Kao uvod u utakmicu, sudionici_e će moći zaigrati različite originalne igre Željka Beljana, a na prijavu se potiču svi “nogometni entuzijasti bez obzira na dob, formu i spremnost”, istaknuto je u pozivu.

“Kao pravi futbaleri je susret u duhu zajedništva i kolektivne igre, simbolički nastavak priče koju bilježi istoimena knjiga Željka Beljana i Ive Jurić, koju su prošle godine u Jedinstvenom dvorištu promovirali autori i izdavači – GMK.

Kroz razgovore, arhivsko istraživanje, terenski rad i umjetničku interpretaciju, umjetnička knjiga Kao pravi futbaleri rekonstruira zaboravljenu svakodnevicu radnica i radnika nekadašnjeg giganta Borova, s fokusom na prvu žensku nogometnu utakmicu u Kraljevini Jugoslaviji, odigranu 1938. godine u Borovu.

U ovogodišnjem izdanju susreta ponovno ćemo zaigrati mali nogomet! Utakmicu će igrati dva tima, a prijave su preko obrasca“, stoji u najavi.

Više detalja o programu pronađite ovdje.

Od jutarnje radionice kefira s Viktorijom Pericom, kušanja plodova iz Pogonovog vrta s Andrejom Čoh, šahovskog turnira i Cirkoramine Cirkolimpijade, do večernjih koncerata mladih bendova Pogon, Zippo i Fargo i sisačkih surf rock legendi LHD (The Bambi Molesters), performansa Vlaste Delimar i partyja uz DJ Bangavog i DJ Kornela, program Jedinstvene vrtne zabave širi se ovim centrom nezavisne culture i mladih na Trnju. 

Program tijekom dana uključuje pletenje šarenih mreža za golove s umjetnikom Željkom Beljanom, plesnu radionicu s Tamarom Curić i pjevaonicu s Dadom Horvat, kviz s duom Vatroslavom Milošem i Lanom Pukanić, te susret s DB Indošem, umjetnikom kultnog statusa, u njegovom parainstitutu čuda. 

Ulaz na program je besplatan, a samo za sudjelovanje na radionici kefira, cirkolimpijadi, šahovskom turniru i kvizu je potrebna prijava.

Više detalja pronađite ovdje.

Kako piše u najavi, giocatori su “ručno izrađene, igrive skulpture nastale od recikliranih i pronađenih materijala (daske, ladice, police) koje funkcioniraju kao hibrid umjetnosti i igre. Svaka skulptura nosi prijedlog pravila koja se mogu mijenjati ili zanemariti, čime se otvara prostor slobode, improvizacije i zajedničkog stvaranja.

Inspiriran amaterskim sportom i uličnim dječjim igrama, Beljan publiku aktivno uključuje kao suigrače i sukreatore, brišući granicu između promatrača i autora. Nesavršenosti i tragovi ručnog rada čine radove pristupačnima, oslobađaju od ideje ‘uspjeha’ i potiču opuštenu, razigranu atmosferu”.

Željko Beljan vizualni je umjetnik koji u svojoj praksi istražuje fenomen ručnog rada i njegovu poziciju u suvremenim umjetničkim praksama. Posebno se fokusira na odnos između ručnog rada i amaterskog, hobističkog bavljenja sportom, s naglaskom na participativnost i uključivanje publike u realizaciju radova. Diplomirao je na Odsjeku za animirani film i nove medije Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 2021., alumnus je WHW Akademije (2022.) te je bio finalist Nagrade Radoslav Putar (2023.). 

Više detalja o izložbi pronađite ovdje.

Rad Pinball Wizards, prvi put je predstavljen u ljeto 2025. godine na izložbi Mi smo z vami! u dijalogu sa slovenskom umjetnicom Aleksandrom Gruden u Ljubljani. Riječ je o prostorno-zvučnoj instalaciji “u formi dvaju primitivnih flipera: dviju rezonantnih kutija koje funkcioniraju kao skulpture, instrumenti i situacije. Jedna je metalna, druga drvena; obje ispunjene gustim rasterom čavala koji razbijaju putanju kuglica i pretvaraju gravitaciju u zvuk.

Svako bacanje pokreće lanac mikrosudara, a svaki sudar proizvodi novi, neponovljivi akustički slijed. Kompozicija se događa u realnom vremenu, bez partiture, memorije i mogućnosti ponavljanja. Rad započinje performansom umjetnika, no ne prestaje kada izvedba završi. Nakon inicijalne aktivacije instalacija ostaje otvoren sustav u kojem publika preuzima ulogu izvođača, pokretača i slušača. Svaki posjetitelj postaje istovremeno igrač i glazbenik, a svaka partija vlastita, efemerna izvedba”, stoji u predgovoru Ive Jurić.

Izložba je otvorena do 3. svibnja, a može se posjetiti svakim danom od ponedjeljka do nedjelje od 16 do 20 sati, osim 1. svibnja i 3. svibnja kada je radno vrijeme galerije od 11 do 14 sati.

Više detalja o izložbi pročitajte na linku.

Knjigu će biti moguće preuzeti na promociji uz dobrovoljnu donaciju, a više informacija o događaju pronađite ovdje.

Rad Željka Beljana polazi od raznih igara koje umjetnik (re)koncipira, izrađuje i daje na korištenje publici. Kako u predgovoru navodi Petra Dolanjski Harni, izložba će biti postavljena u prostor galerije na stolovima odjela za djecu i odrasle kreirajući “neočekivano, ali dobrodošlo iznenađenje u knjižničnu svakodnevicu.” Po običaju, radovi su postavljeni u prostor s namjerom da ih osobe diraju i koriste, a sve dijelove rada umjetnik samostalno izrađuje.

“Konstitutivni dio rada je i kolektivni sportski performans koji autor organizira. Nogometna utakmica i druženje za stanovnike kvarta i sve one koji žele igrati, a ovakvih utakmica u svojim nogama autor ima nekoliko. Livade na Grmoščici i Žitnjaku sada je zamijenila ona na Volovčici pored knjižnice, zelena oaza usred urbanog prostora kvarta, pa ne treba zanemariti njezin dramaturški potencijal. Uokvirena zgradama i pješačkim prolazima, na nekoliko će sati postati pozornica za nogometnu utakmicu. Izmještena u umjetnost pa iz nje prebačena nazad u život, vraćena na ulicu odakle je i potekla, nije ništa manje uzbudljiva ni dramatična nego ona profesionalna”, stoji u predgovoru.

Željko Beljan (1984., Vukovar) diplomirao je na Odsjeku za animirani film i nove medije Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 2021. U svojoj se umjetničkoj praksi fokusira na fenomen ručnog rada i njegovu poziciju u suvremenim umjetničkim praksama, istražujući tekstil i rukotvorne tehnike kao umjetnički medij. Pritom istražuje odnos između ručnog rada i amaterskog, hobističkog bavljenja sportom, stavljajući pritom naglasak na participativnost i uključenost publike u realizaciju radova. 

Više detalja o izložbi, koja ostaje otvorena do 20. travnja, možete pronaći ovdje.

Okosnicu projekta čini suradnja studenata_ica Akademije s više zajednica kroz radioničke programe, tijekom kojih su nastajali umjetnički radovi i pothvati u različitim formatima.

Raspored aktivnosti izgleda ovako:

• Četvrtak, 9. svibnja
  • 18:00 Predstavljanje projekta uz panel diskusiju, sudionici_e: Tomislav Pletenac, Josip Zanki, Željko Beljan, Iva Čukelj, Mia Maraković, Samuel Matijević i Ivan Oštarčević

• Petak, 10. svibnja
  • 16:00 Vodstvo po partnerskim institucijama (sastanak kod Udruge Arka, Kanarinska 4)
  • 18:30 Otvorenje izložbe uz popratni performans na Akademiji likovnih umjetnosti
  • 19:30 Pjesnička večer
  • 20:00 Neformalno druženje

Više detalja o programu možete pronaći ovdje.

Početkom ožujka, prostor GMK kroz program Otvorenog studija pretvoren je u atelje pod vodstvom novomedijskog umjetnika Željka Beljana. U središtu njegovog umjetničkog istraživanja tijekom ovog perioda nalazi se igra, shvaćena kao prostor gdje slobodna kreativna sinergija sudionika dolazi do izražaja.

“Beljan pristupa igri s otvorenošću, istražujući njezinu ulogu i moć u procesu stvaranja. Nastavlja svoj Projekt Arkade, koji je djelomično bio predstavljen u MSU prošle godine, razvijajući elemente igara kao što su varijacije na mini stolni nogomet i pripreme za novomedijsku verziju mini golfa. Koristeći tradicionalne kiparske tehnike i vještine ručnog rada, Beljan umjetnost stavlja u kontekst popularnih igara, čime osnažuje značaj kulture svakodnevnice u suvremenoj umjetnosti”, stoji u popratnom tekstu.

Beljanova rezidencija u sklopu programa Otvorenog studija traje do 31. ožujka.

Više informacija o događaju možete pronaći ovdje.

Dok se zagrebačka vlast pozitivnim pomacima bori protiv ekoloških neprilika kroz različite projekte, poput sadnje stabala za ozelenjivanje Zagreba ili uvođenja ekološke i lokalno proizvedene hrane u zagrebačke osnovne škole, postavlja se pitanje na koji način gradske kulturne institucije u svojim programima tematiziraju izazove održivosti s kojima se suočava grad. 

Koliko su uopće značajne ekološke teme rekla nam je u razgovoru Ana Dević, povjesničarka umjetnosti i kustosica kolektiva WHW: “Danas pratimo kako se i u svijetu umjetnosti i kulture različiti dionici otvaraju prema temama ekologije i održivosti. Umjetnost i kultura kao pedagoški prostor i prostor artikulacije važno je polje borbi i novih mogućnosti promišljanja osobne i kolektivne spremnosti za djelovanje unutar kompleksnih geopolitičkih uvjeta ekološke krize.” Muzej suvremene umjetnosti svoj obol borbi za ekološku pravdu dao je organizacijom Foruma petkom, klimatskog foruma koji se u suorganizaciji sa Zelenom akcijom i Austrijskim kulturnim forumom održavao petkom u prosincu 2021. i siječnju 2022. godine. Događaj se odvijao paralelno uz samostalnu izložbu austrijskog umjetnika Olivera Resslera Barikadiranje ledenih ploča u Muzeju suvremene umjetnosti, a sama izložba rasvjetljavala je utjecaj ljudske ruke u klimatskoj krizi i aktivističko ophođenje prema restaurativnim ekološkim praksama kroz različite medije, sežući od fotodokumentacije, zvučnih instalacija, transparenata pa sve do skulpturalnih i slikarskih radova. Ciklus diskusija u Forumu petkom okupio je glavne aktere hrvatske i zagrebačke ekološke aktivističke scene – Extinction Rebellion Zagreb, Greenpeace Hrvatska, Fridays 4 Future, Prijatelji životinja i Zelena akcija – koji su zainteresiranoj publici predstavili izazove koji se s međunarodne razine zrcale i na zagrebačku svakodnevicu te pojasnili svoje pristupe očuvanju okoliša i tako ih potaknuli da se možda priključe redovima ekoloških aktivista ili da svojim mikroaktivističkim utjecajem neposrednu okolinu učine boljom i osvještenijom za ekološke ideje.

Na tragu adresiranja planetarnih podviga u što pravednijem postupanju s prirodom u lokalnom i širem kontekstu bila je i izložba Planet, ljudi, skrb – to se zove odrast!, u organizaciji kustoskog kolektiva WHW te predstavljena u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika u Zagrebu prošle godine. Izložba je pratila 9. Međunarodnu konferenciju odrasta u Zagrebu, između ostalog, i iz rakursa suvremenih ekopolitičkih, ekofeminističkih i dekolonijalnih perspektiva te se suočila sa štetnim političkim paradigmama oko hiperindividualnog pristupa ekološkoj pravdi. Koncepcijski fokusirana na principe solidarnosti, skrbi, odrasta i pozivanja na slogu u akciji protiv kapitalističkog okolišnog razaranja, izložba je predstavila domaće, regionalne i međunarodne umjetnike i umjetnice koji su svojim radovima vješto dekonstruirali manjkave tuzemne i inozemne ekopolitike. Ana Dević istaknula nam je nekoliko umjetnica i umjetnika s te izložbe, među kojima libanonsku umjetnicu Marwu Arsanios i njenu seriju video radova Who is Afraid of Ideology? koja se, prema riječima Dević, suprotstavlja političkim i društveno-ekonomskim sustavima opresije i eksploatacije prikazivanjem alternativnih ekodruštveno-političkih praksi koje poštuju prirodu, a to su često feminističke i ženske zajednice, poput ženskih kolektiva u Rožavi. Drugi primjer dobre prakse dekonstrukcije štetnih globalnih ekopolitika u lokalnom kontekstu je rad Željka Beljana Borovo: restlovi, 2023. koji je, kako Dević navodi, zahvatio lokalni postindustrijski pejzaž karakteriziran privatizacijom, koja je obezvrijedila radnička prava i društvenu solidarnost. Umjetnik Marko Tadić je bio autor postava izložbe, koji je realiziran pomoću nađenih objekata iz skladišta i dijelova ranijih izložbenih displaya. Ana Dević se i sama pita kako kultura već danas može biti obazrivija prema okolišu, društvenoj pravednosti, resursima i samom polju kulture: “Nemamo neki gotov recept, ali nastavljamo graditi nove metode i načela rada koji priču o ekologiji stavljaju u naše vlastite ruke tako da umjetnost ne sudjeluje u nekom novom green washu – da nije samo zelena na van, već i smeđa, vezana za zemlju i zajednice kojima pripada i koje stvara.”

Atelijeri Žitnjak početkom prošle godine realizirali su projekt Žitnica umjetnosti na rubu grada koji je kvart s periferije grada postavio u epicentar događanja. Izuzev toga što su Atelijeri otvorili posjetiteljima i posjetiteljicama svoja vrata da se upoznaju s radom galerije te posjete atelijere umjetnika i umjetnica koji rade u tim prostorima, programsko je vodstvo usmjerilo zainteresirane da galeriju dožive u njenom okruženju te da sudjeluju u upoznavanju s kvartovskom zajednicom i njenom prošlošću kroz sjećanja lokalnog stanovništva. Galerija se na taj način nije predstavila kao hermetični, sterilni i samoodrživ organizam koji živi u zrakopraznom prostoru, već je dovedena u vezu s amalgamom oprečnosti gradskog predjela kojeg u jednu ruku obilježavaju industrije, a s druge strane tragovi netaknute prirode. Naglašavajući, ali pritom i kritički raščlanjujući takve kontraste života na Žitnjaku, programsko je vodstvo uz pomoć vizualnih umjetnica, kulturnih antropologinja i susjedstva osmislilo prateće događaje koji su se nizali od razmjene i sadnje sjemena pa do zajedničkog pripremanja i degustacije hrane. Upravo u tom horizontalnom pristupu zajednici, kontekstualiziranju galerije u njenoj neposrednoj okolini i održivim praksama kroz radionice i akcije, lansirali su galeriju i njezin program u svjetske rangove, posebice danas kada mnogi galerijski djelatnici i djelatnice promišljaju o važnosti uloge muzeja, galerija i drugih kulturnih ustanova unutar zajednice u kojoj djeluju.

Projekt koji se iskazao kao pogodna ekološka kronika Zagreba je Mapiranje Trešnjevke, koji se odvija u organizaciji Centra za kulturu Trešnjevka. Fokusirajući se na bilježenje veduta kvarta, projekt je početkom ove godine izdao dokumentaciju zbrinjavanja otpada u tom dijelu Zagreba unazad stotinu godina. Osim tekstualnog predstavljanja živopisnog povijesnog pregleda odlaganja otpada na Trešnjevci, stranica projekta uključuje i recentnije snimke kontejnera i koševa za smeće koji su prikazani kao artefakti vremena. Morfološki raznovrsno dizajniranim kontejnerima i koševima za smeće u usporedni se položaj stavljaju i snimke obavijesnih tablica te grafita na fasadama koji služe kao dovitljiv memorandum kvartovskih nedaća oko zbrinjavanja otpada. Unatoč tomu što je projekt ponajprije dokumentarni prikaz jedne zagrebačke lokacije, njime se, putem fotografija, vizualno uspijeva problematizirati i sadašnja situacija nedostatne infrastrukture za odlaganje i zbrinjavanje otpada, dajući na kreativan način publici dublji uvid u trešnjevački smetlišni krajolik. Dok su se prethodna dva umjetnička projekta uglavnom bavila odražavanjem globalnih ekoloških narativa u Zagrebu, projekt Mapiranja Trešnjevke svježe je pristupio ekološkoj tematici s predumišljajem prezentiranja Zagreba i njegovog nošenja s otpadom na mikro razini. 

Navedeni projekti odabrani su kao neki od svjetlijih primjera s hrvatske vizualno-kulturne scene koji se nisu bavili samo estetskom reprezentacijom ekološke nepravde, već su učinili korak prema aktivnijem pristupu u okupljanju i informiranju javnosti kroz programe, radionice ili predavanja. Tu se, dakako, mogu istaknuti i dobri primjeri ekološko-osviještenih izložbi poput one kustoskog kolektiva Kontejner s projektom Theca. Funkcija nevidljivog berlinske umjetnice Fare Peluso, koja se bavila multidisciplinarnim istraživanjem mikroalgi dijatomeja. Ili, primjerice, u Galeriji Miroslav Kraljević izložba TRAKA Branimira Štivića, koji se bavio propitivanjem eksploatacije ne samo globalne ekologije, nego i prisilnog te slabo plaćenog rada. 

S obzirom na tek prstohvat spomenutih projekata iz područja vizualnih umjetnosti, postavlja se pitanje jesu li i odraz toga koliko se zagrebački muzeji i galeriji hvataju u koštac sa srozavajućim ekološkim uvjetima u kojima živimo. O tome Bojan Dmitrović Krištofić, likovni kritičar i voditelj Galerije Atelijera Žitnjak od siječnja 2019. do rujna 2023., kaže: “Odgovor na pitanje bave li se zagrebačke gradske ustanove za kulturu, koje u opisu posla imaju vizualnu kulturu i likovnu iliti suvremenu umjetnost ili im je to pak prvenstveno polje kulturne proizvodnje, u dovoljnoj ili čak avangardnoj mjeri sadržajima iz područja ekologije i ekološke pravde, vjerojatno bi bio niječan. Međutim, isto se tako može postaviti pitanje je li nastojanje u tom smjeru trenutno prioritetni zadatak tih ustanova. To kažem s obzirom na rastuće osiromašenje sektora koji nikad nije niti bio bogat, a gdje su tek sad – a i rezultate toga tek treba vidjeti – radom aktualne gradske vlasti zapuhali nešto povoljniji vjetrovi, a uzevši u obzir nezahvalne uvjete rada u kulturi, kako u institucionalnom, tako i u civilnom dijelu tog polja. Nije li pomalo zazorno od njegovih, u djelovanju na mnogo načina ograničenih, radnica i radnika uvijek očekivati predvodništvo u naprednim društvenim pomacima? Kako bilo, moje je mišljenje da Grad Zagreb treba nastaviti planirati rad svojih ustanova za kulturu tako da, u svakom smislu, njihov rad bude održiv te da se umjesto preambicioznih, skupih i produkcijski neopravdano zahtjevnih projekata sve više potiče suradnja s kulturnim radnicima u civilnom sektoru i lokalnim zajednicama te da se putem takvih prioriteta postupno – ako nije moguće izravno i trenutačno – hijerarhija ustanova preoblikuje u istaknutije horizontalnim i direktno-demokratskim smjerovima. To bi, vjerujem, moglo i trebalo nastaviti jačati opću društvenu i socijalnu osviještenost i empatičnost ustanova, pa tako i što se tiče zalaganja za ekološki boljitak Zagreba, ali i šire. Jer, moje je duboko uvjerenje da se samo kroz ostvarivanje pravednosti sustava i načina rada može ostvariti i ekološka pravednost.”

Mali priručnik za sanjarenje serija je samoobjavljenih fanzina usmjerene na naš vječno promjenjivi svjetonazor te nastanak specifičnih mjesta, predmeta i situacija kao aktivacijskih točki za sanjarenje prilikom kojih se naša mašta isprepliće sa sjećanjima. Mala izložba za sanjarenje produžetak je ciklusa zineova Mali priručnik za sanjarenje, a zineovi predstavljaju medij za istraživanje putem raznih vizualnih i narativnih istraživačkih metoda.

Projekt preuzima neke utopijske koncepte iz queer teorije kako bi istražio krajolike kao nove metafore, poput krajolika zaprepaštenja i agorafilije, objašnjava najavni tekst koji uz umjetnika potpisuje Sara Mikelić. Krajolike zaprepaštenja predlaže J. E. Muñoz (Cruising Utopia: The Then and There of Queer Futurity, 2009) kao način da se “nadmaše ograničenja otuđujuće sadašnjosti [koja] omogućuje da se vidi drugačije vrijeme i mjesto.” Aleksovski koristi ovaj termin kao početnu točku za pronalazak priče o mjestu iz sjećanja koje nosi neko osobno značenje. Agorafiliju je predložio Paul B. Preciado (An Apartment on Uranus, 2019) kao ljubavnu strast koju je izazvao grad u kojem materijalne granice između gradskih ulica i nečijeg tijela postaju toliko zamagljene da “karta postaje anatomija.”
Projekt ima važan suradnički i participativni aspekt kroz koji Aleksovski poziva druge umjetnike da doprinesu vizualnim ili pisanim materijalom za jedno izdanje. Umjetnice Ivana Spiroska, Simona Mančeva i Can Demir gostovale su u četvrtom, petom i jedanaestom broju, a prvi participativni broj nastao je u sklopu radionice čiji je domaćin bio queerANarchive (Split) u ožujku 2022. Mala izložba za sanjarenje podijeljena je u tri međusobno povezana segmenta: dvanaest prethodnih brojeva, novi kolaborativni broj s naglaskom na tekstil nastao u suradnji sa Stelom Mikulin i Željkom Beljanom, te radove nastale na radionici participativnog zinea.

Kao prateći program izložbe, održat će se jednodnevna participativna radionica izrade zineova. Polaznici će koristiti različite materijale za crtanje, savijanje, lijepljenje i šivanje kako bi napravili vlastite zinove koristeći se podjednako vizualnim i tekstualnim izražajnim sredstvima. Tragovi i rezultati radionice postat će dijelom izložbe. Prvo participativno izdanje ostvareno je kroz zajedničku radionicu u organizaciji queerANarchive (Split, ožujak 2022.).

Broj mjesta na radionici je ograničen i potrebno se prijaviti putem maila, na adresu garaza.kamba@gmail.com.