Blic Čitajmo između redaka – Priručnik za razvoj medijske pismenosti
Piše: Kulturpunkt.hr
Demokratsko društvo iznimno je složen organizam, trajno u nastajanju i trajno u mijeni. Njegovo temeljno svojstvo participacije, odnosno sudioništva građana u procesima donošenja odluka i različitih poluga utjecaja koje dionici u društvu imaju, čini ga nestalnim i podložnim kontinuiranoj promjeni, razvoju i, da budemo optimistični, napretku. U tim procesima jednu od ključnih uloga igraju mediji svojom ulogom posredovanja informacija kroz koje informiraju, upućuju, obrazuju i uključuju građane u pristup informacijama, oblikovanje stavova i donošenje odluka. Kako bismo razumjeli načine na koje se mediji ponašaju, na koji način oblikuju poruke, kako ispunjavaju svoju ulogu, važno je razumjeti i na koji je način organizirano medijsko polje i kako se ono oblikuje te koji sve procesi utječu na njegove promjene i transformacije.
Danas smo, više nego ikada prije, okruženi medijima: tekstove čitamo kao GIF-ove, novinske članke, televizijske priloge, fotografije na Facebooku i Instagramu, videoklipove na YouTubeu ili Snapchatu, SMS poruke ili grupne chatove na WhatsAppu. Sukladno tome, čitanje i pisanje okružuju nas na načine koje prošle generacije nisu mogle ni zamisliti. Tko je, gledajući u 1950-ima prema budućnosti, mogao zamisliti da ćemo praktičnim, džepnim mobilnim tehnološkim spravicama u svakom trenutku moći čitati vijesti iz cijelog svijeta, mnoge od njih pratiti uživo ili razgovarati videom s prijateljicom na drugom kraju svijeta. No, da bismo uistinu bili povezani, uz visoku razinu tehnoloških kompetencija, moramo biti opremljeni analitičkim alatima koji nam omogućavaju da razumijemo i poruke koje nas okružuju u ovom konstantno umreženom, hipermedijskom svijetu.
Ono što većina nas ne zna, ili bar nije osvijestila, jest da svakodnevno sudjelujemo u procesima stvaranja neke vrste medija. Sve se češće susrećemo s novinskim vijestima koje se temelje na objavama na društvenim mrežama, a početno preuzimanje objava s Facebooka nekih javnih osoba proširuje se sve više na poruke koje objavljuju široj javnosti nepoznati korisnici. Poruke koje odašiljemo na Facebooku, Twitteru i Tumblru plutaju mrežnim prostranstvima i stvaraju neusustavljen korpus informacija koje nekome mogu biti banalne, a drugome od životne važnosti. Njihova struktura često sasvim nenamjerno odgovara fundamentalnoj strukturi novinskog članka ili barem nekoj varijaciji njegovih osnovnih elemenata, poput naslova, pripadajuće fotografije ili ilustracije, kratkog uvoda, itd. Također, nije rijetkost ni da informacije koje plasiramo na društvenim mrežama odgovaraju na pet fundamentalnih novinarskih pitanja (Tko? Što? Gdje? Kada? Zašto?) i time, barem načelno, ispunjavaju svoju osnovnu funkciju: izvještavanje javnosti o događajima koji su važni, bilo nama osobno ili općenito.
Pritom je izuzetno bitno, kao i u novinarskom poslu, razlučiti činjenice: rupa u pločniku na prometnoj trasi informacija od javnog je interesa, bit će zanimljiva i korisna svima, a vaše impresije s ljetovanja bit će zanimljive samo nekima. Suvremena medijska slika svijeta često ne odgovara ovim principima pa se i jedno i drugo plasira kao relevantno, pogotovo kroz optiku našega tobožnjeg interesa za živote javnih osoba, što je, također, s jedne strane sasvim legitimno, a s druge često odmiče fokus od uistinu važnih događaja, onih koju mogu imati mnogo više stvarnog utjecaja na naše živote.
Razlika između našega privatnog medijskog univerzuma i onog javnog, dakako, postoji, a omeđena je prvenstveno razinom odgovornosti prema informacijama koje plasiramo u javnost: funkcija profesionalnog medija jest istinito i uravnoteženo prenositi informacije i izvještavati o događajima koji su od javnog interesa, a mi privatno imamo slobodu izabrati kako će izgledati reprezentacija našeg života u javnosti. To ne znači da ne možemo ponešto naučiti i primijeniti iz principa prema kojima rade profesionalni mediji. Novinarke i novinari u svome svakodnevnom radu drže se profesionalnih i etičkih standarda svoje struke, a mi bismo, kao pojedinci, jednako tako trebali na umu imati da ono što objavljujemo ima određene posljedice. Uvijek bismo na umu trebali imati poštovanje prema drugima, da smo i prema sebi i zajednici u kojoj živimo dužni uvažavati različitosti, pravo glasa, prava djece, prava žena, prava rasnih, rodnih, nacionalnih, vjerskih i seksualnih manjina. O svemu bismo tome trebali dobro razmisliti prije negoli se uhvatimo pisanja, fotografiranja, snimanja i oblikovanja informacija koje odašiljemo u svijet. To je naša odgovornost.
Publikacija Čitajmo između redaka – Priručnik za razvoj medijske pismenosti nastala je razvojem i nadogradnjom obrazovnih aktivnosti za učitelje i mlade koje dulji niz godina organiziraju i provode udruge GONG i Kurziv. Nakon niza provedenih edukacija održali smo nekoliko sastanka i javnih događaja – konferenciju i edukacije s ciljem razmjene iskustava i ideja zainteresiranih stručnjakinja i stručnjaka iz organizacija civilnog društva, škola i drugih ustanova te iz akademske zajednice. Ova je publikacija rezultat prikupljenih iskustava i znanja, kao i prijedloga naših suradnika, a kroz buduće je suradnje planiramo nastaviti razvijati.
Publikacija obuhvaća pet tematskih poglavlja: medijsko obrazovanje i pismenost; abeceda medijskog polja: medijski sustav i politika; kritičko čitanje medija; produkcija – stvaranje medijskog sadržaja; javne komunikacije o obrazovnima aktivnostima i aktivnostima u zajednici. Svaka tema obrađena je u teorijskom dijelu nakon kojeg su navedeni korišteni izvori koji su ujedno i preporuke za daljnje istraživanje pojedine teme, a nakon toga i preporuke vježbi za mlade koje su primarno namijenjene srednjoškolskom uzrastu, ali ih edukatori – učitelji i treneri – mogu prilagoditi i za druge dobne skupine mladih. Na kraju publikacije nalazi se pojmovnik sa sažetim informacijama o ključnim pojmovima koji se spominju u publikaciji te popis korištene i preporučene literature.
Autori i autorice tekstova u priručniku su Martina Horvat, Antonija Letinić, Janja Sesar, Jelena Berković, Matija Mrakovčić, Martina Kontošić, Vatroslav Miloš i Domagoj Morić, a uredile su ga Antonija Letinić, Martina Horvat, Janja Sesar i Matija Mrakovčić. Dizajn i prijelom potpisuju Bernarda Cesar i Marija Juza.
Publikaciju slobodno preuzmite na istaknutoj poveznici.
ObjavljenoObjavljeno
