Tema Piše: Srđan Laterza
Stiješnjen između dvaju predavanja, panel Decade(s) of struggle – LGBTIQ rights in the Western Balkans nije uspio ostvariti svoj diskusijski potencijal, ali je zato barem dao zgodan pregled (ne)prava LGBTIQ osoba u dijelu bivše Jugoslavije. Na “najseksi panelu Akademije”, kako ga je nazvala moderatorica Mima Simić govorili su Theresa Reintke, jedna od glasnogovornica Federacije europskih mladih zelenih (Federation of Young European Greens), Arijana Aganović, koordinatorica Sarajevskog otvorenog centra, Dragana Todorović, stručna suradnica novosadskog Pokrajinskog Zavoda za ravnopravnost polova i Zdravko Cimbaljević, predsjednik udruge LGBT Forum Progres.
Reintke, jedina nebalkanska sudionica, dala je kratak pregled razvoja LGBT prava u zapadnoj Europi. Istaknula je da i tamo još ima dovoljno posla oko borbe s homofobijom podsjećajući na nasilje koje se dogodilo na helsinškom Prideu. Svesrdno promovirajući svoju organizaciju, napomenula je i da se queer pokret suočava sa sve većom komercijalizacijom. Sažeto krilaticom “double income, no kids” tvrtkama ovo područje predstavlja bogomdano tržište. Reintke smatra da bi bolja integriranost queer problematike u širi kontekst ljudskih prava ponudila protutežu ovom trendu. Kritizirala je lakomost određenih zelenih stranaka prema glasovima ljudi koji “vole okoliš, ali gayeve baš i ne”, najavivši nastavak borbe svoje organizacije za LGBT prava i u vidu seminara koje će sljedeće godine organizirati u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu.
Iz izlaganja Arijane Aganović moglo se zaključiti da je Bosna ponovno pala šaptom. Nakon nasilno spriječenog održavanja Queer Sarajevo Festivala 2008, u BiH kao da se LGBT aktivizam povukao u podzemlje, stidljivo se svodeći na niz filmskih projekcija. S druge se pak strane ova zajednica suočava sa snažnim i nasilnim kampanjama protiv LGBT prava u bosanskohercegovačkim medijima i gotovo potpunim izostankom političke potpore. Aganović se nada da će u podizanju stope tolerancije pomoći edukacija policajaca i novinara koje planira Sarajevski otvoreni centar. Na njezino izlaganje nadovezali su se komentatori iz publike naglašavajući “opći kukavičluk unutar bosanskog nevladinog sektora”, te doveli u pitanje djelotvornost festivalskih formi u senzibilizaciji “predmodernog društva kao što je ono u BiH”.
Mima Simić je Draganu Todorović iz Srbije najavila kao “krticu” koja se bori za LGBT prava u državnoj instituciji. Todorović je istakla važnost aktivizma u Srbiji koji je, unatoč dvadesetogodišnjim naporima, državnu potporu dobio tek nedavno. Prekretnica u borbi za LGBT prava u Srbiji dogodila se 2009. kad je zabrana beogradskog Pridea izazvala eksploziju aktivizma. Usvojeni su i zakoni, čije je donošenje potaknuto izvana, a koji samo nominalno štite prava LGBT osoba, dok sa svojim problemima nailaze na poslovično nerazumijevanje srpskih političara. Pitanje LGBT prava, istakla je Todorović, izaziva tenzije među srpskim stankama, a jedan poziv iz Srpske pravoslavne crkve bio je dovoljan da se izbace neka poglavlja iz antidiskriminacijskog zakona. Sljedećih godina u Srbiji, uslijed procesa približavanja države Europskoj Uniji, može se očekivati sve veća instrumentalizacija LGBT aktivizma od strane političkih faktora.
Zdravko Cimbaljević, aktivist iz Crne Gore, kroz osobnu je priču skicirao stanje LGBT prava u svojoj zemlji. Nakon napada zbog različitog seksualnog opredjeljenja, uslijedila je duga borba za dokazivanje vlastitih prava. Zdravko je postao nesuđeni aktivist, slučaj je još uvijek na sudu, borba traje, no zbog javnog isticanja seksualnog opredjeljenja izgubio je potporu svoje obitelji. Upozorio je na bezobzirni oportunizam crnogorskih vlasti koje nisu željele podržati Pride u Podgorici, dok istovremeno za kraj rujna pripremaju zatvorenu konferenciju o LGBT pravima kako bi priskrbili bodove na Zapadu. Cimbaljević je na kraju pozvao na bojkot sve koji će biti pozvani da sudjeluju na konferenciji.
Suprotstavljeno onom u Zapadnoj Europi, stanje LGBT prava na Zapadnom Balkanu s pravom se čini depresivnim. Stoga se nameće zaključak da je za vidno poboljšanje stanja jedino rješenje povećanje aktivističkog angažmana.
Foto: Mirela Šavrljuga
Objavljeno Objavljeno
