Teorija filma: Prizor, montaža, tematizacija pisana je kako bi se razbistrila neka načelna pitanja od najopćenitije vrijednosti (pitanje “prirode filma”) ali iz osobite teorijske i problemske perspektive. Pristup razrađen ovdje može se nazvati epistemološko-komunikacijskim. Epistemološkim, jer smatra da se film obraća spoznajno temeljnom doživljaju, da je uređen tako da ga izaziva, vodi, razrađuje i preinačava. Komunikacijskim, jer je filmska razrada doživljaja uhodana stoga što je od društveno-razmjenske vrijednosti, budući da upravlja društvenim odnosima među pojedincima i društvenim skupinama.
Premda su problemi koji se dodiruju u knjizi dijelom općenačelni (mimetička, prikazivačka priroda filma, njegova tematizacijska orijentacija), glavno područje na kojem se razrađuje pristup jest klasično područje montaže, odnosno, još uže uzevši – kontinuirane montaže, one koja važi unutar scenskih prikazivanja u igranim filmovima.
Hrvoje Turković diplomirao je filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1972), magistrirao filmske studije na New York University (1976) i doktorirao filmskoteorijskom tezom u Zagrebu (1991). Od 1977. do 2009. predavao je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a od 1998. godine obnaša funkciju predsjednika Hrvatskoga filmskog saveza. Uz više od 700 tekstova u raznim publikacijama, objavio je knjige Filmska opredjeljenja (1985), Strukturalizam, semiotika, metafilmologija (1986), Razumijevanje filma (1988), Teorija filma (1994, 2000), Umijeće filma (1996), Suvremeni film (1999), Razumijevanje perspektive (2002), Hrvatska kinematografija (s Vjekoslavom Majcenom, 2003), Film: zabava, žanr i stil (2005), Narav televizije (2008; nagrada Kiklop za publicistiku) te Retoričke regulacije (2009). Nedavno su mu u okviru projekta Besplatne elektroničke knjige ponovno objavljene prve tri knjige: Filmska opredjeljenja, Strukturalizam, semiotika, metafilmologija i Razumijevanje filma. Dobitnik je nagrada Vladimir Nazor i Vladimir Vuković za životno djelo.
Izvor: Meandar
Objavljeno