Popis literature u ljetnom roku

Sezona ljetnog egzodusa opasno se približava. Predstavljamo vam svoje kandidate za neočekivanu ljetnu literaturu za 2012. godinu.

knjiga_plaza_630

Svake godine u isto vrijeme, otprilike kada atmosferske prilike toliko radikalno zaoštre svoje amplitude i medijska se slika našeg mikrogeografskog prostora diskurzivno prilagođava tropima sunca, mora i neopterećene dokolice, pravila ljetnog egzodusa nalažu da barem na tjedan ili dva zauzmete svoje mjesto negdje daleko od plavičastog svjetla monitora, svakodnevnih poslovnih i društvenih neuroza i neshvatljive brzine života kojeg živimo ostatak godine. Ukoliko za to niste sposobni, vrište novinske naslovnice, klinički ste slučaj kojemu očito ne mogu pomoći niti sva čuda suvremene farmakologije. Ipak, kakvi god da bili vaši izbori, podrazumijeva se da ćete dio ljetnog godišnjeg odmora provesti nadoknađujući propušteno literarno. Naš ovogodišnji ljetni popis esejistike, poezije, teorije i beletristike možda bi mogao pomoći.

U nakladi VBZ-a na proljeće je tako izašla Narodna povijest SAD-a, kapitalno djelo američkog povjesničara Howarda Zinna. Zinn dekonstruira velike priče građene na omiljenim motivima nacionalnih historiografija, jedinstvu i progresu, kako bi živim bojama ocrtao klasnu borbu između eksploatiranih i njihovih eksploatatora. Narodna povijest SAD-a izbjegava prijelomne datume, obljetnice i mitske ličnosti te se usredotočuje na, dosad nijemu, većinu ljudi koje srednjostrujaška historiografija u pravilu zanemaruje. Socijalna povijest medija – od Gutenberga do Interneta studija je o povijesti medija koja prati kompleksne putanje razvoja različitih medija s posebnim naglaskom na međudjelovanje komunikacijskih medija i drugih aspekata društvenog i kulturnog života. “Ovo sintetsko djelo uglednih povjesničara Petera Burkea i Ase Briggsa“, zapisao je naš kritičar Ante Jerić, “hvaljeno je zbog trezvenog dijakronijskog prikaza razvoja medija u njihovim društvenim kontekstima u vremenskom zamahu od gotovo šest stoljeća”. 

Nedavno se na knjižarskim policama našla i ukoričena kulturalna povijest “ozbiljne” glazbe američkog kritičara i teoretičara Alexa Rossa. Sve ostalo je buka: slušanje dvadesetoga stoljeća kaleidoskopski je pregled glazbe prošloga stoljeća od Mahlera, preko Straussa, Cagea i Glassa do La Monte Younga. Radi se hrabrom i temeljitom pokušaju da se, osim živog opisa zvuka moderne glazbe, ocrta i njen utjecaj na široku kulturu današnjice. S druge strane, detaljno je izloženo i kako politički i društveni kontekst uvjetuje nastanak glazbenih strujanja, u borbi glazbenika za slobodu izražaja i interes publike. Nespretno prevedena, ali zbog toga ništa manje važna studija ukusa Pierrea Bourdieua – Distinkcija: Društvena kritika suđenja – izašla je u izdanju Antibarbarusa. Vodeći se idejom da je ukus društveno određen, Bourdieu prvo gradi predodžbu društvenog prostora, a zatim objašnjava kako društvena pripadnost određuje životni stil. Ovu teoriju potom primjenjuje na analizu ukusa u području umjetnosti, prehrane i strategije podjele društva. Ukus kao temeljna kategorija Bourdieove analize pokazuje se ne samo kao posljedica klasne raslojenosti društva, već kao i njezin preduvjet. On je jedan od determinizama koji upisuje svoj odraz u temeljne dispozicije habitusa i na taj način određuje djelovanje društvenih aktera. Može poslužiti kao primjer kako klasna raslojenost nije određena samo razlikama u socijalnom i ekonomskom kapitalu, već i kulturnim kapitalom, manje očitim mehanizmom u službi društvene i kulturne reprodukcije. Publikacija Mikropolitička Bilježnica 2011 u izdanju BLOK-a okuplja tekstove gošći predavačica serije Mikropolitike koja se u 2011. fokusirala na istraživanja niša, onih međuprostora između galerija, muzeja i takozvanih off-prostora kao prostora produkcije, komunikacije, istraživanja, diskusije i distribucije suvremene umjetnosti. Okupivši eseje, radove i bilješke ne nastoji dati jasan, sveobuhvatan pogled, nego prije funkcionira kao dokument ili zabilješka o onome o čemu se raspravljalo u seriji tijekom 2011. godine, stoga prilozi kruže oko teme, sagledavaju je iz različitih kuteva i kroz različite formate.

Kino Tom knjiška je posveta Slobodana Šijana prijatelju i umjetniku Tomislavu Gotovcu. “Knjiga je”, piše Šijan, “nastala iz potrebe da se odužim prijatelju i umetniku Tomislavu Gotovcu, čoveku čije je prisustvo u Beogradu ostavilo neizbrisiv trag na nekoliko generacija filmskih stvaralaca okupljenih oko Akademije za pozorište, film, radio i televiziju krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog veka. Tih nekoliko generacija se sasvim sigurno mogu nazvati izgubljenim, jer su događaji prouzrokovani aferom oko filma Plastični Isus, čiji je ključni sudionik bio i Tomislav Gotovac, u velikoj meri odredili njihove sudbine i onemogućili im trajnije postojanje unutar jugoslovenske i srpske kinematografije”.

Pjesme u zbirci Paz’te sad, Paz’te sad ovogodišnjeg dobitnika Goranovog vijenca Stjepana Gulina prema Miroslavu Mićanoviću su “pisane bez poze, izravno u glavu i do dna, prijeteće i, istodobno, nježno se razotkrivajući do kraja, one govore o žudnji i bezdanu”. Također, pjesme iz Gulinove zbirke Kovine dostupne su besplatno na stranicama Društva za promicanje književnosti na novim medijima. Pjesnička zbirka Dorte Jagić Kauč na trgu prošla je relativno nezapaženo, no to nije ništa čudno uzevši u obzir količinu prostora koju domaći mediji posvećuju poeziji. Kako god da bilo, radi se o, riječima Marka Pogačara, “odmjerenoj i lijepoj knjizi” koja “pogađa: brzo, oštro, opušteno / kao nož u torti. Knjigu Pun mjesec u Istanbulu Branka Čegeca, istodobno s hrvatskim izdanjem, u francuskom je prijevodu pod naslovom Lune pleine à Istanbul objavila izdavačka kuća L’Ollave. “Za onoga koji propituje prostor nepoznatog, nesavladivog, knjiga pjesama Branka Čegeca Pun mjesec u Istanbulu specifična je vrsta tamnog mjesta. Susret s drugim, naš putujući rasuti teret, odricanje i pristajanje, neuhvatljiva magma grada (ljudskih lica, u prvom redu) dotiče se, ili je u središtu, njegove nove knjige”, piše Miroslav Mićanović.

K, posljednji roman Toma McCarthyja, autora kod nas već prevedenog Ostataka, izašao je u nakladi Oceanmore. Radi se o neobičnom romanu u kojemu je, kako sam McCarthy kaže, “pokušao spojiti razne priče, onu o telekomunikacijama, književnosti, duševnom i obiteljskom životu, povijesti Carstva, tako da svaka objašnjava ove druge i time proizvede nova značenja. Ali to nije tek puka intelektualna vježba, već ljubavna priča”. Uz do sada prevedene Emigrante, Saturnove prstenove i Austerlitza, prijevod Vrtoglavice W.G. Sebalda također je, krajem prošle godine, našao put do naših čitatelja. Na svojem samotnom, ekscentričnom putovanju od Engleske do Italije i dalje, protagonist ove knjige polako tone u vrtoglavu ne(s)tvarnost uspomena. Napola je to pripovijest, napola putopis, biografija, autobiografija, triler, legenda, horor-priča, sve je to sakupljeno i objedinjeno na ovim stranicama, žanrovski neodredivo i tim više zavodljivo. Romanom se ove godine vratio i Michel Houellebecq. U Karti i teritoriju umjesto seksualnih opsesija, vizionarskih predskazanja, ideoloških obračuna po kojima je poznat, nudi nam jednog drugog, sasvim nepoznatog Houellebecqua. Roman Sanjao sam slonove Ivice Đikića, za kojeg je nedavno dobio i nagradu roman@t-portal, romaneskna je priča o patološkoj isprepletenosti svijeta tajnih službi i politike s nestalnom privlačnošću organiziranog kriminala, tipičnog patološkog društvenog fenomena. Prvom proznom zbirkom Marka Pogačara, Bog neće pomoći, dominiraju likovi psihe pred prskanjem, razni opsesivci ili pobornici bizarnih ideja. Pogačar je i ovdje majstor atmosfere, koju gradi odličnim vladanjem vremenom, ritmom i samopouzdanim pripovijedanjem.

Za kraj, što se stripa tiče, dva se naslova ističu: Izlazne rane suvremene izraelske autorice Rutu Modan i Marcel Labrume talijanskog klasika Attilia Micheluzzija, oboje u izdanju zagrebačke Fibre. I dok je prvi, prema riječima Joea Sacca, “dubok i bogat, human i nesentimentalan pogled na slabosti društva, međuljudske odnose i ono nezgodno mjesto gdje se ponekad susreću”, u drugome “nema nikakve bezrazložne virtuoznosti, efikasnost je dovedena do vrhunca”. 

Ukoliko pak posegnete za najčitanijim naslovima u, recimo, Knjižnicama Grada Zagreba – a njih čini očekivani ljetni žanrovski amalgam G.R.R. Martina, Mirjane Krizmanić, Kena Foletta, Stiega Larssona i Williama P. Younga – naš će vam popis ipak zadati nešto manje muke. Barem što se stajanja u redu za pultom knjižnice ili knjižare tiče. A i propušteno nepročitano uvijek možete nadoknaditi u jesenskom roku, izvan sezone neuroze koja se zove ljeto. 

Objavljeno
Objavljeno

Povezano