

Piše: Matija Mrakovčić
Proteklu je godinu obilježila visoka razina građanske prticipacije u pitanjima obrazovnog sustava. Nakon zahtjeva za razrješenjem Ekspertne radne skupine Cjelovite kurikularne reforme, na ulice gradova u Hrvatskoj i inozemstvu izašlo je više od 50 tisuća ljudi. Odjednom, pitanja reforme obrazovnog sustava, izmjene kurikuluma, poboljšanja statusa nastavnika i omogućavanja njihova stručnog usavršavanja, materijalne potpore školama, demokratizacije školskih ustanova i dugoročno obrazovnog sustava, po prvi put su zadobila pažnju šire javnosti: građana, roditelja, učenika, nastavnika, stručnjaka, znanstvenika, istraživača, akademika, civilnog društva, privatnog sektora, javnih dužnosnika. Ipak, to nije bilo dovoljno – kurikularna reforma je zaustavljena, na njeno je čelo postavljen tim ljudi koji ne barata osnovnim znanjima o funkcioniranju sustava, ali i države, a najavljuje se revizija Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije koja za sobom povlači novo glasanje u Saboru i novu potvrdu Europske komisije, kao što je na predstavljanju zbornika Od podanika do građana: Razvoj građanske kompetencije mladih istaknula Eli Pijaca Plavšić, izvršna direktorica Foruma za slobodu odgoja.
Premda se radi o zborniku tekstova temeljenih na istraživanju građanskih kompetencija mladih, on je neraskidivo vezan uz širu obrazovnu priču, istaknula je jedna od urednica Martina Horvat, voditeljica edukacijskih programa u GONG-u. U prvom dijelu autori i autorice analiziraju i interpretiraju razultate empirijskog istraživanja političke pismenosti učenika završnih razreda srednjih škola iz 2015, koje su proveli GOOD inicijativa, platforma organizacija koje se zalažu za sustavno i kvalitetno uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja, i Institut za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ), a radi se o svojevrsnom nastavku publikacije Odgaja li škola dobre građane? iz 2011. u izdanju GONG-a i Fakulteta političkih znanosti. Dobiveni podaci daju mogućnost uvida u stanje i promjene političke pismenosti hrvatskih maturanata te upućuju na potrebu uvođenja građanskog odgoja i obrazovanja mladih, pri čemu je nužno da se ti procesi učenja odvijaju u demokratskom ozračju škole. Ono što je posebno zanimljivo, ali i zabrinjavajuće, jest potreba snažnije intervencije u trogodišnje obrazovne programe. “Uzimajući u obzir stanje građanskih kompetencija mladih te iskustva susjednih zemalja, jasno se pokazuje da međupredmetni pristup koji je trenutačno aktualan u Hrvatskoj ne ispunjava svoju funkciju. Čini se kako bi kombinacija posebnog predmeta i međupredmetnog sadržaja građanskog odgoja i obrazovanja pridonijela razvijanju demokratske političke kulture, a samim time i povećala kvalitetu demokracije. Pritom valja imati na umu da je nužno demokratizirati i školu jer bez primjera dobre prakse gdje bi se u stvarnosti provodio sadržaj o kojem bi se učilo na nastavi, uspjeh građanskog odgoja i obrazovanja je ograničen”, navodi se u publikaciji.
Vedrana Spajić Vrkaš s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koautorica prvog Hrvatskog nacionalnog programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava, Nacionalnog programa za mlade, Nacionalnog programa za zaštitu i promicanje ljudskih prava te prvog hrvatskog Kurikuluma građanskog odgoja i obrazovanja, kao i Građanskog odgoja i obrazovanja u BiH, istaknula je sličnost situacije u Hrvatskoj s drugim zemljama u razvoju građanskih kompetencija u okviru formalnog obrazovanja. No, hrvatski je slučaj specifičan po nekim odrednicama: kod nas postoji nacionalni protekcionizam odgoja i obrazovanja, s naglaskom na odgoju, te tvrdokornost otpora uvođenju obrazovanja za demokratsko građanstvo. Paralelno sa slabljenjem i padom komunizma, vlast i političke elite morale su ozbiljno shvatiti zadaću da nove građane pripreme za ulogu subjekta, no njima je odgovaralo, i još uvijek odgovara, da on egzistira kao – podanik, smatra Spajić Vrkaš. Posebno se to ogleda u postavljanju savjetnice za građanski odgoj i obrazovanje s mjesta više savjetnice za religijski odgoj. Također, analiza udžbenika iz vjeronauka koje je Spajić Vrkaš provela sa suradnicima 2015. godine pokazuje da katolički vjeronauk polako počinje obuhvaćati područja koja mu ne pripadaju, a kojima je očekivano mjesto u građanskom odgoju. Profesorica smatra da o obrazovnim politikama ne odlučuju ni Agencija za odgoj i obrazovanje kao ni nadležno ministarstvo, već razni interesi izvan obrazovnih struktura, poput različitih partija i inicijativa te uglednika i akademika, navevši svog bivšeg dekana kao primjer. U kontekstu neizvjesnosti oko Strategije i kurikularne reforme, Spajić Vrkaš je zaključila da se radi o svjesnoj strategiji uništavanja nastojanja da se podanike pretvori u – građane.
Edukacija o demokratskim procesima prepoznata je kao jedna od ključnih kompetencija koju suvremene demokratske države trebaju razviti. Tako i Vijeće Europe i Europska unija razvoj socijalnih i građanskih kompetencija stavljaju među prioritete, na razini obrazovnih politika i na razini škola. Publikacija objedinjuje radove koji se bave razvojem građanske kompetencije u Hrvatskoj, uz međunarodnu i europsku perspektivu, te neizbježnu analizu obrazovnih programa koji bi te kompetencije trebali razvijati. Za potrebe učenja iz primjera zemalja u susjedstvu, posebno je prikazana provedba građanskog odgoja i obrazovanja u Sloveniji, Srbiji te Bosni i Hercegovini. Zbornik također predstavlja primjer dobre suradnje između akademskih institucija i organizacija civilnog društva koja može proizvesti dodanu vrijednost, istaknula je Martina Horvat. Umjesto zaključka, citirat ćemo zaključak zbornika koji kaže: “Želimo li kvalitetnu demokraciju u kojoj građani aktivno propituju ustaljene prakse, mijenjajući ih i aktivno kreirajući javne politike, građanski odgoj i obrazovanje treba osuvremeniti i kreirati na znanstveno verificiranim podacima. Želimo li, s druge strane, podanike – ne treba mijenjati ništa”.
Zbornik je, zahvaljujući izdavačima GONG-u i IDIZ-u, dostupan za preuzimanje.
Objavljeno