Corners of Europe
Piše: Matija Mrakovčić
“Corners me zainteresirao kao prilika za upoznavanje i rad s različitim umjetnicima praktičarima iz različitih dijelova Europe, s ljudima koji svojim novim pogledima i vještinama mogu proširiti parametre moga rada. Ideja na kojoj Corners počiva, povezivanje različitih geografskih periferija društva, bila mi je posebno privlačna. Većina projekata temeljenih na umjetnosti jest interkulturalna, no uglavnom su fokusirani na centre – London, Berlin, New York, Pariz. Spajanje Middlesborougha i Taranta mnogo je zanimljivije”, objašnjava Simon Farid, vizualni umjetnik iz Gatesheada, uključen u projekt Corners of Europe od ekspedicije u talijansku pokrajinu Apuliju. Nakon što je umjetnička organizacija ISIS Arts, smještena u gradu Newcastle upon Tyne, raspisala javni poziv umjetnicima za uključenje u program, Farid se ponukan prethodnim pozitivnim iskustvom suradnje s organizacijom javio na natječaj.
Ni Gateshead niti Newcastle nisu centri europskog umjetničkog, kulturnog, društvenog, gospodarskog, političkog života, kao što to nisu ni Saxnäs i Lycksele u Švedskoj, Tskaltubo u Gruziji, srpske Užice ili litvanska Nida, da spomenemo samo neke. Fokus su projekta europske regije udaljene od političkih i ekonomskih centara moći, obilježene predodžbama koje nastaju kada na njih gledate izvana. “Unutra” se nalaze nevidljivo znanje i informacije, previđene ili izbjegavane priče i upravo su one ono što Corners želi dohvatiti.
Corners je prvenstveno istraživačka i produkcijska platforma, namijenjena umjetnicima i istraživačima s jedne strane te različitim publikama s druge. Pokrenulo ju je 2010. godine šest organizacija i institucija u kulturi – štokholmski Intercult, ljubljanski Exodos, zagrebački Pogon, Drugo more iz Rijeke, gdanjski City Culture Institute i Umeå 2014 – Europska prijestolnica kulture. Kako je projekt rastao, uključivali su se novi kulturni akteri koji sada čine jezgru organizacije: Donostia / San Sebastian 2016 – Europska prijestolnica kulture, Arts Council of Northern Ireland sa sjedištem u Belfastu, ISIS Arts, beogradski REX, DokuFest iz Prizrena i Teatro Pubblico Pugliese u Bariju. Kao što je vidljivo iz nabrojanih organizacija, i njihova se sjedišta nalaze na “rubovima” Europe.
“Corners broji preko 60 umjetnika, što onih koji aktivno sudjeluju u projektu, što onih koji su sudjelovali u nekoj fazi projekta. Kada se tome pribroji 11 organizacija koje partnerski provode projekt, dolazimo do brojke od preko 90 ljudi koji su aktivni u provedbi Cornersa“, objašnjava Marijana Rimanić, komunikacijska koordinatorica projekta. Na pitanje na koji je način koordinacija tako velikog projekta moguća kaže: “Partneri uključeni u provedbu međusobno su podijelili odgovornosti za vođenje pojedinih segmenata projekta. Tako je primjerice Intercult zadužen za financijsku administraciju, Exodos Ljubljana za logistiku i tehničku podršku, San Sebastian / Donostia za Audience links program, ISIS Arts za Digital thread, a Pogon za unutrašnju i vanjsku komunikaciju. Odgovornosti među partnerima su ovako podjeljene zbog različitih interesa i ekspertiza koje organizacije imaju, ali i zbog praktičnih razloga – distribucije odgovornosti i zadataka. Uz to, svaki od uključenih partnera zadužen je za koordinaciju umjetnika koje je uključio u projekt, koprodukciju njihovih radova i direkciju događanja u vlastitom gradu. Povrh toga, Chris Torch, kao umjetnički direktor zadužen je za konceptualno usmjerenje Cornersa“.
Corners je stalnoputujući i stalnomijenjajući projekt. Povezuje umjetnike različitih iskustava i interesa, a istraživači poput sociologa, arhitekata, teoretičara i autora različitih profila pridružuju im se na putovanjima. Sudionici projekta provode po dva tjedna u specifičnom socio-kulturnom i političkom okruženju gdje iz susreta s aktivističkim organizacijama i pojedincima te vođeni vlastitim umjetničkim nervom stvaraju novo i interveniraju u postojeće. Umjetnički radovi pronalaze svoje utočište u nekonvencionalnom javnom prostoru diljem Europe te se ponovno izvode na potpuno novim mjestima, stvarajući sebi novi kontekst.
Umjetnici i istraživači susreću se na putovanjima u “vanjske” dijelove kontinenta, koje nazivaju Ekspedicijama. U drugoj polovini 2011. godine održane su Sjeverna (od Sjevernoga mora do Botnijskoga zaljeva) i Kavkaska (Turska, Azerbajdžan i Gruzija) ekspedicija, Balkanska je ekspedicija započela u travnju 2012, a krajem tog ljeta Istočna ekspedicija posjetila je Ukrajinu, Poljsku, Litvu i Bjelorusiju. Slijedile su Baskijska ekspedicija, Ekspedicija Sjeverna Irska, Ekspedicija Apulija, a u ožujku ove godine kreće Ekspedicija Sjeveroistočna Engleska. “Ekspedicije u okviru priprema produkcijske platforme Corners imale su dvojak značaj. S jedne strane omogućile su sudjelujućim umjetnicima i istraživačima niz kratkih susreta s, uvjetno rečeno perifernim lokalitetima i njihovim stanovnicima, no s druge vrlo intenzivnu dvotjednu interakciju među samim suputnicima”, govori Ivana Ivković, dramaturginja, autorica i članica izvedbenog kolektiva BADco. Sudjelovala je u dvjema ekspedicijama. Jedna od njih, Balkanska, rezultirala je upoznavanjem sjevernoirskog umjetnika Phila Hessiona, a iz njihove suradnje nastao je projekt Atlas podrhtavanjâ.
Simon Farid putovao je u Apuliju, regiju koju nazivaju jednom od dvadeset must-see svjetskih destinacija. No, Ekspedicija ih nije nanijela u razvikane dijelove regije: “Zapravo, vidjeli smo sve osim turističke i bogatije strane – putovali smo u dijelove pogođene različitim društvenim, ekonomskim i političkim problemima. U Tarantu smo svjedočili šokantno visokoj razini zagađenja zraka koje generira tvornica čelika ILVA, o čijem radu opet ovisi lokalno stanovništvo. U drugim dijelovima regije susreli smo se s raznim marginaliziranim i nevidljivim grupama poput imigranata, aktivista ili poljoprivrednika. Iako je svaka od tih priča bila specifična, nisam mogao ne vidjeti sličnosti s marginaliziranim grupama s kojima se susrećem i radim kod kuće”.
Na koji način sudionici artikuliraju “pogled izvana” na određenu regiju te dolazi li do poteškoća ili zapadanja u stereotipe i predrasude, objašnjava Marijana Rimanić: “Jedan od ciljeva Cornersa jest upravo istraživanje različitih narativa koji okružuju mjesta koja posjećujemo i propitivanje postojećih stereotipa. Kao posjetitelji koji u velikom broju slučajeva prvi put dolaze u neki kraj, nije lako izbjeći zamke turističkog, površnog pogleda na neku mikro-lokaciju. No, svjesni toga, u svoje istraživanje uvijek uključujemo lokalno stanovništvo, organizacije i pojedince koji su aktivni u svojim krajevima, osluškujemo njihove probleme i aspiracije. Veze koje uspostavljamo s tim ljudima i krajevima definitivno nadilaze vrijeme trajanja ekspedicija”.
Putnici su tijekom ekspedicija podjednako promatrači i sudionici – pripremaju kolektivne akcije u javnom prostoru, tematizirajući lokalni kontekst iz svojih specifičnih umjetničkih prespektiva. Te se akcije, nazvane Piazza, Pazar ili Stanica, odvijaju tamo gdje se ljudi uobičajeno nalaze: na trgovima, sajmovima, u javnom prometu. Umjetnički direktor projekta Chris Torch komentira način suradnje umjetnika i istraživača s lokalnom zajednicom: “Na kraju, nadamo se da intenzivna međunarodna umjetnička akcija ostavi trag putem organizacija, aktivista i lokalnih umjetnika koje srećemo. Jedan od osnovnih kriterija naručivanja projekata jest suradnja”. Osim umjetnika međusobno, suradnja se uspostavlja i s lokalnim zajednicama. “Radovi imaju direktan, integrirajući kontakt s lokalnim grupama, umjetnicima, djecom, starijim ljudima, socijalno ugroženima, što naravno zahtijeva detaljno planiranje, ali istovremeno i improvizaciju i otvorenost. Još uvijek ne znamo funkcionira li takva ideja! To i jest razlog zašto radimo Corners“, kaže. Jedan od za sada najvidljivijih ishoda projekta su DocuArt – refleksije umjetnika i istraživača te njihova iskustva, impresije i doživljaje s ekspedicija u formi tekstova, fotografija, zvuka, dokumentacije performansa.
“Proces rada na naručenim suradničkim projektima podosta je spor i ponekad fragmentiran. Svaki je projekt nastao susretima na dvjema ekspedicijama ili na više njih. Kako konkretne ideje nastaju i umjetničke veze jačaju, svaki projekt kreće u sljedeću fazu na jednom ili više kampova – pokusnim laboratorijima gdje se razvijaju i oblikuju ideje, testiraju koncepti i počinje se raditi s publikom. To se događa u raznim gradovima na rubovima Europe”, objašnjava Chris Torch način prelaska iz prve, istraživačke faze u drugu, produkcijsku. “Stvarni je izazov prevođenje ovih nadnacionalnih iskustava u akcije u lokalnom kontekstu. U studenom 2014. godine izveli smo pet paralelnih projekata u Umeåi, a u svibnju 2015. deset će projekata biti predstavljeno u Stockholmu”.
Suradnički projekti razvijaju se međudisciplinski i interkulturalno, njihov je zadatak komunicirati s različitim publikama i zajednicama. Umjetnici skupljaju priče na jednom kraju Europe i prepričavaju ih na drugom, koristeći kulturne i društvene razlike pri razvoju novih umjetničkih vrijednosti. Jedan od radova nastalih tijekom Cornersa jest Atlas podrhtavanjâ Ivane Ivković, kolaborativni projekt nastao u suradnji s Philom Hessionom. “Moj istraživački posjet Belfastu u kolovozu 2013. bio je startna točka našeg mapiranja. Belfast, povijesno grad brodogradnje i predionica lana, bori se ne samo s dugotrajnim političkim konfliktom već i visokom nezaposlenošću karakterističnom za postindustrijske evropske gradove. Polazeći od pjesama koje su pratile rad i radnike – napjeva koje su skladalali i pjevali rukotvorci za tkalačkim stanovima, a kasnije radništvo u tvornicama tekstila – Atlas podrhtavanjâ prati transformacije rada i lokalnih zajednica, tehnološke transformacije od Jacquardova tkalačkog stana, mehaničkog stroja na kojem su se tkanje i dezeni programirali pomoću bušenih kartica, do suvremenog računala kao komponente žive izvedbe, uz suradnju s Ivanom Marušićem Klifom i Christianom Chereneom“, objašnjava Ivković. Od premijere u Zagrebu u studenom 2013. godine, svako buduće gostovanje projekta kroz platformu Corners “prilika je za susret s lokalnom tradicijom glazbe i radništva, prilika za proširanje Atlasa kroz nove pjesme”, zaključuje.
Kao što smo spomenuli, ekspedicije su održane od Sjevernoga mora do Botnijskoga zaljeva, u Turskoj, Azerbajdžanu i Gruziji, na Balkanu, u Ukrajini, Poljskoj, Litvi i Bjelorusiji, Baskiji, Sjevernoj Irskoj i Apuliji. Iako se radi o “rubovima” kontinenta, oni ne egzistiraju u identičnim ekonomskim i političkim prilikama, pa tako ni produkcijski uvjeti u njima nisu isti. “Zapravo, uvjeti za pripremu radova nisu toliko različiti u, primjerice, Sjevernoj Irskoj i Ukrajini – distribuirali smo izvore prema potrebama svakog projekta, relativno jednako. No, uvjeti prezentacije radova potpuno su drugačiji i ovise o tome gdje smo, tko su lokalni organizatori i kakvi su kulturni uzorci susjedstava koja nas ugošćuju. U Umeåi, u predgrađu Ersboda, u tami i hladnoći, umjetnici su bili potreseni teškoćama jednostavnog socijalnog kontakta. Vjerujem da će ljetna vrućina i drugačija društvena tradicija na Kosovu u kolovozu 2015. rezultirati drugačijom akcijom i drugačijim odazivom. Upravo su takva komparativna iskustva ono što tražimo”, govori Chris Torch. Marijana Rimanić naglašava da razlike u produkcijskim mogućnostima i prilikama između spomenutih krajeva i partnera postoje, i naravno – variraju, “no to nije slučaj samo kod ovog projekta, već je stvar širih kulturno-produkcijskih uvjeta. U ovom slučaju izazov zbilja jeste iznalaženje modela u kojem ulaganja udovoljavaju potrebama pojedinih koprodukcija i prezentacije umjetničkih radova, a koji istovremeno neće opteretiti manje organizacije i nametnuti im imperativ osiguravanja velikih matching sredstava iz lokalnih fondova. Taj smo izazov u velikoj mjeri razrješili dizajniranjem ukupnog budgeta projekta prema različitim potrebama i mogućnostima partnera, a drugim dijelom i prezentacijom radova u različitim sredinama”.
Umjetnički projekti koji nastaju u sklopu Cornersa razlikuju se od mjesta do mjesta. Za razliku od site specific projekata, suradničke kreacije mogu biti predstavljene u različitim prostorima, no zbog doprinosa publike i sudionika postaju vezane uz određeno mjesto, postaju site-related. Umjetnici dizajniraju protokole koji omogućuju publikama na određenom mjestu da su-kreiraju rad i omogućuju intenzivnu komunikaciju s mjestom na kojem se nalaze. Upravo su zato osmišljeni programi Audience links i Digital thread koji će Corners povezati u trajniju platformu. “Kroz Audience links program posvetit ćemo se nalaženju metoda rada s publikom koje bi odgovarale kako tipu radova koje ćemo producirati, tako i činjenici da je publika koju ćemo susretati prilično udaljena. Svoja saznanja o metodama razvoja publike i iskustva participacije pri kraju provedbe projekta sumirat ćemo i učiniti dostupnima za sve one koji se bave ovim temama. Digital thread program namijenjen je prvenstveno umjetnicima i razvoju njihovih vještina za rad u digitalnoj sferi. Uz pomoć stručnjaka, umjetnici će razviti razne alate koji će omogućiti komunikaciju među udaljenim publikama, te ih poticati da sadržajno doprinose participativnim umjetničkim radovima”, objašnjava Marijana Rimanić.
Programi Audience links i Digital thread direktno su povezani, objašnjava Iker Tolosa, voditelj prvoga programa: “Nadamo se da će Digital thread služiti kao alat koji će angažirati zajednicu ili javnost u dinamiku medijacije projekata, njihove dokumentacije ili interakcije. Proces ili rezultati medijacije koji će uključiti jedno susjedstvo u Zagrebu bit će podijeljeni sa stanovnicima u Donostiji, Belfastu ili Gdanjsku. Čak će im omogućiti da zajedno stvaraju. Mogli bismo se posvetiti razvijanju malih procesa na lokalnom nivou, ali želimo iskoristiti priliku da projekt poput Cornersa podijelimo, radi istraživanja novih teritorija kulturne produkcije, te da potencijal koji nam digitalni alati nude iskoristimo za povezivanje ljudi”.
S obzirom da su projekti koji nastaju u sklopu Cornersa suradnički, partneri nisu željeli da nakon dva tjedna rada pred prezentaciju te suradnje jednostavno prestanu. “Također, želimo uključiti što širu grupu ljudi, ne nužno samo one koji su u projektu otpočetka. Uključenje lokalnih partnera je ključno, kao i produljenje trajanja tih suradnji. To ne podrazumijeva samo grupu umjetnika već proširenje kvantitete i kvalitete publika. Stoga će naša nastojanja biti usmjerena na pripremanje dosjea o aktivnostima koje će uključene grupe koristiti, koje će sadržavati razrađene metodologije. Svakako je ključno da u izradi sudjeluje stručnjak za medijaciju koji će raditi s lokalnim zajednicama. Dodatno, ponudit ćemo i aktivnosti koje se mogu razvijati u školama, mikro-zajednicama gdje se najčešće reproduciraju društvene značajke kojima se bavimo”, objašnjava Tolosa.
Voditeljica programa Digital thread, Sharon Bailey, posebno naglašava izgradnju stalne platforme koju će omogućiti digitalni alati SourceFabrica, neprofitne organizacije sa sjedištem u Pragu, a koja će platformu voditi i pružati tehničku podršku. Softver, specijalno dizajniran za Corners, bit će prilagođen različitim korisnicima i tehnologijama kojima se služe. Softver će uključiti alate Airtime, za osmišljavanje i emitiranje radio programa putem Interneta, potom Live Blog, za stvaranje i brzo nadograđivanje blogova tekstovima, fotografijama, video ili audio zapisima, Booktype će koristiti za kreiranje knjiga, e-knjiga, različitih publikacija, a Newscoop za objavljivanje i uređivanje sadržaja vijesti. Svaki od spomenutih alata moći će se koristiti, mijenjati i uređivati bez obzira na mjesto na kojem se umjetnik nalazi, omogućujući su-kreacije u stvarnom vremenu. Platforma će biti izgrađena i sudjelovanjem umjetnika na posljednjoj ekspediciji u Sjeveroistočnoj Engleskoj.
Upravo zato što su projekti site-related, njihov format nužno se mijenja u lokalnoj stvarnosti, a javna prezentacija uvijek podrazumijeva rad adaptiran za lokalnu zajednicu. No, Audience link povezivat će i razne publike: “Naš je cilj da proces i rezultate rada sa stanovnicima jednog mjesta dijele stanovnici drugog mjesta, putem digitalnih alata, obogaćujući jedne drugima. Naprimjer, ako projekt govori o granicama između javnog i privatnog prostora u kontekstu susjedstva ili periferije, radit ćemo sa zajednicom na prepoznavanju tih granica i predlagat ćemo manje promjene, ili ćemo ih pozvati da organiziraju aktivnost u svom susjedstvu, kvartu. Male stvari poput tih, povezane s umjetničkim projektima, mogu biti inspirativne i svakako će doprinijeti uključivanju građana u ideju”, smatra Iker Tolosa.
U nastavku projekta, Simon Farid već zna da će nastaviti suradnju s Gianfrancom Mirizzijem, kolektivom son:DA i Riccardom Spagnulom na participatornom radu temeljenom na igrama, a za koji se nada da će biti predstavljen najkasnije u Rijeci u srpnju. Počevši od Haningea i Stockholma u svibnju, Corners priče bit će ispripovijedane i izvedene u Beogradu, Beloj Crkvi, Prizrenu i Kotoru u kolovozu, u Belfastu u listopadu. Potom, najavljeni su Rijeka i Ljubljana u svibnju 2016, Zagreb i Northumberland u lipnju te Donostia odnosno San Sebastián u rujnu. U svibnju i srpnju 2017. godine Corners će gostovati u Gdanjsku i Middlesbroughu. “Postoji plan turneje ovog nomadskog ‘festivala’, no nadamo se da ćemo trajati i dulje, dokle se god radovi čine svježima i poticajnima”, kaže Chris Torch. “Treba imati na umu da razvojna faza radova nikada nije gotova jer većina projekata ima snažan sudionički element koji mora biti prilagođen svakom kutku. Zapravo, važno je istaknuti da se sve faze Cornersa preklapaju, dok neki projekti završavaju, drugi tek kreću. To stvara uvjete za dijeljenje, učenje usput i prilagođavanje pristupa”.
Najbolji dio Cornersa, smatra Iker Tolosa, ujedno je i najzahtjevniji, a tiče se “raznolikosti stvarnosti koje partneri dijele. Iako predlažemo zajednički ‘recept’, svatko od nas predloženu aktivnost prilagođava svom okruženju, značajkama, sposobnostima i stvarnostima. Svakako, trebat će vremena da se novi programi i aktivnosti razviju na način na koji želimo, no želimo ostaviti nešto u nasljedstvo, u formi stabilnog odnosa između umjetnika te između umjetnika i zajednica koje u projektu sudjeluju”. S obzirom da se bit putovanja, pa tako i umjetnosti, nikada ne iscrpljuje u samom dolasku na cilj, u sljedećoj će fazi umjetnici nastaviti istraživati nove, dinamične i poticajne teritorije, a građani i lokalne zajednice dobit će iskustvo koje će potaknuti nove načine gledanja na umjetničko stvaranje. Sretan im put!
Objavljeno