Kako se raspao prostor

Pripremila: Matija Mrakovčić

Stanica DIVA (DIVA Station) kompendij je projekata ljubljanskog SCCA, koji teži ka istraživanju, dokumentiranju, arhiviranju, analizi, interpretaciji, prezentaciji, diseminaciji i promociji video i novomedijske umjetnosti putem dokumentarnih, arhivskih i kuriranih programa dostupnih online i otvorenih za daljnju suradnju. Stanica DIVA je partner u projektu GAMA (Gateway to Archives of Media Art), međunarodnoj internetskoj platformi koja okuplja osam europskih video i medijskih arhiva kako bi ih učinila vidljivijima i dostupnijima. Sadrži više od 1000 isječaka i radova slovenskih umjetnika od 1969. do danas i redovito se ažurira. DIVA je mrežni arhiv s hipertekstualnom bazom podataka i pretraživačem koji omogućuje otvoreni pristup videu i novomedijskim radovima. S druge strane, Diva Mediatheque, smještena u Projektnoj sobi SCCA i djelomično dostupna na internetu, okuplja oko 500 video i medijskih radova međunarodnih umjetnika i neke od reprezentativnijih nacionalnih arhivskih video zbirki.

Izložba pod nazivom Učinak blizine (Proximity effect) predstavlja radove Zemire Alajbegović, Nevena Korde/Borghesije, Marka Peljhana, Saše Podgoršeka i Iztoka Kovača, Nataše Prosenc Stearns, te Mihe Vipotnika. Kustoski izbor temelji se na promatranju prostora i arhitekture u odabranim dijelovima videa. Izložba je uokvirena pitanjem kako odabranim radovima osigurati primjeren prostor za njihov sadržaj te vodi posjetitelja kroz šest različitih razina.

“Devedesete su bile period u kojem se na horizontu prikazivala nužna ljepša budućnost. Danas na taj period gledamo kroz drugačije naočale i postavljamo pitanje o tome što se ‘zbilja dogodilo’. Pažljivi pogled unatrag pokazuje da tranzicijski period optimizma nije bio monolitan. Arhitektura je hrabro gradila novi svijet dok je umjetnost o tome dvojila. Za svoje je pripovijesti drugačije zamišljala prostor. Ili bolje, pokušala je razotkriti napukline istoga, ono što je u zanosu bilo ignorirano ili utišano. Video slika, slika koja se smjestila u dnevne sobe srednje klase, njome je manipulirala, rastavljala je, postavljala u nove uzročno-posljedične slijedove i odupirala se uobičajenom pogledu. Izložba uvodnih projekcija animira posjetitelja cijelim njegovim tijelom i smješta ga u zatvoreni, izolirani prostor. Ponajviše o tome govore djela koja se bave prošlošću u perodu od 1989. do 2004. Uz brojna pitanja koja izložba otvara, možda je najvažnije ono o mogućem značenju manipulacije bez obzira na kontekst u kojem se odvija”, zapisala je o izložbi kustosica Nika Grabar.

Izložba je otvorena od 15. ožujka do 8. svibnja u galeriji Vžigalica.