Uspon Amerike iz krvi i blata

Hrvatski prijevod Narodne povijesti SAD-a Howarda Zinna izišao je u izdanju VBZ-a.

howard_zinn

Walter Benjamin u sedmoj povijesno-filozofskoj tezi pita se u koga se zapravo uživljava historistički povjesničar i odmah odgovara: u pobjednika. “A svi su vladajući nasljednici svih koji su ikada pobjeđivali. Uživljavanje u pobjednika stoga uvijek dobro dolazi vladajućima.” Hegemonijska funkcija brojnih historijskih narativa političke povijesti čiji su glavni akteri “velike povijesne ličnosti” odavno je prokazana, ali oni svejedno ostaju najzastupljeniji u suvremenoj historiografijskoj produkciji. Narodna povijest SAD-a, kapitalna knjiga Howarda Zinna, ulazi u direktnu konfrontaciju s narativima tog tipa. Zinn dekonstruira velike priče građene na omiljenim motivima nacionalnih historigrafija, jedinstvu i progresu, kako bi živim bojama ocrtao klasnu borbu između eksploatiranih i njihovih eksploatatora. Ta je borba, kako uvjerljivo pokazuje Zinn, djelatna već na počecima američke povijesti. Klasa je kasnije, ovisno o historijskoj situaciji,  dolazila u artikulaciji s rasom, vjerom ili nekim drugim oblikom identiteta u brojnim sukobima koji su odredili povijest Sjedinjenih Američkih Država.

Tko su “pravi” akteri povijesti? Narodna povijest SAD-a izbjegava prijelomne datume, obljetnice i mitske ličnoste te se usredotočuje na, dosad nijemu, većinu ljudi koje srednjostrujaška historiografija u pravilu zanemaruje. Zinn na povijesnu scenu ne samo da uvodi abolicioniste, radnike i borce za ljudska prava, već im, kako primjećuje Tvrko Jakovina u predgovoru knjige, daje glavnu riječ. Njegova britka i polemična knjiga odlučno raskida s idejom neutralnosti koja favorizira vremenski i prostorni odmak prilikom pisanja. ” Ne možeš biti neutralan u vlaku koji se kreće”, opominje Zinn. Gordan Duhaček u recenziji Narodne povijesti SAD-a, prateći Zinna, kaže kako “iza svakog brončanog spomenika znanim i neznanim junacima stoji pokolj nevinih, kako je iza svake ulice posvećene velikanu nekakva pljačka, kako su iza svake banke su stotine tisuća ovrha, kako je iza svakog etabliranog i slavnog nacionalnog heroja manje ili više uspješno zataškan zločin”. To je lijepo formulirana Zinnova razgradnja ustaljenih povijesnih narativa. Moramo se zapitati možemo li formulirati Zinnovu izgradnju pozitivnog povijesnog narativa. Odgovor je potvrdan. Ako je povijest institucionalizirani oblik pamćenja, onda se Zinnova knjiga može čitati kao pokušaj institucionalizacije jedne ideje: prava ne dolaze sama od sebe, nego se za njih valja izboriti.

KP

 
Objavljeno
Objavljeno

Povezano