Tema Godine 1970. japanski umjetnik On Kawara poslao je seriju telegrama nizozemskom galeristi, koji su nosili poruku I am still alive. Jednostavnost poruke, zajedno s surovošću medija, stvara ambivalentni dojam duboke istine izražene gotovo u nematerijalnoj formi. Izložba okuplja radove od 1950-ih do danas koji objašnjavaju takve izraze osobnog postojanja u svijetu s jasno konceptualnim, rubnim, čak i neprozirnim sredstvima.
Obuhvaćajući formalni jezik koji se može doimati iznenađujućim ili teškim u svojoj konceptualnoj misli ili idiosinkratskoj referenci, umjetnici na izložbi komentiraju – često izravno – stanje svijeta oko sebe, naglašavajući svoje mjesto unutar njega ili jednostavno potvrđujući postojanje vanjske realnosti pune sukoba, politike i života.
Na izložbi će se naći radovi umjetnika Leóna Ferrarija, Felixa Gonzalez-Torresa, Marine Hugonnier, Lee Lozano, Roberta Morrisa, ali i Dimitrija Bašičevića Mangelosa.
Bašičevićeva umjetnička djelatnost počinje već u gimnaziji: piše poeziju i kratke prozne tekstove. Nešto od toga objavio je poslije rata pod pseudonimom. Za rata nastaju prva likovna djela: paysages de la rnortipaysa-ges de la Guerra. U pedesetim godinama nastaju serije radova (tabula rasa, alphabet, paysages, nostories, grafikoni, negation de la peinture, pythagore) koje i kasnije opsesivno ponavlja. Ti radovi / tekstovi, na različitim jezicima i pismima, uvijek oponašaju formu krasopisom ispisane školske tablice. Kao podlogu koristi različite materijale: daske, papire, bilježnice, knjige, globuse. Uzima pseudonim Mangelos koji koristi za svoj “privatni eksperiment, nazvan noart”.
Pjesme objavljuje u karti Eulalifa s ilustracijama Matije Skurjenija (1959). Iz tog razdoblja datira neobjavljena mapa Guernica, s ilustracijama Ivana Generalića.
Od 1959. do 1966. godine sudjeluje u djelatnosti neformalne grupe Gorgona, koja dobiva ime po jednoj njegovoj pjesmi. Projekt za časopis Gorgona (neizdavanje jednog broja) ostaje nerealiziran. Objavljuje nekoliko “nostories” u Piceljevom časopisu 1964. godine. Šezdesetih nastaje najveći broj radova. Od 1968. godine počinje izlagati na izložbama vizualne poezije. Potkraj šezdesetih realizira seriju radova o Picassu, koje izlaže na prvoj samostalnoj izložbi u Novom Sadu 1972. godine. Na retrospektivnoj izložbi Gorgone (1977) prvi put izlaže svoje rane radove. Time definitivno počinje javno prezentirati svoju umjetničku djelatnost. Priređuje samostalne tematske izložbe: Manifest (1978), Shid-theory (1978), Energija (1979), Retrospektiva (1981). Konačna umjetnička afirmacija omogućena je velikim retrospektivnim izložbama u Beogradu i Zagrebu (1986).
Umro je 1987. godine, nakon duže bolesti. Godine 1988. organiziran je u Galeriji proširenih medija okrugli stol o Bašičevićevom opusu i prvi put objavljen značajan broj radova / tekstova, zapisao je Darko Šimičić.
Objavljeno
