Tema Piše: Tena Starčević
Nedavno objavljeni dokumentarni film Seaspiracy potvrdio je da sedma umjetnost može imati značajan utjecaj na podizanje svijesti šire javnosti o klimatskim i ekološkim problemima. Osim što je razotkrio zastrašujuću pozadinu ribolovne industrije te objasnio njen negativan utjecaj na izumiranje oceanskih životinjskih i biljnih vrsta, mladi redatelj Ali Tabrizi (27) istaknuo je ulogu aktivizma u borbi za klimatsku pravdu i zaštitu okoliša. Posebnu pažnju valja posvetiti činjenici da se sve više mladih pridružuje brojnim inicijativama koje klimatsku krizu stavljaju u središte svojih interesa. U tekstu Sare Simić na Kulturpunktu smo mogli čitati o domaćim primjerima aktivističkog djelovanja mladih iz inicijative Fridays For Future, koja ne predstavlja izdvojen slučaj angažmana mladih u borbi za stvaranje održivog sistema. Premda je borba za klimatska i ekološka pitanja zajednička svim zelenim inicijativama, međunarodni pokret Extinction Rebellion posebno se izdvaja zbog radikalnijeg pristupa s ciljem povećavanja svijesti o najkompleksnijoj krizi s kojom se čovječanstvo ikada susrelo.
Počeci inicijative Extinction Rebellion vežu se uz Veliku Britaniju gdje su 2018. godine održani prvi masovni prosvjedi, a budući da klimatska kriza ne poznaje politički stvorene granice, vrlo brzo se pokret proširio na globalnoj razini. Hrvatski Extinction Rebellion (zasad prisutan u Zagrebu i Dalmaciji) nastao je kao podrška znanstvenicima okupljenih u inicijativu Znanstvenici za klimu koji su početkom 2020. godine vladajućim institucijama i široj javnosti uputili Apel za sustavnu klimatsku akciju. Znanstvenici iz raznih disciplina su, potaknuti izostankom javne rasprave o ključnim klimatskim temama, odlučili iznijeti brojne zahtjeve od kojih se ističe političko uključivanje znanstvenika u procese donošenja odluka vezanih za klimatsku krizu.
Decentralizirana mreža aktivista okupljenih pod zajedničkim nazivom Extinction Rebellion (XR ili Bunt za opstanak u hrvatskoj inačici) koriste nenasilne taktike i strategije kako bi povećali svijest o klimatskoj krizi te potaknuli širu javnost na hitno djelovanje za zaštitu života na Zemlji. Već sami naziv inicijative upućuje na borbu protiv izumiranja jer se, kako navode, u posljednjih pedesetak godina bilježi povećan gubitak biljnih i životinjskih vrsta, zbog čega je čitav ekosustav ozbiljno ugrožen. Napominju da je i u Hrvatskoj situacija veoma ozbiljna budući da je dosad zabilježeno 1171 ugroženih biljnih i životinjskih vrsta.
Trenutačno na svijetu postoji preko tisuću Extinction Rebellion inicijativa koje povezuju slična unutarnja organizacija te četiri zajednička zahtjeva: suočavanje s istinom, hitno djelovanje, nadilaženje politika i pravedna tranzicija. Prvi zahtjev podrazumijeva neophodnost transparentnog komuniciranja u situaciji klimatske i ekološke krize te zbog toga apeliraju na Vladu i najviše državne institucije, ali i na medije, obrazovne institucije, znanstvene zajednice te civilni sektor da prenošene informacije o klimatskoj krizi moraju biti provjerene i istinite. Nadalje, smatraju da je potrebno odmah započeti s djelovanjem kako bi se smanjila emisija stakleničkih plinova te zaustavio gubitak biološke raznolikosti na planeti, a zahtjev nadilaženja politika podrazumijeva stremljenje k demokratskom sustavu donošenja odluka u kojem nema mjesta za korupciju i klijentelizam. Budući da znanstvenici zahtijevaju hitno gašenje fosilne industrije, XR-ov zahtjev pravedne tranzicije podrazumijeva jednake uvjete za sve ljude, stoga ističu da se radnicima zaposlenim u fosilnim i srodnim industrijama mora omogućiti pravedna tranzicija, odnosno prekvalifikacija i zaposlenje u drugim sektorima.
Što se tiče metoda koje koriste, aktivisti i aktivistkinje iz pokreta ističu da se kroz povijest pokazalo da nenasilni protesti pokazuju veću učinkovitost u postizanju sustavnih promjena od pokreta koje karakterizira korištenje nasilnih metoda. Smatraju da su nenasilni protesti otvoreni za veći broj ljudi jer “ne moraš biti mlad i fizički spreman za borbu i ratovanje, nego moraš biti spreman zauzeti se za ono u što vjeruješ bez obzira na potencijalne posljedice”. Upravo otvorenost inicijative za sve dobne uzraste pridonosi stvaranju šire perspektive. Ipak, članovi pokreta ističu da su mladi ljudi duša cijele priče zbog svog kreativnog doprinosa i izuzetne posvećenosti aktivističkom djelovanju. Često su mladi ljudi ključan faktor za uspostavljanje promjena jer donose svježu energiju, drugačija promišljanja i nove mehanizme djelovanja.
Jedan od njih je korištenje društvenih mreža kao prostora za izražavanje kritičkog mišljenja. Budući da je jedan od ciljeva Extinction Rebellion pokreta okupiti što veći broj ljudi, protupandemijske mjere otežavaju početne planove inicijative zbog zabrana masovnijeg okupljanja ljudi u javnom prostoru. Stoga su se okrenuli društvenim mrežama koje koriste kao alat za dopiranje do šire javnosti, a istovremeno ih koriste kao platformu za dijeljenje vijesti vezanih za ekološka i klimatska pitanja. Smatraju da te platforme otvaraju prostor za raspravu i uspostavljanje dijaloga, što doprinosi sve većoj vidljivosti pokreta u javnoj sferi. Iako se kaže da je snaga u brojkama, za sada broj pratitelja na društvenim mrežama pozicionira cijeli pokret daleko od mainstreama, no to ih ne sprečava da ustraju u svom radu i djelovanju.
U inicijativi Extinction Rebellion postoji nekoliko radnih skupina (istraživačka, edukacijska, multimedijska, akcijska, dizajnerska…) koje međusobno surađuju kako bi postigli zajedničke ciljeve. Kako bi dokinuli hijerarhijski sustav preraspodjele moći unutar grupe, oslanjaju se na principe horizontalne strukture organizacije te na vlastitom primjeru žele pokazati da su pravedniji sustavi suradnje među ljudima mogući. Budući da se mladi tijekom institucionalnog obrazovanja ne susreću s horizontalnim pristupom suradnje, članovi inicijative ističu da je ovakav pristup ugodno iznenađenje jer je “svačija ideja pravedno razmotrena i samim time svi imaju jednake šanse”. Prilikom donošenja odluka koriste mehanizme demokracije i sociokracije kako bi uključili svačiji glas i time stvorili ugodnu atmosferu među članovima inicijative. Članom ili članicom inicijative može postati svaka osoba koja dijeli načela Extinction Rebellion pokreta, a među njima je stvaranje održivog svijeta za buduće generacije. Osim toga ističu potrebnu za kulturom regeneracije što podrazumijeva način djelovanja baziran na brizi, poštovanju, osnaživanju i zajedništvu.
Radikalan pristup koji se veže uz pokret nastao je kao odgovor na neuspjele peticije i preblage taktike podizanja svijesti o hitnosti promjene. Kako kažu XR-ovci, vrijeme za potpisivanje peticija je odavno isteklo i zato je potrebno krenuti djelovati odmah sada. U svojim akcijama koriste performativne prakse poput plesa, pjevanja i glume, a posebnu pažnju posvećuju osmišljavanju poruka koje iznose na transparentima. Uloga performativnih praksi u društvenim pokretima tema je koja za koju se zanimaju i istraživači u kulturnom polju pa tako Paula Serafini u knjizi Performance Action: The Politics of Art Activism (2018) na izdvojenim primjerima grupa aktivista preispituje odnos između umjetnosti i politike. Autorica ističe da je moć performansa upravo u tome što političke poruke posredstvom umjetnosti dopiru do šire javnosti i potiču na direktnu participaciju. Aktivisti iz XR-a smatraju da je umjetnost u njihovom slučaju sredstvo koje im služi za što veće privlačenje pozornosti šire javnosti, a osmišljavanje akcije započinje definiranjem problema na kojeg žele skrenuti pozornost.
Planiranje akcija je proces u kojem veliku pažnju obraćaju na vrijeme i mjesto gdje izvode akcije, ali i kome je glavna poruka akcije upućena. Poneke akcije direktno prozivaju vladajuće institucije za nemar oko ključnih klimatskih pitanja, dok su druge usmjerene privlačenju veće medijske pozornosti kako bi što više ljudi osvijestilo alarmantnost situacije u kojoj se nalazimo. Participativnost članova grupe povećava značaj akcija, ali i pridonosi jačanju kolektivnog identiteta pokreta. Pritom smatraju da je izuzetno važno izaći na ulice i podići svoj glas, budući da živimo u privilegiranoj sredini gdje je dozvoljena ovakva praksa zauzimanja za svoja prava. Premda su dosad imali podršku policijskih službenika prilikom izvođenja akcija, naglašavaju da bi u slučaju hapšenja sve bilo unaprijed isplanirano zato jer “nema jače poruke od poruke ljudi koji su voljni ugroziti vlastitu slobodu kako bi postigli svoje ciljeve”.
Dosadašnje akcije smatraju izrazito uspješnima, no za prave rezultate je potreban određeni period kako bi dobili povratnu informaciju o učinkovitosti korištenih strategija. Ističu da ljudi često imaju pogrešnu percepciju o revoluciji kao momentalnom i brzom preokretu u društvu. Upravo zbog toga nisu svjesni da je revolucija zapravo nevidljiva i polagana tranzicija prema novom i boljem društvu i u tom slučaju su svaka promjena i doprinos pojedinca korak prema naprijed. U tom smislu svakodnevno svjedočimo sporoj revoluciji koja se odvija na lokalnoj i globalnoj razini. Pritom se upravo pritisak odozdo u nebrojenim situacijama pokazao kao pristup koji može donijeti kvalitetne transformacije jer, kako kažu naši sugovornici, klimatske promjene su neraskidive od društvenih promjena, a zajedno mogu stvoriti održivi svijet za buduće generacije.
Tekst je nastao u sklopu projekta I to je pitanje kulture? koji provode Udruga za promicanje kultura Kulturtreger kao nositelj i Kurziv – Platforma za pitanja kulture, medija i društva kao partner, u razdoblju od 19. kolovoza 2020. godine do 19. srpnja 2022. godine. Ukupna vrijednost projekta je 1.342.674,05 HRK, a sufinancira ga Europska unija iz Europskog socijalnog fonda u iznosu od 1.141.272,94 HRK.
Više o Europskim strukturnim i investicijskim fondovima možete saznati ovdje, a o Europskom socijalnom fondu na ovoj poveznici.
Objavljeno
