Zaštitarska rapsodija

Piše: Lujo Parežanin

Kriza u Hrvatskom glazbenom zavodu, eskalirala tijekom zadnjih mjeseci zbog govora o prodaji ili davanju u koncesiju glasovite zgrade u Gundulićevoj ulici u Zagrebu, ovih je dana, čini se, dosegla vrhunac. Ili je bolje reći da je dotakla novo dno – jer sasvim sigurno bi se tako moglo opisati postupanje trenutnog predsjednika Zavoda Nike Đurića, čovjeka koji je priču o prodaji vlastoručno i zakuhao, koji je u ponedjeljak, 19. studenog pred HGZ postavio zaštitare kako bi spriječio održavanje najavljene press konferencije članica i članova Nadzornog odbora i Ravnateljstva koji se protive njegovim poslovnim idejama.

Kontekst konferencije upravljačka je paraliza HGZ-a proizišla iz Đurićeva sukoba s Ravnateljstvom, Nadzornim odborom i Časnim sudom Zavoda, koji su se u proteklim mjesecima svi formalno izjasnili za njegovu smjenu, što Đurić do danas odbija uvažiti, uzvraćajući odlukama o izbacivanju iz HGZ-a svih koji su mu se usudili usprotiviti. Situacija pritom djeluje toliko jasnom da se Đurićevo ponašanje može shvatiti jedino kao silničko čuvanje položaja po svaku cijenu – naime, Đurić je za predsjednika HGZ-a izabran sredinom ožujka nakon što je Marcel Bačić iznenada dao ostavku na to mjesto, s mandatom do sljedeće izborne Skupštine, kada se bira kompletan novi sastav svih tijela i uprave Zavoda. Činjenica je to oko koje nije potreban poseban istraživački angažman da bi ju se utvrdilo – najobičniji uvid u Registar udruga Republike Hrvatske potvrđuje da Đurićev mandat ističe 29. studenog, što je ujedno i krajnji rok za sazivanje izborne Skupštine. No Đurić je očito odlučio da je utoliko gore po stvarnost, jer prozaične detalje službeno navedenog ograničenja mandata on naprosto – ignorira. Prema izjavama predsjednice Nadzornog odbora Zdenke Kapko Foretić i članova Ravnateljstva HGZ-a Mladena Janjanina i Seadete Midžić, Đurić ne samo da nije sazvao redovnu izbornu Skupštinu, nego je i eksplicitno odbio zahtjev Nadzornog odbora, upućen 10. listopada, da sazove izvanrednu Skupštinu na kojoj bi se raspravilo stanje u Zavodu i proveli nužni izbori.

Problem je, međutim, što je on to prema čl. 19. st. 2. Statuta HGZ-a kao predsjednik naprosto dužan učiniti. Stoga je Nadzorni odbor iskoristio svoju statutarnu ovlast i kao predlagač po isteku od 30 dana od podnošenja zahtjeva sâm sazvao Skupštinu za srijedu, 28. studenog, što je ujedno i krajnji rok da Zavod ne uđe u upravljački limb u kojem bi praktički ostao bez upravnih tijela. Zabranjena konferencija za medije imala je poslužiti upravo kako bi Foretić, Janjanin i Midžić kao predstavnici najvažnijih tijela HGZ-a upozorili na probleme u toj instituciji i najavili izbore. No činom cenzure uz prijeteće prisustvo zaštitara to im je onemogućeno, a kako doznajemo iz njihovih izjava i materijala koje su namjeravali priložiti konferenciji, to nije jedini slučaj cenzuriranja javnog govora od strane ravnatelja – u rujnu je, navode, Đurić onemogućio izdavanje listopadskog izdanja HaGeZea, službenog biltena Zavoda, u kojem je članstvo trebalo biti izviješteno o recentnim događanjima. Da nešto nije u redu potvrđuju i službene stranice na kojima za sezonu 2018./2019. još uvijek nije objavljen nijedan broj.

S obzirom na Đurićevu spremnost da se privatnim zaštitarima bori protiv vlastitog članstva, postaje upitnim hoće li se izvanredna Skupština uopće uspjeti održati u prostorijama Zavoda. Sudeći prema njegovoj odluci o isključenju iz HGZ-a svih članova Nadzornog odbora i Časnog suda, kao i pet preostalih članova Ravnateljstva koji su mu se usprotivili, donesenoj 15. studenog, on odluku o sazivanju izvanredne Skupštine smatra nevažećom, tumačeći to svoje viđenje vrlo nemuštom interpretacijom Statuta. A stvari su prilično jasne, toliko da je bizarno kako je Đurić u stanju krivo predstaviti smisao relevantnih članaka: kako stoji u čl. 19. Statuta, predsjednik ima 30 dana da prema zahtjevu Ravnateljstva, Nadzornog odbora ili jedne četvrtine redovitih članova HGZ-a sazove izvanrednu skupštinu; ako to ne učini, predlagač to ima pravo učiniti samostalno. Oba elementa ove vrlo banalne procedure u ovom su slučaju ispoštovana – kako smo već naveli, Nadzorni je odbor Đuriću uputio zahtjev 10. listopada, ovaj ga je odbio, a potom je isto tijelo Skupštinu sazvalo 13. studenog.

No sve i ako Đurić fizički dozvoli održavanje Skupštine, navode iz Ravnateljstva i Nadzornog odbora, to ne jamči regularnost procedure, jer predsjednik uz informacije o trošenju namjenskih sredstava Ministarstva kulture i Grada Zagreba Ravnateljstvu odbija dostaviti informacije o novom članstvu HGZ-a. Naime, Skupštinu čine svi redovni članovi Zavoda, stoga kontrola nad popisom članstva ujedno podrazumijeva i kontrolu nad popisom glasača na predstojećim izborima, a svaka tajnovitost u tom smislu u stanju ovakvog međusobnog nepovjerenja izaziva bojazan zbog mogućih manipulacija. To je samo još jedna u nizu potvrda da trenutni predsjednik djeluje izuzetno netransparentno, a uzevši u obzir njegovo posezanje za zaštitarima, iskrivljenim tumačenjima Statuta i cenzurom, lako je moguće da zabrinjavajuća priča o HGZ-u neće biti zaključena krajem studenog kada – i ako – se održi izborna Skupština. Najvažniji problem, onaj otimačke imaginacije koja jedino rješenje financijskih problema kulturnih institucija prepoznaje u komercijalizaciji kulturne infrastrukture, ionako nije došao s Đurićem, a sasvim sigurno s njime neće ni otići.