Tema Izbor iz tjedna u medijima
Piše: Vatroslav Miloš
Maskerata je završena. Nije da nismo bili svjesni iluzije, ali sada se napokon možemo prestati pretvarati i početi se pripremati na ono što nam se sprema. Ne samo da su ilegalni prosvjednici iz Savske 66 napokon definirali što je točno dignitet u domovinskom ratu već nas je i Ivan Turudić, predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, podsjetio koja bi mogla biti cijena kritičkog promišljanja onoga što je taj rat bio. Dakle, dignitet nije kao što se isprva mislilo neki teško odredivi uzvišeni ideal, on je zapravo bilančna plahta s vrlo egzaktnim brojkama u formi ustavnog zakona koji bi trebao jasno omeđiti jednake od jednakijih. A kako bismo dodatno osigurali nasljeđe preuzvišene borbe, tu je i pravna ekspertiza prema kojoj bi se kaznom od tri ili pet godina zatvora kažnjavalo “teze poput onih da rat koji se vodio od 1991. do 1995. nije bio obrambeni, da to nije bila agresija nego građanski rat i da cilj Oluje i drugih operacija nije bilo oslobađanje nego etničko čišćenje”.
Record Store Day (RSD) međunarodna je manifestacija koja je 2007. godine pokrenuta kako bi se od propadanja spasilo male, specijalizirane nezavisne muzičke trgovine. Tu su inicijativu isprva prihvatile i mahom nezavisne izdavačke kuće, ali nije prošlo mnogo i aproprijacija RSD-a od strane izdavačkih korporacija već je uzela maha. Za mnoge je muzičke trgovine i dalje dan kada svoja vrata drže otvorenima duže, organiziraju koncerte lokalnih bendova i druže se s lokalnim stanovništvom, ali za one na vrhu lanca to je tek dan kada – uz pogon neslućene marketinške mašinerije – na tržište plasiraju besmisleno skupa reizdanja ocvalih zvijezda ili kakav višak materijala u luksuznom pakiranju. Nathaniel Cramp iz nezavisne izdavačke kuće Sonic Cathedral, zajedno s s kolegama iz izdavačke kuće Howling Owl, ove je godine – kao kritiku takvog razvoja RSD-a – odlučio da svoje “specijalno izdanje” neće izdati te treće subote u travnju već da će po jednu kopiju distribuirati svakoga dana tijekom čitave godine. To je, dakako, izazvalo bijes organizacije koja upravlja manifestacijom. O svemu tome čitajte ovdje.
Izdavačka kuća Disput ovih je dana objavila je Posljednje dane čovječanstva Karla Krausa. “Ideja i želja da urednički u Disputu objavim Posljednje dane čovječanstva Karla Krausa stara je dobrih petnaest godina”, istaknuo je Josip Pandurić u intervjuu za Booksu. Radi se o uistinu maestralnom uredničkom, prevoditeljskom i redaktorskom poduhvatu kojega, uz Pandurića, potpisuju Sead Muhamedagić i Damjan Lalović. Na pitanje “koliko je Kraus danas aktualan” Pandurić odgovara: “Citirat ću, ilustracije radi, samo jednu ciničnu misao iz Posljednjih dana čovječanstva: “Tko se u ovom ratu ne obogati, ne zaslužuje da ga doživi!” Pa tko da od nas osvjedočenih privatizacijskom pljačkom Hrvatske, čije posljedice još i danas ispaštamo, ne ustvrdi koliko je Kraus aktualan? Ali generalno govoreći, mislim da je potpuno pogrešno i sasvim redukcionistički Krausovu aktualnost tražiti u bilo kakvim povijesno ili politički uvjetovanim koincidencijama. Čini mi se da će njegov trajan značaj ostati provjerljiv na puno važnijoj, filozofskoj razini – u tome što nam njegova literarna ostavština nudi mogućnost da spoznamo ono bitno u svijetu u kojem živimo”.
Perfect Pussy, Joanna Gruesome, Speedy Ortiz, Adventures, Chumped neke su od alternativnih muzičkih grupa koje proteklih godina svojim radom punk rock i indie rock – u najširem smislu – ponovno čine uzbudljivim, aktualnim, kritičnim. Njujorški Chumped, predvođen Anikom Pyle, gostovao je sredinom ožujka u zagrebačkom Attacku, a s njom je za Vox Feminae razgovarala Veronika Mesić. “Pitanja roda je nešto o čemu se u punk zajednici pretjerano ne razgovara. Postoje varijacije svake alternativne kulture. Neki ljudi su jako tolerantni i potiču razgovor, ali postoje i neke druge krajnosti, koje su sve samo ne progresivne. Ono što je meni oduvijek bilo bitno kod punka je postojanje prostora u kojem mogu istraživati alternativne ideje, razgovarati o stvarima koje su problematične, i nailaziti na ljude koji ne osuđuje tuđa mišljenja”, rekla je Pyle i dodala: “Voljela bi kada bi taj prostor u punku bi malo širi, pogotovo kada pričamo ne samo o rodnoj ravnopravnosti, nego o samom rodu i njegovoj (ne)binarnosti”.
Objavljeno
