Tema Arhiv danas poznat pod nazivom Tajni Split nastajao je spontano od 1995. godine otkako sam, isprva kao konzument lokalne nezavisne muzičke scene, a kasnije i njen aktivni stvaratelj, prikupljao i pospremao materijale za koje sam smatrao kako ne smiju biti izgubljeni zbog protoka vremena.
Odrastajući sredinom devedesetih i ulazeći u formativne godine s jakim interesom za već spomenuti glazbeni underground, grad u kojem sam stasao mnogo toga je nudio mladim ljudima. Buntovni mindset devedesetih je globalno bio još veoma vidljiv u samom mainstreamu, bilo da govorimo o rock derivatima ili ostalim žanrovima muzike koji su tada bili tržišno dominantni, što se nesumnjivo reflektiralo na kulturu i kulture mladih koje su nastajale i pulsirale u Splitu. U tom periodu bilo je aktivno doslovno na desetke bendova od kojih su neki i s minimalnim budžetom i u gerilskim, ratnim uvjetima uspjevali dobaciti ne samo van grada, nego nerijetko i van državnih granica, a u rijetkim slučajevima i do MTV-a, što je tada bilo itekako relevantno i kulturološki bitno. Nemam dovoljno mjesta za nabrajanje konkretnih imena, njih je ionako lako naći na webu, a ne bih nikoga volio izostaviti jer to nitko nije zaslužio.
Ideja stvaranja arhiva razvila se unutar posljednjih desetak godina, najviše kao spontana reakcija na činjenicu kako su neki od meni dražih, intrigantnijih i interesantnijih projekata i inicijativa u Splitu doživjeli potpuni zaborav ili su nas, što je također često bio slučaj, njihovi autori (prerano) napustili. Djelomice je na ideju zaokruživanja ove splitske priče utjecala i činjenica kako sam, poput mnogih prije i nakon mene, prije deset godina odselio u Zagreb s jednosmjernom kartom u džepu. Dodatno me motiviralo i to što se ukus koji njegujem u muzici i nezavisnoj umjetnosti često može opisati i kao “underground undergrounda” jer me osobno zanima drugačiji zvuk, drugačiji odnos prema izvođenju, drugačija reakcija na okolinu, opskurno, zaboravljeno, zapostavljeno, ono što nerijetko i sami akteri nekog vremena ili prostora zaborave ili sami smatraju irelevantnim u široj slici. Imao sam i sreću da sam za diplomski rad na Filozofskom fakultetu u Splitu 2014. mogao odabrati temu koja je također usko vezana uz navedeno područje, odnosno historijat Fraktal Falus Teatra kao prvog splitskog nezavisnog kazališnog kolektiva.
Za uspješnu realizaciju zamišljenog medijsko-arhivskog projekta bilo je nužno prikupiti određena materijalna sredstva. S obzirom na povezanost udruge s poviješću zgrade Doma omladine odnosno njenim prvim “zauzimanjem” 1994. godine, projekt smo kao KUU Uzgon prijavili 2017. za financijsku potporu Zaklade “Kultura nova” kroz podršku za organizacijsko i umjetničko pamćenje, za 20. godina arhiva te inicijative (udruga je službeno osnovana tek 1998. nakon donošenja prvog Zakona o udrugama). Pošto sam kao član udruge od kraja devedesetih prikupio mnogo arhivskog materijala vezanog uz njihov rad (Fraktal Falus Teatar, Zidar Betonsky, The Karmakumulator, Festivali Buke, itd.), takva prijava u tom trenutku djelovala mi je logično. Te godine nismo dobili financiranje projekta.
Iduće godine odlučili smo prijaviti projekt istog koncepta samo izmijenjenog naziva i uz službenu prijavu Platforme Doma mladih. Kroz projekt 25 godina nezavisnog umjetničkog aktivizma u Domu mladih u partnerstvu Platforme Doma mladih, Kino kluba Split i KUU Uzgon, započeo je rad na izložbi, podcastu i arhivskoj web stranici. Prvo je objavljena serija pisanih intervjua na najpoznatijem hrvatskom blogu za arhiviranje nezavisne muzike na Balkanu – Stražarni Lopov. Tijekom ljeta snimljen je prvi dio podcast serijala. Tijekom desetak sati rada snimljeni su video intervjui s pet aktera splitske nezavisne scene: Nikolom Radmanom, Ivanom Svagušom, Marinkom Biškićem, Sašom Jimijem Kesićem, Hrvojem Cokarićem i Makom Jovanovićem. Podcast epizode snimala je i montirala Sunčica Fradelić u ljeto i jesen 2019. u Kino klubu Split, koji se pokazao kao odličan partner na projektu. Da nije bilo njenog nesebičnog i predanog rada i entuzijazma, upitno je kako bi se projekt uopće realizirao. U njihovom smo prostoru Petar Pečur i ja iste jeseni organizirali i radionicu digitalnog arhiviranja te je dio arhivske izložbene građe trajno pohranjen kod njih nakon same izložbe.
Izložba je otvorena u prosincu 2019. na katu Galerije Multimedijalnog kulturnog centra, u sklopu festivala Platformat. Sadržaj izložbe mikroskopski je nasumično poredan izbor iz postojećih materijala o nezavisnoj kulturnoj sceni grada Splita za koji kao autor smatram kako je potentan za daljnje razmatranje, istraživanje i općenito uključivanje zainteresiranih pojedinaca i javnosti. Nažalost, izložba je realizirana u teškim uvjetima. U Platformi Doma mladih, kao i u mnogim drugim sličnim organizacijama, manjak svakojakih resursa utjecao je na to da su u velikoj zgradi Doma mladih njihove potrebe, kao i potrebe njihovih korisnika, često potpuno zanemarene, a “socijalistička” stihija i neorganiziranost nekako su ostale u zidovima zgrade, poput duha davne prošlosti. Primjera radi, termin i prostor same izložbe dogovoren je pola godine unaprijed. U trenutku kada smo izložbu postavili i svugdje najavili, od tjedan dana koje imamo na raspolaganju u Galeriji MKC-a gubimo tri dana jer padaju na božićne praznike, a tada nikoga iz institucije nema da nam otvori prostor, upali svijetla i zatvori za nama. Takva situacija ne bi bila moguća sredinom devedesetih u toku naj-underground skvoterskih dana Doma mladih.
Sama izložba kao i sadržaj web stranice podijeljeni su u 25 tematskih cjelina koje na jednostavan i informativan način pričaju o vremenu i kontekstu koje projekt tematizira. Naravno, projekt nije zamišljen kao akademski i ne komunicira hermetičnim jezikom već pokušava i nekim drugim generacijama prenijeti agende tog vremena i raščlaniti neke elementarne poteškoće, rizike i izazove koji su postojali u realizaciji programa nezavisne kulturne scene u navedenom periodu.
Osobno sam mnoge materijale pronašao tijekom dva i pol desetljeća “gnjavljenja” ljudi. Ponekad su krucijalni arhivski dokumenti bili neobilježeni (poput stare VHS kazete koja nakon tri sata filmova sadrži vrijednu video emisiju povijesnog značaja za navedenu scenu), ponekad je u smeću bio dio materijala za koji nikad ne biste pomislili da tamo treba biti. Razlozi zbog kojih sam se počeo baviti ovakvim projektom sigurno su osobne prirode, što su istraživački studij sociologije i iskustvo na navedenoj sceni samo dodatno produbili i izoštrili. Tajni Split ne pretendira biti sveobuhvatan niti akademski koncipiran projekt i u njemu su efemerne pojedinosti iz splitske nezavisne kulturne povijesti podjednako bitne i apostrofirane kao i pojedini projekti koji su stekli širu afirmaciju ili bili dugovječniji ili poznatiji u bilo kojem smislu. Cilj je arhiva također i trajna otvorenost i suradnja sa svima koji smatraju kako imaju bilo kakve materijale vrijedne čuvanja i spašavanja od zaborava i propadanja.
S obzirom na opseg ove teme, moguće je razvijati Tajni Split u mnogim smjerovima. Ime arhiva, koje je naravno djelomični hommage osamdesetima i grupi Haustor, funkcionira i kao potencijalni istraživački alat za mnoge druge sfere uz one koje je do sada pokrio, poput queera ili feminizma kroz desetljeća, ili pak korištenja dosad prikupljene arhivske građe za stvaranje dokumentarca o sceni koje se mnogi sjećaju s nostalgijom i užitkom. Također, svoj rad vidim i kao nužno ljepilo koje bi spojilo dosad napisane knjige na temu nezavisnog i glazbenog Splita, a koje su se redom pojavljivale u proteklom desetljeću, autora Vinka Barića, Borisa Hrepića, Nikole Čelana i Zlatka Galla.
Kada bih se u potpunosti kao autor mogao posvetiti daljnjem radu na ovako obimnom i specifičnom projektu, bilo bi mi potrebno minimalno pet uzastopnih godina financiranja kakvo smo imali u 2019. godini, uz sav volonterski rad i asistenciju koja bi mi također trebala u daljnjem radu na materiji. Projekt nije ispunio svoju svrhu dok još barem 20 ljudi ne ispriča svoju priču u formi podcasta kakvu smo realizirali, uz potencijalni daljnji arhivski materijal koji možda još negdje postoji.
Nakon zatvaranja izložbe i pravdanja svih troškova donatoru došla je 2020. godina, potpuno promijenivši živote, putanje, fokus i odnose mnogima od nas. Projekt je nastavio svoj život u digitalnoj sferi, najviše preko web stranice i YouTube kanala na kojem redovito objavljujem materijale. Osim već navedenih Sunčice Fradelić i Kino kluba Split, osjećam veliku zahvalnost prema Petru Pečuru, Tonču Kranjčeviću Bataliću, Hrvoju Cokariću, Ivanu Svaguši, Maku Jovanoviću i Dubravku Jagatiću za svu pomoć koju su mi pružili u pripremi, realizaciji i promociji Tajnog Splita. Već spomenuti partner u projektu Kino klub Split brine i o materijalima koji se nalaze na eksternom disku, a oni su sve što je prikupljeno i digitalizirano, uključujući sate arhivskog audio i video materijala. Svatko kome navedeni materijali trebaju, od studenata, zainteresirane javnosti i drugih dionika, može im pristupiti kontaktiranjem i fizičkim dolaskom u Kino klub.
Kvalitetnim radom na vrednovanju prošlosti pomažemo boljem razumijevanju sadašnjosti i oblikovanju življe i aktivnije budućnosti nezavisne kulturne scene. Priča se nastavlja u nekoj formi, nekad i negdje…
Tekst je dio istraživanja neformalne inicijative nezavisnih arhiva i knjižnica (Centar za dokumentiranje nezavisne kulture – Kulturtreger i Kurziv, Multimedijalni institut, Kuća ljudskih prava, Documenta, Savez udruga Klubtura, Arhiv Srba u Hrvatskoj, Centar za dramske umjetnosti, Udruženje za razvoj kulture URK) za bolji položaj izvaninstitucionalnih arhiva.
Istraživanje se provodi u sklopu projekta “Arhivi odozdo – organizacijsko pamćenje kao element održivosti civilnog društva” podržanog kroz Fond za aktivno građanstvo, sredstvima Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova.
Objavljeno
