Tema Piše: Srđan Laterza
WikiLeaks, društvene mreže i revolucije koje su (možda) potakli bili su tema panela 2011: From WikiLeaks to Facebook protests ovogodišnje Zelene akademije. Moderirao ga je Nikola Vrdoljak, jedan od osnivača komunikacijske agencije Gingernet, a svoja su mišljenja na njemu iznijeli sociolog i antropolog Hajrudin Hromadžić, bloger Marko Rakar i Marcell Mars, jedna od osnivača Multimedijalnog instituta i kluba mama u Zagrebu.
Hromadžić je iz perspektive mediologije dao kratak opis dobro poznatog događaja oko Wikileaksa, kada su krajem 2010. mediji svojski popratili objavu depeša američkih diplomata. Hromadžić je podsjetio na pojam remedijacije, proces u kojem stariji medij dobiva novo ruho i popularnost kroz neki drugi, noviji medij. Radio se tako, primjerice, osvježio web streamingom. Kod Wikileaksa je, s obzirom da je popularnost zadobio tek nakon objavljivanja određenih depeša u vodećim dnevnim novinama, proces remedijacije obrnut, tj. novi se medij ostvario kroz jedan od najstarijih – onaj tiskani. Hromadžić je okarakterizirao WikiLeaks kao trenutno najrazvijeniji oblik haktivizma, no smatra da ipak nije bio presudan faktor u svrgavanju Ben Alija u Tunisu. Damo li WikiLeaksu ili društvenim medijima previše na važnosti, ističe Hromadžić, promaknut će nam krucijalno pitanje klasnog nezadovoljstva u temelju prosvjeda u Tunisu.
Rakar je svoje izlaganje započeo referirajući se na estonskog premijera koji je na Summitu u Zagrebu, održanom 2008, u predavanje o korupciji istaknuo da je prvi korak ka smanjenju korupcije individualna nekorumpiranost. Rakar tvrdi da je transparentnost, koju će pospiješiti internet, najlakši način borbe protiv korupcije. Smatra da bi informacije o troškovima državnih dužnosnika i informacije o javnoj nabavi trebale biti svima dostupne na internetu.
Marcell Mars je naglasio da je WikiLeaks djelo hakera, dok iza “Facebook revolucija” stoje “obični” ljudi, a obje skupine dijele premisu: “sistem je sjeban i treba ga mijenjati”. Ovu je tezu potkrijepio tvrdnjom da informacije s WikiLeaksa ne donose ništa novo, već da samo podsjećaju ljude na ono što već i onako znaju o vladajućim sistemima. Mars je dao i kratak pregled hakerske kulture, od njenih početaka u San Franciscu, gdje se u šezdesetima oko Stuarta Granta okupljala protohakerska scena, vođena maksimom “talk is cheap, show me the code”. Hakeri smatraju da informacija treba biti slobodna i svima na raspolaganju, a njihov pokret ima i snažnu kozmopolitsku komponentu. Dobrim primjerom raskrinkavanja sustava Mars smatra servis Bitcoin, koji pokušava demistificirati bankarski sustav i pokazati koliko je zapravo jednostavan. Za Marsa informacijska tehnologija nije alat, već set pravila koja stvaraju sisteme za očuvanje nekih (naših) vrijednosti.
Iako većina panelista ne smatra da je utjecaj WikiLeaksa i društvenih mreža bio presudan u svim magrepskim revolucijama, slažu se da je internet najbolja platforma za povećanje transparentnosti državnih i ekonomskih sustava.
Foto: Mirela Šavrljuga
Objavljeno
