Tema Piše: Vatroslav Miloš
Drugi dan konferencije Otvoreni grad – prema Interkulturnom društvenom centru započeo je panelom Interkulturni društveni centar u kontekstu razvoja grada, a ugostio je Mennu Weijsa iz Europske kulturne fondacije, Teodora Celakoskog iz Operacije grad, Dražena Šimlešu iz Zelene mreže aktivističkih grupa, Teu Vidović iz Centra za mirovne studije te Mirelu Travar koja je raspravu moderirala.
Dražen Šimleša je kroz iskustvo rada u području dobre (ili solidarne) ekonomije te održivog življenja istaknuo više mogućih smjerova. “Solidarna ekonomija funkcionira kao nadpojam i alat koji nam već danas i sada omogućuje da smanjimo ovisnost o ovom destruktivnom sustavu”, veli Šimleša i dodaje da “dobra” ili “solidarna” ekonomija i terminološki zahvaća šire područje od onoga što se naziva društvenim poduzetništvom jer u potpunosti isključuje profit kao nusproizvod takvog rada. S druge strane, ističe on, “ako se slažemo da kapitalizam treba uništiti, to se ne može preko noći, bar ne s pozitivnim posljedicama. Dok ne stvorimo alternativu načinima na koji stvaramo i dijelimo energiju, hranu, zdravstvenu skrb, kulturu, to nema smisla, jer s jedne strane prosvjedujemo protiv sustava, a svojim životnim stilom ga perpetuiramo. Interkulturni društveni centar mogao bi biti prostor za realizaciju tih ideja, odnosno prostor u koji mogao zadovoljiti potrebe širokog spektra ljudi”.
Tea Vidović istaknula je da je u tom procesu izuzetno bitna integracija i uključivost, a što se – barem se takva slika perpetuira u mainstream medijima – uglavnom percipira kao integracija azilanata i emigranata. “Prema definiciji integracijskih politika Europske unije, integracija je dvosmjeran proces koji uključuje i nove i stare članove nekog društva, no u praksi to se gotovo isključivo odnosi na migrante”. Tu bi, smatra Vidović, interkulturni društveni centar predstavljao “alternativu nacionalnim politikama koje često ignoriraju dvosmjernu integraciju, prostor susreta u kojem bi se svi osjećali dobro i dobrodošlo, te baza za rad i razvoj interkulturnog društva”. Podsjetila je i na Manifest o interkulturalnom društvu u izdanju Centra za mirovne studije u kojem, među ostalim, stoji: “Integracija se odnosi na stvaranje uvjeta za stvarnu participaciju izbjeglica u svim aspektima ekonomskog, društvenog, kulturnog, građanskog i političkog života zemlje u koju dolaze osobe iz drugih kultura kao i na stvarnu percepciju osoba migrantskoga porijekla o prihvaćenosti u društvu”.
Na potencijalne prepreke u realizaciji interkulturnog društvenog centra kao stepenici prema otvorenom gradu i otvorenom društvu upozorio je Teodor Celakoski, leži u problemu “inicijativnosti”, odnosno percepciji prema kojoj se agende ove magnitude u principu smatraju “gotovim proizvodom”, a ne onim što zapravo jesu: proces koji se u svakom trenutku može raspasti. Prema Celakoskom, problem “inicijativnosti” rasprostire se na tri razine: prva je razina civilnog društva gdje je teško, s obzirom na način rada, ostvariti uvjete za dugoročnu realizaciju agende, a postoje i poteškoće u povezivanju s poslovnim sektorom sa socijalnom agendom te, što se ideje otvorenosti prostora tiče, moguća otežana komunikacija sa svjetonazorski različitim akterima. Druga je razina države s kojom će – s obzirom da ona sama tu ideju nije iznijela – teško biti uskladiti prioritete i spriječiti ju da tu ideju ne pervertira u procesu implementacije, a treća je razina lokalne uprave, gdje se doslovno nailazi na zidove nerazumijevanja. “Ovdje imamo priliku napraviti korak unutar hrvatske kulturne politike koji relevantnošću nadilazi njene granice”, kaže Celakoski i dodaje da nam predstoji težak posao, u koji ne samo da “mi uključujemo građane već i građani uključuju nas”.
Diskurzivni program konferencije Otvoreni grad nastavlja se predavanjem Preispitivanje interkulturalizma: od izvedbe do politike Rustoma Bharuche u petak, 14. listopada s početkom u 19 sati, te razgovorom Integracijske politike nekad i sad u subotu, 15. listopada s početkom u 10 sati.
ObjavljenoObjavljeno
