Piše: Lujo Parežanin
Izmrcvaren opetovanim, dugogodišnjim sanacijskim ciklusima, po svoj prilici usmjerenima na njegovo nekretninsko čerečenje, Studentski je centar u Zagrebu pod vodstvom aktualnog sanacijskog upravitelja Mirka Bošnjaka danas doveden do vrhunca krize. Tijekom Bošnjakovog drmanja SC-om, obilježenog brojnim sukobima, pa i štrajkom radnika, kao posebno se katastrofalan izdvaja odnos sanacijske uprave prema Kulturi SC-a, koja se našla na udaru zbog navodnih golemih dugova koje proizvodi, neisplativosti, programskog elitizma, pa čak i optužbi za pranje novca usmjerenih na jednu njezinu suradnicu.
Dubinsko nerazumijevanje – ili, vjerojatnije, cinična ravnodušnost – spram višedesetljetne presudne uloge SC-a u poticanju i razvoju nezavisne, inovativne i eksperimentalne kulture i umjetnosti, potpuno očekivano, dovelo je do sukoba s voditeljicom Kulture SC-a Natašom Rajković. Jer upravo je Rajković zaslužna za razvoj programske koncepcije poznate pod nazivom Kultura promjene, usmjerene na očuvanje prepoznatljivo nezavisnokulturne orijentacije SC-a, koja se tijekom svojih sada već četrnaestak godina trajanja uspostavila kao jedno od ključnih staništa kulturne i umjetničke – osobito izvedbene – nezavisne scene.
Da priča neće dobro završiti bilo je odavno jasno: kontinuirani javni pritisci u široj atmosferi konzervativnih napada na kulturne institucije, pokoji istup “zabrinutih” djelatnika zbog Rajkovićinih programskih izbora, suptilno zastrašivanje osnivanjem Programskog vijeća i dovođenjem Jakova Sedlara da u njemu sjedi – sve to je dalo nagovijestiti da je samo pitanje vremena kada će Rajković biti uklonjena s mjesta voditeljice Kulture. Nažalost, to se krajem srpnja konačno i dogodilo – Sanacijsko vijeće donijelo je Odluku o Rajkovićinom razrješenju s funkcije v.d. pomoćnice ravnatelja za kulturu, uz objašnjenje da joj 31. srpnja ističe četverogodišnji mandat propisan člankom 18. stavkom 3. Statuta SC-a. Razrješenje je Bošnjak popratio vlastitom Odlukom o Rajkovićinom privremenom rasporedu na mjesto voditeljice multimedijalnog programa Kulture SC-a, dok je s tog mjesta na funkciju voditelja Kulture privremeno došao Davor Šišmanović, jedan od onih zabrinutih Rajkovićinih kolega.
Medijsko izvještavanje o ovom potezu nije u potpunosti prikazalo način na koji je Rajković smijenjena – nažalost, jer ne treba praktički ni ući u pravne implikacije njezina razrješenja da bi se postupanje SC-ove sanacijske uprave pokazalo vrlo dvojbenim i nepromišljenim. Prije svega, kako su navodni mandati istekli i ostalim v.d.-ima pomoćnika ravnatelja, Sanacijsko se vijeće, da bi opravdalo Rajkovićinu smjenu, moralo riješiti svih voditelja službi – osim voditelja prehrane, čiju funkciju, naime, obnaša sâm Bošnjak. Dakle, uz voditeljicu Kulture, smijenjeni su i v.d. pomoćnika ravnatelja za zajedničke poslove i v.d. pomoćnika ravnatelja za smještaj. Ta apsurdna organizacijska autodekapitacija, dakle, zbog jednog je političkog sukoba smijenila voditelja programa Smještaja usred provedbe natječaja za mjesta u domovima, što djeluje osobito neobično prisjetimo li se dramatičnih upozorenja o disfunkcionalnosti SC-a koje Bošnjak ponavlja na sve strane kako bi opravdao svoje sanacijske zahvate.
Dojam o aljkavost SC-ove uprave samo raste razmotre li se pravni aspekti sâmog Rajkovićina razrješenja. U izjavi za tportal, predstavnica Hrvatskog sindikata djelatnika u kulturi – Podružnice Studentski centar Lada Čikara pojasnila je da je razrješenje protuzakonito jer je Rajković sa Studentskim centrom potpisala ugovor o radu na neodređeno. To znači da njen angažman na mjestu v.d. pomoćnice ravnatelja za kulturu nije moguće tumačiti mandatno, što god pisalo u Statutu SC-a i drugim aktima koji uređuju njegovo funkcioniranje.
Na optužbu za protuzakonitost smjene odgovorilo je Sanacijsko vijeće koje se još jednom pozvalo na spomenuti članak 18. stavak 3. Statuta koji određuje da “pomoćnike ravnatelja koji su voditelji ustrojbenih jedinica imenuje ravnatelj uz suglasnost Upravnog vijeća na rok od četiri godine”, kao i na Odluku Vlade RH o sanaciji SC-a Zagreb te novi Pravilnik o unutarnjem ustroju SC-a Zagreb, dokumente u kojima je navedeno da sanacijski upravitelj i uprava SC-a imaju pravo imenovati i razriješiti pomoćnike ravnatelja.
No usprkos tim odredbama, pojašnjava nam gospođa Čikara, Rajkovićina smjena pravno je potpuno neutemeljena. Jedini dokument koji Rajkovićin angažman definira kao mandatni je Odluka iz srpnja 2014. o njezinu imenovanju na mjesto v.d. pomoćnice ravnatelja za kulturu, s mandatom koji započinje 1. kolovoza 2014, ali ne traje četiri godine, nego – sve do kraja sanacije SC-a. Međutim, situacija se ovime ni približno ne raspetljava: riječ je o nezakonitoj odluci, smatra Čikara, budući da sistematizacija radnih mjesta donesena u ljeto 2014. godine ne definira nijedno mjesto ravnateljevih pomoćnika kao mandatno – što još manje ide na ruku trenutnoj argumentaciji Sanacijskog vijeća. No sve to u konačnici nije važno, upozorava Čikara, jer Rajković u kolovozu 2014. potpisuje ugovor o radu na neodređeno čijim stupanjem na snagu prestaju vrijediti, između ostalog, i sve odluke poslodavca koje se odnose na radni status radnika. U prijevodu, prestaje važiti čak i spomenuta Odluka kojom Rajkovićin mandat traje do završetka sanacije SC-a i od toga je trenutka svaka promjena njezina radnog mjesta ograničena Zakonom o radu i Kolektivnim ugovorom SC-a.
Kao što je već drugdje objašnjeno, iz istih je razloga pravno neodrživo i premještanje Rajković na funkciju voditeljice multimedijalnog programa Kulture SC-a – Kolektivni ugovor propisuje da je radnika ili radnicu SC-a moguće privremeno rasporediti na drugo radno mjesto samo u izričito definiranim izuzetnim slučajevima, i to isključivo uz njegov ili njezin pristanak. Iz perspektive koju je ponudila Čikara, dakle, sve odluke koje je sanacijska uprava donijela ovih dana čine se kao primjer potpune pravne aljkavosti i teško je povjerovati da će se održati na sudu. U međuvremenu je protiv Rajkovićine smjene javno oštro protestirao niz uglednih kulturnjaka i umjetnika, a pismo Ministrici znanosti i obrazovanja, nadležnoj za SC dok traje sanacija, uputili su i čelni ljudi zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti, kako prenosi Teatar.hr.
Nažalost, upitno je koliko će Rajkovićina pravna borba potrajati – u međuvremenu će na njezino mjesto zasjesti čovjek koji je revno sudjelovao u zboru zabrinjavajuće besmislenih prozivki za elitizam i privatizaciju kulturnog programa SC-a za vrijeme njezina vodstva. A o kojoj razini mišljenja se u Šišmanovićevom slučaju radi najbolje pokazuje njegova izjava Večernjaku iz srpnja prošle godine: “Umjesto da je program namijenjen studentima, on je rezultat malo ‘guglanja’ po kvazialternativnim, takozvano urbanim, šatroprovokativnim i sličnim stranicama.”
Gotovo da čovjek požali što nisu imenovali Sedlara.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.