održano je za javnost zatvoreno događanje u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici gdje saznajemo da pet poglavlja koja je Klarić predstavio ne odstupaju suviše od Nacrta koji je objavljen prije godinu dana.

Nacionalni plan razvoja kulture i medija akt je strateškog planiranja kojim se podupire provedba Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine, gdje su kultura i mediji smješteni primarno u područje gospodarstva te im je jasno ocrtano mjesto koje je administracija namijenila ovom raznovrsnom, bogatom, potentnom i kritički nastrojenom području: tržište, komercijalizacija, komodifikacija, kvantiteta. 

U ponedjeljak 18. rujna 2023. objavljeno je e-savjetovanje o Nacrtu prijedloga Plana te Nacrtu prijedloga Akcijskog plana razvoja kulture i medija za razdoblje od 2023. do 2024. godine.

Savjetovanje je otvoreno do 18. listopada.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Ekosustavima uključive kulture koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Transformacijom pristupa i formata komunikacije sve je zahtjevnije usuglašavanje misije medija poput Kulturpunkta s navikama praćenja kulturnih sadržaja na različitim online platformama. Kulturpunkt.hr medij je koji postoji od 2005. godine prateći šire polje kulture, politike i društva, ali osobito fokusirano i dosljedno nezavisnu i suvremenu umjetničku i kulturnu produkciju te kritičke aktivističke prakse. To sa sobom nosi izuzetnu odgovornost kako prema prema akteri(ca)ma koji_e čine ovu scenu i postojećim čitatelji(ca)ma tako i prema onima koji su za kulturu i društveni angažman građanskih inicijativa zainteresirani, a s kojima još nismo ostvarili odnos.

Neosporno je kako su društvene mreže jedan od glavnih kanala komunikacije medija i publike. Stoga je izazov izmjena trendova medijacije sadržaja, kao i amplitude u popularnosti društvenih mreža i drugih kanala posredovanja kulturnih sadržaja u različitim dobnim i društvenim skupinama. Promjena navika informiranja, praćenja i prenošenja sadržaja (koja je osobito vidljiva u mlađe populacije) utječe i još će više u narednim godinama utjecati na interes za sadržaje kulturnih portala poput Kulturpunkta. Međutim, naš prioritet nije praćenje trendova već analiza njihovog konteksta te učinka evolucije komunikacijskih kanala i promjene interesa potencijalnih čitatelja na medijske i kulturne procese.

Ovim smo procesima prilagodili i istraživački postupak. U suradnji s Dinom Vozab i Davorkom Vidović, istraživačicama medijskih sustava i publika, provodimo obuhvatno istraživanje o navikama praćenja kulture s fokusom na teme i formu komunikacije kulturnih sadržaja koje javnost zainteresiranu za kulturne sadržaje privlači da prate ove sadržaje u fizičkom prostoru i online. Istraživanje je nakon organiziranja fokus grupa nastavak dobilo u anketnom upitniku koji kreće u širu online distribuciju obuhvaćajući za kulturne sadržaje zainteresiranu javnost.

Nadamo se kako će nam okolnosti dozvoliti da zaključke istraživanja na jesen predstavimo na tribini o transformacijama medija i njihovom specifičnom utjecaju na polje kulture, kako bismo u razgovoru s kolegama iz medijskog polja pokušali naći odgovor na sveprisutni trend opadanja broja i interesa čitatelja medija općenito, a specifično onih u polju (nezavisne) kulture. Želja nam je omogućiti uvid u navike i stavove postojećih i potencijalnih čitatelja i na temelju toga zajednički promisliti nove formate komuniciranja sadržaja nezavisne kulturne scene, bez činjenja neželjenih sadržajnih kompromisa. Hoće li se medijsko polje uslijed prihvaćanja tehnoloških noviteta i formi medijacije sadržaja uspjeti othrvati spektakularizaciji novinarstva ili će iskoristiti potencijal novih tehnologija (subverzivni i emotivni) upravo za rušenje barijera između šire javnosti i tema od javnog značaja, daljnja su pitanja koja se otvaraju i u čiju je analizu ulažemo i ovim istraživanjem.

Upitnik koji možete pronaći i ispuniti na sljedećem linku ostaje otvoren do 29.kolovoza.

KP: Vidite li svoj izbor na mjesto zamjenika gradonačelnika za kulturu kao političku odluku Leoluce Orlanda, aktualnog gradonačelnika koji Palermo vodi već sedmu godinu uzastopce, ili kao nagradu za vaš dosadašnji rad? Uostalom, kao i gradonačelnik Orlando član ste Demokratske stranke koja pripada lijevom centru?

Moja politička aktivnost uvijek se vezala uz gradonačelnika Palerma Orlanda, još od vremena dok sam prvi put izabran za funkciju predsjednika Vijeća. Naša lokalna vlast ima osam ministara za različite resore, a trenutno sam zadužen za kulturu, što je dakle politička i institucionalna pozicija. Nikada nisam bio izbjeglica u pravom smislu te riječi. U Italiju sam došao kao devetnaestogodišnjak koji je želio studirati medicinu. Na kraju sam diplomirao i ostao živjeti u Palermu, a svih tih godina bio sam dio svih kulturnih aktivnosti koje su uključivale multikulturalizam. Stoga je bilo posve logično da sam 2013. godine izabran za predsjednika Vijeća kultura koje zastupa migrante. Nakon tri godine vratio sam se medicini, ali sam pomagao gradskoj vlasti u pojedinim segmentima, posebno u međunarodnoj suradnji.

U općini Palermo danas živi 700 000 ljudi i riječ je o potpuno drugačijem gradu u odnosu na Palermo prije petnaest godina. Kada se sadašnji gradonačelnik Leoluca Orlando iznova vratio na funkciju gradonačelnika 2012. godine, došao je s idejom da napravi potpunu promjenu. Centar grada zatvorio je za automobile i pretvorio u pješačku zonu, otvorio je povijesnu jezgru grada i danas imamo stalni rast turizma do deset posto. Ali ne mislim pri tom samo na promjene u prostoru, već na promjenu u kulturi ovog grada. Pojačane su i naše kulturne aktivnosti pa je grad prošle godine ugostio Manifestu – jednu od najvažnijih svjetskih bijenalnih izložbi suvremene umjetnosti. Iste 2018. godine nosili smo titulu Glavnog grada talijanske kulture. Danas kao gradski pročelnik za kulturu ne stižem ispratiti sve kulturne događaje koji se svakodnevno odvijaju u Palermu. Mislim da je najvažnije da je došlo do promjene u razmišljanju, grad se otvorio i mnogi ljudi koji su napustili Palermo danas se u njega vraćaju. Pokazalo se da je, uz turizam, kultura sjajna investicija. Da danas otputujete u Palermo odmah biste shvatili o čemu govorim.

KP: U Palermo je zadnjih godina došao veliki broj izbjeglica. Kako se to odrazilo na sam grad i kako ti ljudi danas žive?

Kada je 2015. godine vojni brod dovezao prve ljude koji su spašeni s otvorenog mora u operaciji Mare Nostrum, Palermo je postao destinacija preko koje su mnogi ušli u Europu, postao je prihvatna luka. Od tada pa sve do danas ostala je tradicija da svaki od novih brodova s izbjeglicama dočekuju predstavnici lokalne vlasti, nadbiskup i drugi istaknuti pojedinci, te se na taj način novopridošlicama izražava dobrodošlica. Samo te prve godine tisuće ljudi iz Sirije i subsaharske Afrike prošlo je kroz Palermo, koji je za mnoge od njih predstavljao tek prolaznu stanicu. Ali to za nas nije bilo važno, svejedno smo uključivali te ljude u brojne aktivnosti koje provode grad, religijske zajednice i različite druge organizacije. Sjećam se da je netko jednom primijetio da uvijek govorimo o ljudima u migracijama, čak i kada nikoga od njih nema u blizini. Razlog za to leži u činjenici da u protekle četiri godine ne postoji kulturna aktivnost koja nije uključivala migrante.

Manifesta je u velikoj mjeri uključila sve grupe migranata koji su u sklopu organizacije imali svoje timove. Na kraju se pokazalo da su zbog naše otvorenosti mnogi migranti odlučili ostati u Palermu. Osnovali smo Festival migrantske književnosti, ali moram naglasiti da to ne znači da govorimo o književnosti koju su napisali migranti, već o svima nama, jer smatram da svatko od nas može biti migrant čak i ako nije napustio svoje selo. Riječ je o ideji, o “izlasku iz kutije”, o pogledu izvan vlastitog grada i kvarta. Također, danas je naš grad sponzor najvećeg gay pridea u Europi. Tema prošlogodišnje povorke ponosa bila je pitanje migracija, jer znamo da veliki broj migranata nije tolerantan prema LGBT ljudima, kao što ni veliki broj pripadnika LGBT skupine nije tolerantan prema migrantima. Zato smo ih kroz jedan ovakav događaj odlučili povezati. Mogao bih vam satima navoditi sve primjere, ali da skratim – smatram da koristimo svaku priliku da ljudi otvore svoj um i srca.

KP: U Italiji se često susrećemo sa slučajevima u kojima je vidljivo da su politike integracije u potpunosti zakazale, tako da veliki broj ljudi ostaje izoliran unutar svoje zajednice u svojevrsnom getu. Kakva je situacija u Palermu?

Mi također imamo svoj geto, ali smo sretni jer se on nalazi u centru grada. U Palermu ne moraš putovati u neki izdvojeni kvart da vidiš ljude koji su migrirali, dovoljno je izaći na ulicu u centru grada.

KP: Slična je situacija i u drugim europskim gradovima poput Marseillea ili Atene gdje siromašni dio populacije živi u centru, dok se bogati sele na periferiju.

Kod nas nema takve fizičke odvojenosti migranata od ostalih građana. Na primjer, u istoj zgradi možete pronaći ljude koji su tek nedavno migrirali u Italiju i domaće stanovništvo, pripadnike različitih klasa. Centar Palerma pretrpio je značajna bombardiranja u Drugom svjetskom ratu i ljudi su iz njega pobjegli. Desetljećima nakon rata tamo nitko nije želio živjeti i zapravo su migranti ti koji su početkom osamdesetih počeli naseljavati samo srce grada, prvenstveno zato što je najam stanova bio izrazito jeftin. Zapravo su migranti ti koji su revitalizirali i regenerirali cijelu oblast, oni su obnovili zapušteni kvart. Nakon što je grad obnovio povijesne objekte, najam stanova danas raste. Dakle, mi smo imali sreću da se naš geto nalazio u centru grada.

Osim što sam zamjenik gradonačelnika za kulturu zadužen sam i za demokratsku participaciju, odnosno za ono što zovemo “zajedničkim interesom”. Participacija i uključivanje različitih skupina ima za cilj okupiti ljude. Rekao bih da je tajna našeg uspjeha u nastojanju da stvorimo institucionalni instrument koji migrante neće izolirati. Nekada je, primjerice, izbjeglici iz Pakistana bilo izuzetno teško naći način kako da se obrati nekome od predstavnika vlasti. Danas za to postoji institucionalna mogućnost putem Vijeća kultura koje ih upućuje do savjetnika, koji ih potom spaja direktno s gradskom administracijom. Uspjeli smo premostiti institucionalnu pukotinu. Sve organizacije koje rade s migrantima surađuju i s gradom te stalno pronalazimo rješenja za različite tipove problema.

KP: Što je za gradsku vlast u Palermu danas pitanje “zajedničkog interesa”?

Palermo je nekada bio težak grad. Bio je to grad mafije, ljudi su ubijani na ulici tako da nitko nije ništa čuo ni vidio. Atmosfera je bila teška, dok se danas puno lakše diše. Ljudi osjećaju da je grad tu za njih te ga tako i koriste. U travnju svake godine organiziramo prodaju knjiga na ulicama i vikendima ovaj događaj posjeti čak 300 000 ljudi. Ponekad je teško proći centrom grada u kojem zna vladati neopisiva gužva. Primjer je to kako se može revitalizirati grad u kojem je nekada bilo opasno izići na ulicu.

KP: Što bi za vas u praktičnom i teorijskom smislu bila interkulturalnost, kada govorimo o pozitivnim praksama u Palermu?

U njemačkom parlamentu nedavno smo imali komplicirane i teške razgovore o postojećim praksama. Rekao sam njemačkim kolegama da znam da su puno investirali u svoj model, ali smatram da je naš model interkulturalnosti puno blaži. Berlinski model integracije je kao nova perilica za rublje, njemački izrazito efikasna. U nju stavite odjeću koja dolazi iz svih dijelova svijeta, operete je i ona i prvi i drugi i deseti i stoti put iz mašine izlazi kao što je u nju ušla. Naša mašina je stara i malo pokvarena i svaki put kad operete robu, nakon pranja dobijete drugačiju stvar. Odjeća nikada ne izađe onakva kakva je bila prije pranja. Kroz ovu metaforu želim objasniti koliko je važna atmosfera na određenom mjestu. Cijeli politički establišment ima odgovornost da kreira i održava dobru, pozitivnu atmosferu. Ako imamo rigidnog desničarskog gradonačelnika cijeli grad će to osjetiti. Ako pak imate posve drugačiju administraciju, s drugačijim pogledom i argumentacijom, u gradu se stvori i posve drugačija atmosfera. U tom slučaju čak i ako se desi nešto loše, gradonačelnik će vas sačekati na izlasku iz bolnice i pitati kako ste. To je zaista moćan način da se pokaže kako smo u ovom zajedno.

KP: Sve vrijeme govorimo o dobrim praksama u Palermu, ali na koje probleme i prepreke ste nailazili?

Ne govorim o preprekama, već o problemima. U Palermu je integracija toliko dobra da Talijani i migranti imaju iste probleme. Sve što ne funkcionira, ne funkcionira podjednako za obje skupine. Više nemamo niti jedan servis specifično namijenjen migrantima, jer kada rješavaju svoje probleme migranti idu na ista mjesta kao i drugi građani – obraćaju se gradskoj administraciji. Upravo su migranti ti koji su talijanske građane naučili da imaju pravo prozivati vlasti zbog nezaposlenosti. Kada govorimo o ljudskim pravima, ne govorimo pojedinačno o migrantskim, LGBT ili nekim drugim pravima, već o cjelini, o krugu u kojem svi moraju ostati. Ako prihvatimo da se prava migranata mogu napasti onda prihvaćamo i to da sutra netko može ugroziti prava bilo koje druge skupine, poput žena ili bolesnih ljudi. Nacionalna vlast počela je prvo napadati migrante, pa su nakon toga organizirali strašan kongres u Veroni gdje su napali prava žena. Prije nekoliko godina upozorili smo na to i ispalo je da smo bili u pravu. Kada smo branili prava migranata zapravo smo branili svoja prava.

KP: Na koji način su migranti doprinijeli promjeni grada o kojima govorite?

Migranti su jednostavno oživjeli grad, donijeli su novu energiju i život na ulice. To je vidljivo u svim dijelovima Palerma.

KP: Postoji li i dalje problem s mafijom, utječe li on i na migrante? 

Bilo je takvih problema i uspješno smo ih riješili, upravo zato što ih nismo rješavali kao drugi europski gradovi. Pogledajte primjerice Pariz, koji ljude u migracijama izolira i smješta u geto. Ako se odlučite za takav pristup onda nikada nećete znati što se u tim zajednicama događa. Na primjer, od policije sam saznao da su u borbi protiv mafije prvo reagirali migranti. Kriminalne mreže poput one sastavljene od Nigerijaca prve je prokazala njihova zajednica. Dakle, zajednice više nisu zatvorene kao nekada. U svakom trenutku znamo koga nazvati kako bismo saznali što se konkretno u nekoj zajednici događa. Kao liječnik smatram da je najgori oblik raka onaj u kojem se bolest nalazi začahurena u kapsuli. Ako je rak tako zatvoren ne mogu mu prići, ne mogu ga operirati i odstraniti. Ista je stvar i s ljudima u migracijama. Ako ih izolirate doći će do situacija kakve danas vidimo u Francuskoj ili Belgiji gdje policija više ni ne ulazi u određene kvartove.

KP: Onda pretpostavljamo u Palermu postoje i džamije koje su u potpunosti nemoguće na sjeveru Italije?

Postoji mnogo džamija koje su službene i prepoznate. Riječ je uglavnom o manjim prostorima, ali glavna službena džamija je zapravo crkva koju je Katolička crkva donirala tunižanskom konzulatu. Za vrijeme ramazana predstavnici gradske vlasti su čak sedam puta otišli na iftar u neku od džamija. Takve stvari više ne zanimaju ni medije, jer su postale potpuno normalne.

KP: Predstavljate lokalnu vlast, međutim na nacionalnom nivou provode se izrazito anti-migrantske politike koje zagovara ultradesničar i aktualni ministar unutarnjih poslova Matteo Salvini. Kako se sve to odražava na lokalnu vlast?

Mi takve politike direktno politički izazivamo. Na primjer, Salvini je autor Dekreta o sigurnosti kojim je ukinuta humanitarna zaštita, a na osnovu toga i mogućnost registracije izbjeglica i dobivanja dozvole boravka. Taj dekret upravo je gradonačelnik Palerma Leoluca Orlando proglasio neustavnim i odlučio ga je suspendirati. Gradonačelnik je odlučio da sam radi na registriranju ljudi i od tada smo registrirali preko 700 izbjeglica. Svi gradovi koji su na isti način odlučiti ne provoditi problematični dekret pobijedili su na sudu, čime je talijansko pravosuđe potvrdilo da je ovaj dekret neustavan. Orlando svakog tjedna nastavlja registrirati ljude i tako im odobrava boravište. Iz Rima za sad nema reakcija. Kada govorim o konkretnim stvarima onda je to jedna od njih. Danima smo proučavali tekst dekreta i pronašli smo način kako da mu se suprotstavimo. Našli smo način kako izazvati Salvinija i centralnu vlast. Sada i drugi gradovi u Italiji slijede naš primjer.

KP: Sve vrijeme govorimo o migrantima i izbjeglicama. Kako vi vidite razliku između ova dva termina?

Mislim da je to prije svega pitanje semantike. Ne volim razliku između ekonomskih migranata i migranata. Ne volim niti samu riječ migrant, ali to je već sada drugo pitanje. Izbjeglice povezujemo uglavnom s ljudima koji u Europu dolaze brodom bez vize, dok sam ja na primjer došao sa studentskom vizom i prvom klasom. Bio je to samo drugačiji način da dođem u Italiju, ali na kraju dana, bez obzira na to kako je tko došao, svi smo mi migranti.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.