Tema Piše: Marina Pretković
Projekt je do sada obuhvatio moderirane šetnje Zagrebom, a završnom dijelu projekta, 15. prosinca u Goethe Institutu, gostovao je Jan Liesegang iz berlinskog Raumlabora.
Od antropologije u gradu do narativnog urbanizma
Proces, promjena, dinamičnost, diskurzivnost, slojevitost, simultanost različitosti, skladište osobnih priča i kolektivnog sjećanja – sve su to pojmovi i fenomeni kojima se može definirati grad i koji ukazuju na njegovu rekonceptualizaciju u okviru socioantropoloških teorija. Umjesto puke fizičke pojavnosti ili kontekstualnog okvira za odvijanje društvenih procesa i svakodnevnih iskustava njegovih stanovnika, grad se i sam počinje promišljati kao društveno-kulturni i simbolički konstrukt, dinamičan organizam kojega tvore sami građani i pune ga različitim značenjima. Pod utjecajem poststrukturalističke i postmodernističke dekonstrukcije dotad samorazumljivih i dogmatskih pojmova, tijekom 1990-ih godina dolazi do takozvanog “prostornog obrata” u društvenim znanostima i počinje analiza prostora kao sudionika u stvaranju kulturno-društvenih značenja. Prostor i mjesto više se ne koriste kao sinonimi: prostor, kao fizička i materijalna forma kroz ljudska se iskustva i interakciju te emotivnu vezanost i društveno sjećanje transformira u simbolička i značenjski konstruirana mjesta. Međutim, iako mnogi stručnjaci smatraju kako su antropološke teorije ključne za razumijevanje grada, one nisu imale dovoljan teorijski utjecaj i afirmaciju, te je grad nedovoljno istražen unutar tog područja. Osvrnemo li se na hrvatski kontekst ta je praznina posebno evidentna, ali predstavlja i poticajno polje za buduća istraživanja. U okviru domaće etnologije i kulturne antropologije afirmaciju grada i gradske svakodnevice, kao relevantnih istraživačkih kategorija među prvima potiče etnologinja Dunja Rihtman – Auguštin i time stvara važnan temelj za razumijevanje urbane problematike. U početku je grad predstavljao mjesto istraživanja, u okviru svojevrsne “antropologije u gradu”, no ubrzo urbani kontekst postaje samim fokusom istraživanja i to se pretapa u “antropologiju grada”.
U posljednjih se nekoliko godina interes za grad kao istraživačku kategoriju kod nas snažno pojačava, a kroz kreativne se pristupe i interdisciplinarnu suradnju te participaciju građana stvaraju vrlo zanimljivi projekti. Kao jedan od primjera toga, a i referentan uvod u priču o projektu Goethe Guerille Zagreb, ističe se rad teoretičarke kulture i kustosice Elke Krasny. Njen način rada, kojega naziva “narativnim urbanizmom”, uključuje detaljno bilježenje iskustva grada i osobne priče pojedinaca, prikupljene sudjelovanjem u njihovim svakodnevnim rutama. Kroz to se dotiče šire problematike grada i pruža različita “čitanja” urbanog prostora. Tako je, primjerice, u projektu Beč: na putu u gradu žena ponudila feminističko “re-mapiranje” svakodnevnih puteva dvadeset stanovnica Beča. Na to ju je inspirirala i zagrebačka verzija projekta Ženski vodič kroz Zagreb, ostvarena u suradnji Barbare Blasin, Igora Markovića i UrbanFestivala. Njeni doticaji i suradnja sa Zagrebom doveli su 2007. i do projekta On my Way. City Telling: participativni urbani kolaži, u suradnji s Udrugom za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja, u kojemu otkriva svakodnevne putove deset stanovnika i stanovnica grada Zagreba. Djelujući na sličnom tragu preispitivanja svakodnevnih gradskih prostora u šetalačkoj formi, važnim se za promotriti nameće i projekt Međumjesta svježe osnovane grupe Goethe Guerilla Zagreb.
Okupljanje Guerilla
Na inicijativu beogradskog Goethe Instituta 2010. godine osnovana je prva Goethe-Guerilla grupa, koju čine mladi ljudi od 20 do 25 godina i u okviru Goethe Instituta osmišljavaju i provode kulturne projekte u svom gradu. Kao što ističu na svojim web stranicama, “zalažu se za širenje njemačke i oživljavanje vlastite kulture” te dodaju da je cilj njihovih akcija da “potaknu pozitivne promjene u vlastitom životnom okruženju i da društvo navedu na aktivniji pristup”. Prijedlog beogradske Goethe-Guerille prihvatili su 2011. i drugi Goethe Instituti u regiji: u Prištini, Sarajevu, Skoplju i Zagrebu, čime je stvorena svojevrsna regionalna mreža. Zagrebačka grupa osnovana je u lipnju ove godine, a čini ju skupina studenata završnih godina Filozofskog i Ekonomskog fakulteta: Ana Abramović, Danijel Đekić, Antonija Komazlić, Kristina Kopić i koordinatorica Petra Vidović. “Fokus grupe ove sezone problem je javnih prostora i kulturnog kapitala grada Zagreba, čime sudjelujemo u promišljanju njegovog kreativnog potencijala. Nadamo se razmjeni ideja u sferi socijalnih, političkih, ekonomskih, estetskih i emocionalnih pitanja koja se tiču javnog prostora”, objašnjavaju svoje područje djelovanja članovi Goethe-Guerilla Zagreb. U Ohridu je početkom srpnja 2011. godine održan prvi regionalni susret Goethe-Guerilla, gdje je kao zajednička tema odabran grad, odnosno mogućnosti za poboljšanje društvenog i kulturnog života u vlastitim gradovima.
Međumjesta
Prvi projekt zagrebačke Goethe-Guerille, Međumjesta (Zwischenräume), bavi se neiskorištenim potencijalima grada, propituje njegov postojeći identitet te razmatra moguće intervencije u javnom prostoru. “Ime Međumjesta odabrano je ne bi li se ukazalo na nedovršenost prostora koje u projektu dotičemo. Oni još čekaju definiranje, u fizičkom, odnosno uporabnom smislu, kako bi sadržajno postali i nastavili biti vrijedan dio grada”, objašnjavaju. Radi se o mjestima javnog prostora koja su neiskorištena usprkos prethodnim urbanističkim planovima, ali i o vrlo frekventnim gradskim punktovima, koji jednostavno izmiču svakodnevnom prolazniku te ostaju zaboravljeni i zanemareni. Projekt se sastoji od dviju moderiranih tematskih šetnji, kroz koje se uz izravan kontakt s građanima želi pokrenuti dijalog o gradu i razumijevanje vlastite okoline, a završnu fazu činio je razgovor s Janom Liesegangom iz berlinskog Raumlabora, interdisciplinarnog kolektiva koji povezuje arhitekturu, urbanizam, umjetnost i intervenciju u javnom prostoru. U razgovoru su sudjelovale i Irena Matković iz Gradskog ureda za strategijsko planiranje te Ana Kutleša iz BLOK-a (Urban festival), a propitivane su mogućnosti njemačkih primjera i inicijativa za sudjelovanje u osmišljavanju prostornog razvoja Zagreba.
Prva šetnja bavila se zagrebačkom “Plavom potkovom”, odnosno nizom zelenih površina u Novom Zagrebu koje su osmišljene kao uvećani koncept donjogradske Zelene potkove, međutim nisu nikada dovršene. Moderator šetnje bio je Saša Šimpraga, autor knjige Zagreb, javni prostor. Naziv “Plava potkova” Šimpraga uvodi ne bi li se ukazalo na referencu Zelene potkove i jednako velik potencijal Novog Zagreba koji bi se mogao i trebao iskoristiti, a plavom bojom referira se na blizinu rijeke koja je na određen način i definirala Novi Zagreb, kao dio grada “iza Save”.
Izgradnja Novog Zagreba započela je tijekom 1950-ih godina, a urbanistički planovi predvidjeli su reinterpertaciju donjogradskog rastera ulica, pa između ostaloga i uvećanu koncepciju Zelene potkove. Tijekom 1970-ih godina definiraju se površine namijenjene budućim parkovima “Plave potkove”, međutim one još uvijek nisu cjelovito uređene kao povezani javni prostor. Druga tematska šetnja upoznaje šetače s glazbenom baštinom grada od početka 19. stoljeća do danas, te predstavlja Gornji grad iz jedne drugačije povijesne i sociološke perspektive. Moderatorica glazbene šetnje bila je Nada Bezić, muzikologinja i autorica Glazbene topografije Zagreba od 1799. do 2010. godine. Obilaskom rodnih kuća glazbenika, koncertnih prostora i sjedišta nekadašnjih glazbenih društava, zanemareni punktovi dobivaju posve nova značenja. Recepcija građana bila je u oba slučaja vrlo pozitivna, a odaziv velik, zbog čega su organizirane i reprize šetnji, za one koji su ih propustili.
Kroz ovakve tematske moderirane šetnje, šetači fokusiranjem na određenu problematiku te na određene urbane fragmente direktnim doživljajem i kretanjem u prostoru mogu otkriti sasvim nove dimenzije svoje okoline. Također, otvara se i prostor za međusobnu raspravu o potencijalima grada i promjenama potrebnim za njegovu revitalizaciju. “Tematsku šetnju vidimo kao idealni format za usredotočeno promatranje grada, pogotovo onih mjesta u gradu na koja užurbani prolaznik jednostavno ne obraća pažnju”, ističu članovi grupe Goethe-Guerilla Zagreb. “One jesu prilično neformalni oblik izlaganja, ali to im je i prednost. Ljudi su opušteniji i otvoreniji nego na formalnijim događanjima i zato dolazi do zanimljivih kontakata i ideja za nove aktivnosti, kao i eventualnu suradnju. Čak i ako ne prate svi s jednakom pozornošću, na neki način su primili informaciju koju želimo prenijeti samim time što su došli i kreću se tom rutom”.
Neiskorišteni potencijali
S obzirom da je svaki urbani prostor specifičan i kompleksan te za sobom nužno povlači i čitav spektar tema, ovim se putem na stručan, no neformalan i kreativan način približava građanima. Šetnja se u spomenutoj ruti Plave potkove pokazala kao dobar način za razumijevanje urbane problematike, jer su sudionici prolaskom kroz velike zelene površine, od Parka Vjekoslava Majera do Parka Mladenaca, mogli dobiti dojam o potencijalu za cjeloviti uređeni javni prostor u obliku potkove. U planu su, naime, dva velika buduća parka: Lakun i Bračak, koji bi bili središnji, odnosno južni dio potkove, a jedan od dva neuređena parka istočnog krila potkove – Park Utrine, upravo se uređuje, no bez prethodno provedenoga javnog natječaja. Neki od problema koji su dotaknuti ovom šetnjom tiču se same organizacije gradskih ureda i provedbe urbanističkih planova, odnosa urbanističkog/ideološkog diskursa i življenog iskustva/svakodnevnog korištenja prostora, potom selektivnosti i uvjetovanosti društvenog sjećanja, marginalizacije i reafirmacije pojedinih povijesnih ličnosti te drugih vezanih podtema. Iako se u jednoj šetnji ne može doći do konkretnih rješenja za prostorne probleme, to u ovome slučaju nije niti cilj. S jedne strane, važan moment predstavlja uspostavu dijaloga sa samim građanima kojim se navodi na promišljanje svoje okoline, njene povijesti i potencijala; zatim uspostava dijaloga s drugim udrugama koje mogu doprinijeti osmišljavanju intervencija i rješenja pojedinih problema; na koncu ne treba zanemariti ni samu šetnju, kao ugodan oblik društvene interakcije koja istovremeno i sadržajno obogaćuje zanemarene dijelove grada.
Tekst je nastao u sklopu Kulturpunktove i Booksine novinarske školice koja je dio međunarodnog projekta World of Art. Models of training and collaboration in contemporary arts kojeg KURZIV – Platforma za pitanja kulture, medija i društva realizira u suradnji s pratnerima SCCA, Zavod za sodobno umetnost (Ljubljana, Slovenija); Schnittpunkt Verein für Ausstellungstheorie und Praxis (Beč, Austrija) i Podyplomowe Muzealnicze Studia Kuratorskie w zakresie sztuki najnowszej, Uniwersytet Jagielloński, Instytut Historii Sztuki (Krakov, Poljska).
Projekt se realizira uz financijsku potporu za Partnerstvo Leonardo da Vinci u okviru Programa za cjeloživotno učenje Europske komisije. Školica se realizira u partnerstvu sa Zagrebačkim centrom za nezavisnu kulturu i mlade – Pogon.
Kulturpunktova i Booksina novinarska školica dio je projekta Prostori govora kojeg partnerski provode organizacije Kurziv – platforma za pitanja kulture, medija i društva te Udruga za promicanje kulture Kulturtreger. Projekt je financiran sredstvima Ministarstva kulture RH i Grada Zagreba – Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport.
Ova publikacija se financira uz podršku sredstava Europske komisije. Ova publikacija odražava isključivo stajalište autora publikacije i Komisija se ne može smatrati odgovornom prilikom uporabe informacija koje se u njoj nalaze.
Objavljeno
