Blic “Ne, nemam nikakve nostalgije prema prošlosti ili tradiciji, možda stoga što pripadam generaciji koja je previše deziluzionirana te, u krajnjoj liniji, previše cinična a da bi izmišljala neko zlatno jučer u kojemu su stvari bile bolje“, samo je jedna od mnogih rečenica o suvremenosti i budućnosti u novom broju časopisa Quorum (1-2-3/2013), koju čitamo u intervju Monike Bregović u sklopu tematu posvećenom Ivani Sajko koji je priredila Ivana Rogara.
Quorumove književne prakse uvode njegove čitatelje u različita autorska interveniranja u labirintima raspršenih poetika, značenja, predmeta i obrisa, u tekstove kojima je zajednički nazivnik uvjerenje da je upravo tekst, tekstualnost u različitim kontekstima možda jedina preostala mogućnost prizivanja “bolje odsutnosti” (Selma Kanazir, Milorad Stojević, Antonio Ross, u prijevodu s talijanskog Tvrtka Klarića, Slađana Lipovca i Senka Karuze).
Ivan Babić tekst posvećen konceptualnom umjetniku s mediteranskog ruba Nikoliću Biliću Jeličiću (1060–2012) Instalacija smrti kao trijumf koncepcije življenja završava umjetnikovim ekstatičnim zazivom, koji nerijetko vrijedi i za sadašnje stanje stvari: Živio život umjetnika! Živjela smrt umjetnika! Živjela umjetnost života i smrti! Živjele pjesme o smrti!
Tragikomedija bazirana na istinitim događajima uglednog kosovskog autora Jetona Neziraja Yue Madeleine Yue (drama za 6 ili više glumaca), koju je s albanskog jezika preveo Shkëlzen Maliqi, umnogome aktualizira Quorumovo praćenje druge i drugih scena. U uvodnom tekstu temata Suvremena brazilska kratka priča: 7 glasova koji je priredio Roman Simić Bodrožić (prevoditeljice Tanja Tarbuk i Petra Petrač) te koji Quorum objavljuje u suradnji s Festivalom europske kratke priče, sugerira se da ćemo “nagnuti nad kartom Brazila, zamišljajući književnost jučer i danas, otkriti brojna čudesa u mreži rijeka i potoka”. Zoran Roško, pouzdan vodič u nepouzdanosti inovativne suvremene proze, u Quorumu predstavlja i piše o “teroru ljubaznosti Jamesa Rainera Wernera Pate-Fassbindera, čije su teme “kanibalizam, pornografija, B-filmovi i, najvažnije, fizička obilježja, materijalnost umjetničkog iskustvaˮ.
Posredno čitanje drugih P(o)svojenih prostora nerijetko se odnosi i na naš prostor, onaj koji čitamo i u koji upisujemo sumnje, nezadovoljstva, a otuda i suradnja Quoruma i III. programa HR-a (emisija Praskozor) – tekstom Snježane Husić Trg slobode, zapisom o pobuni, kojoj je “izravni povod turskim prosvjedima planirana (je) gradnja na području istanbulskoga parka Gezi”.
Maša Kolanović u uvodu temata Čitanje socijalizma naglašava da je “časopis Quorum oduvijek bio mjesto artikulacije glasova novih generacija čiji bi prolazak kroz njegove korice rijetko kada bio tek jednokratne prirode”. U ovome broju objavljeni su tekstovi Lee Horvat, Katerine Dude i Ozane Toplak o različitim fenomenima jugoslavenskog socijalizma i postsocijalizma, koji su posebno važni ne samo kao način održavanja ove dobre prakse časopisa već i kao pogled novih generacija na razdoblje nedavne prošlosti koja nije bila dio njihove življene kulture, ali je postala dio njihovih analitičkih interesa.
Stalnom nedostatku vrednovanja i čitanja, kritičkog propitivanja suvremene (književne) produkcije izmiče se u Quorumovim kritičarskim praksama (priredio Marko Pogačar). O novim knjigama Danijela Dragojevića Negdje, Brane Mozetiča Banalije, Miljenka Jergovića Rod, Svetislava Basare Gnusoba, Borisa Greinera Ona i on, Slavoja Žižeka i Srećka Horvata Što Europa želi? pišu Branislav Oblučar, Miroslav Mićanović, Marko Pogačar, Davor Ivankovac, Saša Ćirić, Monika Bregović i Vladimir Arsenić.
Naslovnica i fotografije u broju stižu iz Istre, iz jednoga od njezinih mikrobespuća, a potpisuje ih Armano Jeričević, onaj koji osebujnom životnom i autorskom gestom daje poseban znak jeziku fotografije, onome što je odavna isplivalo izvan tamne komore.
ObjavljenoObjavljeno
