ReFunct Media kontinuirani je niz instalacija izgrađenih u potpunosti od elektroničkog otpada koju izrađuje Benjamin Gaulon. Uređaji koji više ne rade, ili koji više nikoga ne zanimaju, otvaraju se, prespajaju i povezuju u lanac tako da signal prolazi s jednog stroja na drugi. 

U Zagrebu će se ova instalacija graditi zajednički, i od materijala pronađenog ovdje. Radionica počinje u nedjelju ujutro na Hreliću, buvljaku u blizini Save. Sudionici_e će se baviti pitanjem od čega je napravljena tehnologija, kamo ide kad je odbacimo i što bi još mogla postati.

Prethodno iskustvo s elektronikom nije potrebno. Sve što je potrebno naučit će se tijekom radionice.

Prijave se šalju na: soundartlabmama@gmail.com. Više detalja pronađite ovdje.

Benjamin Gaulon umjetnik je, istraživač, edukator i kulturni producent sa sjedištem u Parizu, koji djeluje pod imenom Recyclism. Njegovo istraživanje bavi se granicama i kvarovima informacijskih i komunikacijskih tehnologija: planiranim zastarijevanjem, potrošačkim društvom i društvom jednokratnosti, vlasništvom i privatnošću, istraženih kroz détournement, hakiranje i recikliranje.

“Ova radionica istražuje eksperimentalni zvuk, performans, buku i DIY tehnologiju kao prostore za eksperimentiranje s identitetom, tjelesnošću i kolektivnom slobodom. Kroz zajedničku izradu DIY uređaja za stvaranje buke istraživat ćemo tehnologiju kao nešto što je moguće hakirati, ponovno prisvojiti, transformirati i izvoditi.

Stvarat ćemo hibridna tijela i zvučne artefakte koristeći DIWO elektroniku, sklopove i svakodnevne predmete. Buka postaje alat za ponovno označavanje i stvaranje novih značenja: način otvaranja prostora za različitost, nekonformizam i neočekivane odnose između tijela i strojeva”, poručuju organizatori_ce.

Za radionicu nije potrebno predznanje, a prijave se vrše do ponedjeljka, 7. rujna preko poveznice. Kotizacija iznosi 10 eura i svoje materijale nosite doma.

Pin je transhakfeministički umjetnik_ca, performer_ica i istraživač_ica koja djeluje u području buke, eksperimentalne glazbe, DIY/DIWO tehnologija, BioArta i kolektivnih oblika proizvodnje znanja. Njihova praksa istražuje sjecišta tijela, roda, tehnologije i neljudskih aktera kroz performanse, radionice i eksperimentalne uređaje.

Radi se o jednodnevnoj edukaciji na kojoj će polaznici_e izrađivati instrumente na dodir koristeći tiskane pločice koje Tara Pattenden donosi sa sobom u Radionu. Tara od njih izrađuje razigrane instrumente nalik tentakulima (krakovima), no sudionici_e će moći razviti i vlastite ideje za mekana, taktilna zvučna sučelja.

Polaznici_e mogu donijeti svoj šešir, mekani predmet, tekstilni objekt ili nešto što se može držati, stiskati, nositi ili uhvatiti, a što može postati dio dodirnog sučelja njihova instrumenta. U slučaju da ne možete donijeti nešto od navedenog, organizatori_ce će osigurati potrebne materijale. Kotizacija iznosi 15 eura, a više detalja pronađite ovdje.

Prijave se vrše do petka, 19. lipnja u podne.

Osim toga, polaznici_e će izgraditi “hackabilne lo-fi sampling uređaje s looperom, čime se dobiva mali, proširivi DIY DJ setup koji se može nadograđivati dodatnim zvučnim sklopovima.

Radionica spaja osnove elektronike, zvuka i eksperimentalne glazbe, te je namijenjena svima koje zanima rad sa zvukom, DIY pristup i izrada vlastitih audio alata”, istaknuto je u najavi.

Prijave se vrše do srijede, 13. svibnja.

Oliver Jaeggi je znanstvenik u području kemije okoliša i producent elektroničke glazbe. Sudjelovao je u brojnim projektima, uključujući System der Dinge, omega attraktor i Krystal Transistor Piknik Kvlt, a svoju je glazbu objavljivao na kasetama, CD-ovima, vinilu i online. U svojim live nastupima koristi hardverske sintisajzere i vlastite DIY zvučne sklopove. Na albumu ghost machine contraption radio je ponajviše sa sintisajzerom Roland System 100.

Više detalja pronađite ovdje.

Na ovoj radionici polaznici_e će naučiti kako mogu hakirati radio i pretvoriti ga u sintesajzer. Kako piše u najavi, “glavni cilj ove radionice je pokazati kako je moguće izraditi elektroničke instrumente uz minimalistički pristup i bez opsežnog tehničkog znanja”. Sudionici_e radionice radit će na svom circuit bending projektu, a organizatori_ce će osigurati radio setove.

Prijave se vrše putem online formulara do utorka, 17. veljače u ponoć. Kotizacija iznosi 15 eura, a polaznici_e svoje uređaje nose sa sobom nakon radionice.

Više detalja pronađite ovdje.

Jedna od takvih inicijativa je Sound Art Lab, program koji je krajem 2024. Tin Dožić pokrenuo u klubu MaMa. Kroz format radnih sesija otvorenog tipa, Sound Art Lab potiče razmjenu znanja i teži stvaranju zajednice ljubitelja_ica svih oblika sound arta i eksperimentalne glazbe. Dožić naglašava da je program decidirano DIY karaktera i održava se uz pomoć tima Multimedijalnog instituta, prvenstveno Marije Krstanović koja koordinira program. Uz aktivnosti poput radionice izrade viktorijanskog sintesajzera ili audiomiksera pod vodstvom Dožića, u programu često gostuju inozemni umjetnici i umjetnice koji_e kroz radionice predstavljaju specifične aspekte umjetnosti zvuka. U 2025. održana su i dva koncerta: performans slobodne improvizacije slovenskog umjetnika Tarika Haskića / Listening Circuits te Ultra Slow Party, “mogući serijal klupskih večeri ili izvanrednih glazbenih događanja” umjetnice i DJ-ice Maje Milić, poznate i kao Geanina Gypt. 

Najava nastupa eksperimentalnog noise umjetnika Ruhaila Qaisara, održanog 27. siječnja u Mjesnom odboru Staro Trnje, u zatišju početka godine došla je kao ugodno iznenađenje, dijelom zbog izbora umjetnika, a dijelom zbog mjesta održavanja njegova nastupa. Dožić pojašnjava da je koncert organizirao na inicijativu novomedijskog umjetnika Vjerana Vukašinovića, koji je bio u kontaktu s Ruhailom Qaisarom za vrijeme njegove europske turneje. S obzirom na to da mu program omogućava uvjete i podršku za organizaciju ad hoc događanja u izvaninstitucionalnom kontekstu, Dožić kaže da je to bila impulzivna odluka iza koje apsolutno stoji. Naglašava da upravo tako i želi raditi, entuzijastično i samoorganizirano. 

Neočekivano iz vanjske perspektive, Mjesni odbor Staro Trnje pokazao se zanimljivim izborom lokacije za ovakav tip događanja. Predsjednik vijeća Mjesnog odbora Vatroslav Miloš ističe težnju da prostor bude otvoren građanima i zajednici u najširem smislu, od društvenih igara i kvizova do eksperimentalne elektronike, noisea i folka. Prvi koncert sličnog tipa odvio se u studenom prošle godine, kada su u sklopu novopokrenute serije zvučnih zbivanja u organizaciji Nike Mihaljevića, Andra Giunia i Tina Dožića nastupili eksperimentalna umjetnica Manja Ristić i australski skladatelj, istraživač i umjetnik zvuka Colin Black. Ad hoc koncert Ruhaila Qaisara nadovezao se kao logičan nastavak suradnje Mjesnog odbora i dijela nezavisne scene.

Kako ovakav tip prostora nije namijenjen koncertima, sa sobom donosi određene izazove nedostatka infrastrukture, pri čemu Dožić ističe angažman tehničara i majstora zvuka Filipa Pacaka u prenamjeni dvorane u koncertni prostor. Čak i tom karakteristikom izbor lokacije korespondira DIY etosu samog događanja, ujedno stvarajući priliku za izmještanje i rekonfiguraciju eksperimentalnih praksi iz galerijskih i klupskih prostora koji sa sobom ponekad nose određenu ozbiljnost rezerviranu za domenu visoke umjetnosti. “Mislim da je jako bitno da se stvari koje bismo klasično smatrali avangardnima, eksperimentalnima, događaju u kontekstima koji su pristupačni ljudima i da se sruši ta barijera koju bijela kocka galerije može stvoriti”, kaže Dožić. 

Navodi i mogućnosti za razvoj publike kroz neposredniji kontakt lokalne zajednice i alternativnih scena: “Čini mi se da je možda trend da se mjesne i lokalne zajednice otvaraju prema nezavisnoj sceni. Mislim da bi to mogao biti super moment za scenu kojoj kronično nedostaju prostori – od KSET-a koji je u obnovi do SC-a koji je devastiran još 2018. Velika potreba za prostorima osjeti se i u smislu da pojedini zagrebački prostori koji nude besplatan najam i infrastrukturu budu zauzeti godinu dana unaprijed.” Tu je potrebu prepoznala i ustanova Novi prostori kulture, čiji program Mjesni boravak teži kulturnom oživljavanju zagrebačkih mjesnih odbora kao mjesta susreta umjetnosti, kulture i lokalne zajednice.

U kontekstu zagrebačke eksperimentalne glazbene scene, noise koncerte i nastupe alternativnog predznaka najčešće možemo vidjeti u sklopu programa ZEZ festivala. Fizički i konceptualni prostor za istraživanja abrazivnijeg zvuka – pogotovo onog koji se odmiče od standardne harsh noise scene, dok svjesno ulazi u dijalog s njenom estetikom iz interdisciplinarne i antikapitalističke perspektive – uglavnom ostaje nepopunjen između festivalskih izdanja. Uz prošlogodišnje studenačko izdanje programa onkraj producentice i DJ-ice Nine Maštruko, Qaisarov nastup predstavljao je rijetku priliku da jednog od najzanimljivijih aktualnih noise umjetnika vidimo uživo u Zagrebu. 

Ruhail Qaisar samouki je interdisciplinarni umjetnik iz Leha u Ladakhu (Indija) koji u svojoj praksi kombinira harsh noise i power electronics s ambijentom, improviziranim zvučnim eksperimentima, performansom i gestom. Njegov album Fatima iz 2023. godine, izdan na etiketi Danse Noire umjetnice Aïshe Devi, u žanrovskom je i konceptualnom smislu predstavio intrigantan razvoj umjetnikovih dotadašnjih zvučnih istraživanja. Intenzivni odsječci industrial noisea, pod jasnim utjecajem death i black metala koji su obilježili njegov raniji rad, na albumu se javljaju ponajviše kao tekstualni elementi ili nagli presjeci, signali disrupcije unutar pomno građenih droneova i ambijentalnih melodija prožetih terenskim snimkama i melodijama iz Ladakha. 

Album koji  umjetnik opisuje kao “rekvijem za mrtvu budućnost” tematizira Ladakh prošlosti koji se zbog vojne okupacije, kontinuiranih geopolitičkih konflikta i turističke eksploatacije nikad nije realizirao. U posljednje tri godine, Qaisar je boravio na rezidencijama i festivalima diljem Europe što je njegov izričaj odvelo u novom smjeru, usmjeravajući ga prema novim tehnikama izgradnje zvuka i ispreplićući ih s vizualnim umjetnostima. 

U sklopu rezidencije u Grazu 2024., radio je na 36-kanalnoj ambisoničnoj kompoziciji Namkhay Rtsima / The Spine of the Sky pod vodstvom ukrajinske skladateljice Katarine Gryvul. Qaisar ističe da je njegov proces komponiranja prije rezidencije bio puno drugačiji. Uglavnom je radio u live tejkovima i nije koristio prednosti softwarea koji ima jer ga nije znao koristiti kao produkcijski alat.

“Katarina mi je kao mentorica otvorila posve novi svijet gdje stvaranje glazbe ne mora iziskivati toliki trud. Nakon što sam premijerno izveo svoje djelo, imao sam više varijacije i kontrapunkta u svojim kompozicijama i procesu. Radio sam s ekskluzivnim softwareom Instituta za elektroničku glazbu u Grazu i izvodio sa 96 zvučnika i 18 sub-baseva u špilji pa sam imao puno prostora za rad s novim idejama. Zvučni elementi činili su se poput malih duhova u prostoriji”, pojašnjava Qaisar. 

Na sličan način može se opisati i njegov live nastup u Zagrebu. Od samog početka bilo je jasno da ovo neće biti klasičan noise koncert već gotovo pa vođena seansa koja publiku vješto premješta između stadija anticipacije i imerzije, ne gubeći pritom konfrontacijski potencijal ni ekspresivni senzibilitet. U recenzijama često spominjana atemporalnost Qaisarove izvedbe manifestirala se kao sloboda od svijesti o protoku vremena, mjerenog primarno kroz nagle izmjene tempa, uplive visokih frekvencija, dubokih beatova ili iznenadno uvođenje sampleova vrištanja, terenskih snimki koraka, kamenja ili odjeka riječi. Fragmenti traka s albuma razbacani su kroz izvedbu kao polazišta za gradnju improvizacije, istovremeno nudeći moment prepoznatljivog za koji se možemo uhvatiti.

Govoreći o razvoju svoje prakse od izlaska albuma, Qaisar ističe da mu je trebalo neko vrijeme da stvori novi materijal, koji testira uživo na europskoj turneji prije nego ga snimi. “Dijelove Fatime i dalje izvodim live jer još uvijek užvam u njihovoj grubosti, ali osim toga se izvedba sastoji od novog materijala ili improvizacijskih dijelova preko kojih pjevam”, pojašnjava Qaisar. 

Kaže da je novi materijal stvoren nekoliko tjedana nakon pobuna u njegovom rodnom gradu u listopadu 2025., čije posljedice su kanalizirane u njegov vokalni izraz. Qaisarov se vokal naizgled kreće na poznatom i prokušanom terenu no wave monotona, povika i vrištanja, no njegov registar koji efektno podržava siktanje i naricanje otkrivaju rijetko doživljenu kompleksnost emocionalnog izraza. Posebno intenzivni dijelovi nastupa oni su kada povike i prodorne vriskove uparuje s pulsirajućom bukom i sekvancama čija težina podsjeća na iščašeni doom metal. U nekom drugom trenutku, ritamska struktura prizivat će blastbeat. Žanrovske reference dijelom su osobnog emocionalnog inventara, javljaju se i raspršuju izvan ustaljenih logika estetske emulacije. 

Pažnja i elegancija kojom Qaisar tretira i uslojava zvučne detalje posebno dolazi do izražaja u novom prostoru Mjesnog odbora čiji mrak ne priziva prijašnje izvedbene kontekste. Upitan o iskustvu izvođenja u netipičnom prostoru, Qaisar kaže: “Svaki put kad sam izmoren od svojevrsnih robotskih gradova zapadne Europe, volim doći u srednju Europu i imati intimnije nastupe na mjestima gdje ne bih očekivao da ću izvoditi. Osjećam ih stvarnijima, a i publika je iskrenija. Mislim da je lijepo da u 2026. godini još uvijek izvodim u društvenim centrima. U mom gradu, tamo se održavaju samo izbori i vjenčanja.”

Detalj koji vrijedi spomenuti za kraj ovog teksta neočekivano je velik odaziv publike na događanje, najavljeno donekle iznenada i koje se odvijalo na radni dan. Unatoč popunjenosti dvorane Mjesnog odbora Staro Trnje, prevladavao je dojam intimnosti i lakoće supostojanja s drugima, koji se u nekom drugom kontekstu možda ne bi dogodio. Izbor lokacije pokazao se primjerenim za zahtjevniji tip umjetničke prakse, unoseći dozu opuštenosti i svježine u iskustvo posjećivanja eksperimentalnih nastupa. Bit će zanimljivo promatrati na koje će se načine potencijal ovog prostora realizirati u budućnosti.

Tekst je objavljen u sklopu projekta Kulturni hodogram, sufinanciranog potporom male vrijednosti Grada Zagreba za proizvodnju i objavu programskih sadržaja u elektroničkim publikacijama.

Ova izložba okuplja radove nastale u okviru kolektiva Radiona. Njihova praksa počiva na ideji da tehnologija nije neutralni alat, nego aktivni sustav koji “sudjeluje u oblikovanju odnosa između objekata, prostora, percepcije, igre i značenja”, piše u najavi. Radiona u svom radu s polaznicima_ama radionica i korisnicima_ama prostora o tehnologiji kritički promišlja uzimajući u obzir njene društvene, kutlrune i materijalne okolnosti.

Postav ove izložbe čine radovi koji su nastali u sklopu timskog djelovanja Radione. U njenom središtu, nalaze se “odnosi koje tehnološki procesi stvaraju: fokus nije isključivo na pojedinačnim artefaktima, već na odnosima koji se uspostavljaju između materijalnog i nematerijalnog, signala i strukture, strojeva i ljudi, okoline i podražaja. Značenje ne proizlazi iz unaprijed zadane forme ili funkcije, već nastaje kroz interakciju, očekivanje, pogrešku i interpretaciju, pri čemu se tehnonostalgija pojavljuje kao metoda”, stoji u najavi. Autorica izložbe je Deborah Hustić.

Izlažu: Igor Brkić, Zvonimir Domazet, Deborah Hustić, Emard, Lea Kuna, Sandra Maglov, Goran Mahovlić, Marvin, Paula Bučar, Mario Pavlić, Damir Prizmić i Aleksandar Vojnić. Gosti: Agnes Cameron, Davor Cihlar, Marc Dusseiller, Invader, Hrvoje Spudić, Monika Pocrnjić, Constanza Pina, John Richards, Paul Tas i Alwin Weber.

Više detalja pronađite ovdje.

Riječ je o sintesajzeru čiju elektorničku shemu i zvučnu koncepciju potpisuje Igor Brkić, a razvijeni su u sklopu projekta 2014. godine. Dizajn pločice i vizualni koncept Synthomira razvio je Damir Prizmić, a Deborah Hustić je osmislila istraživački okvir projekta i ime sintesajzera.

Kako piše u tekstu najave, “Synthomir je 8-bitni DIY sintesajzer temeljen na ATmega mikrokontroleru, kompatibilan s Arduino razvojnim okruženjem, koji za sintezu zvuka koristi Mozzi library. Omogućuje tri načina rada – ritam mašinu (s loop modom), bas i teremin mode – dok se njegovo minimalističko korisničko sučelje sastoji od samo tri elementa: potenciometra, fotootpornika i tipkala. Takav reducirani pristup osmišljen je kako bi poticao eksperimentiranje te omogućio buduće nadogradnje i modifikacije.”

Polaznici_e će na radionici izrađivati svoje primjerke sintesajzera, a prijave se vrše putem poveznice do četvrtka, 22. siječnja. Kotizacija za sudjelovanje iznosi 40 eura, a svoj uređaj polaznici_e uzimaju sa sobom.

Igor Brkić diplomirao je na Fakultetu elektrotehnike i računarstva gdje se bavio digitalnom obradom audio signala. Bavi se embedded i web programiranjem, dizajnom elektroničkih uređaja i glazbom.

Više detalja pronađite ovdje.

Ovom izložbom predstavit će se alternativni, DIY pristupi elektronici kroz tri linije koje uključuju mikroarheologiju elektroničkih sklopova, otvoreni dizajn i etiku otvorenog harvera, te eksperimentiranje, glitch metode, circuit bending i druge intervencije. Naziv izložbe referira se na PCB (printed circuit board) pločice, “kao fizičku infrastrukturu električnih i računalnih sustava, ali i kao kulturni artefakt otvorenog hardvera. (…) U svijetu otvorenog hardvera hijerarhije se ne podrazumijevaju: znanje cirkulira poput struje, prelazi iz ruke u ruku, iz laboratorija u garažu, iz tutorijala u zajednicu. Korisnici postaju stvaratelji, a stvaratelji postaju održavatelji kolektivnog znanja”, stoji u tekstu najave.

Posljednji sloj izložbe posvećen je predstavljanju laboratorija i radionice za jetkanje i lemljenje, odnosno radionicama koje vraćaju vidljivost procesima koji su u industrijskoj proizvodnji automatizirani. Kako pojašnjava popratni tekst, “u ovom laboratoriju briše se razlika između korisnika i stvaratelja, između onoga tko tehnologiju ‘konzumira’ i onoga tko je gradi. Materijalnost pločice ponovno postaje iskustvena, taktilna i zajednička.”

Svoje radove predstavit će: Igor Brkić, Paula Bučar, Zvonimir Domazet, Neven Lukić, Deborah Hustić, Goran Mahovlić, Mario Pavlić, Damir Prizmić, Hrvoje Spudić, Vlado Vince, Aleksandar Vojnić i Tomislav Zidar.

Više detalja o izložbi koja se može posjetiti do 2. siječnja pronađite ovdje.

Festival donosi nastupe deset bendova: Crna Žuć (Beograd), Astio (Trento), Norms (Budimpešta), Heihaizi, Vipera, Neon Lies, Giht i BearxHug (Zagreb), Liquid Supercharge (Pula) te Poguba (Ljubljana). Kako napominju organizatori_ce, publiku očekuje eksplozivna energija, sirovi zvukovi i snažna DIY estetika.

Uz glazbeni dio, Intermezzo svojim posjetiteljima nudi i zanimljive popratne sadržaje: bit će postavljena izložba Petje Kolenka, a nastupit će i live umjetnik KMET s posebnim glazbenim setom.

Dodatni program uključuje i viteški dvoboj, mistični performans inspiriran dungeon synth glazbom i srednjovjekovnim simbolima u atmosferi baklji i mračnih voštanih šuma, stoji u najavi događaja.

Ulaz se naplaćuje donacijom od 10 eura, a za sve sudionike osigurano je besplatno kampiranje.

Detaljan raspored pronađite ovdje.