Od rječnika do mobilne aplikacije

Tehnološka automatizacija posljednjih godina posebno je utjecala na prevoditeljsku profesiju, prvenstveno zbog uloge prijevoda u stvaranju jedinstvenog globalnog tržišta.

nasus89_flickr_630 FOTO: nasus89 / flickr

BBC je na svojem portalu 2015. godine objavio tražilicu pod nazivom Will a robot take your job? kojom možete otkriti kolika je vjerojatnost, prema sadašnjim projekcijama, da posao za koji ste danas plaćeni za dvadesetak godina postane potpuno automatiziran. Prema tražilici, vjerojatnost automatizacije poslova prevoditelja je 33 posto. Ranije smo pisali o uvjetima rada prevoditelja u Hrvatskoj, koji nisu puno drugačiji ni u ostalim zemljama, a velikim dijelom na njih utječe sve veća automatizacija prevođenja. “Prevoditeljsku profesiju zadnjih je godina tehnologija preuzela više no druge”, istaknula je pak na predavanju o evoluciji prevoditeljskih tehnologija Nataša Pavlović, profesorica odsjeka za anglistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Predavanje je održano u sklopu međunarodnog kongresa studenata anglistike – Anglophilia.

Prvi prijevodi pomoću tehnologije vezani su uz razdoblje Drugog svjetskog rata i kriptografiju, odnosno prevođenje neprijateljskih informacija. Nakon toga, 1949. godine Waren Weawer piše rad o tehnologiji prevođenja u kojem iznosi kako se na prevođenje treba gledati kao na kriptografiju, odnosno dekodiranje jezika, iz čega se postepeno rađa ideja automatskog, strojnog prijevoda. Početkom pedesetih godina održavaju se prve MIT konferencije o tehnološkom prevođenju, te objavljuju pojedini radovi na istu temu. U duhu hladnoratovskog natjecanja u dominaciji nad informacijama i tehnologijom, 1954. godine prvi put je prezentirano IBM-ovo računalo koje je prevodilo s ruskog na engleski jezik. Do 1965. godine osamnaest zemalja radilo je na razvijanju strojnog prevođenja, a SAD je do tada potrošio dvadesetak milijuna dolara na istraživanje. No, unatoč početnom entuzijazmu, rezultati nisu bili zadovoljavajući. Već 1966. godine zaključeno je da nisu vidljive prednosti takvog prijevoda jer je bio dvostruko skuplji i sporiji. Ipak, ovo je bio početak kasnije razvijenih programa CAT (Computer Aided Translations).

Godine 1975. Europskoj uniji pridružile su se Velika Britanija, Irska i Danska čime su zajednici dodana još dva službena jezika. S obzirom na to da je odlučeno kako će se očuvati svi europski jezici, tražio se način pojednostavljivanja i pojeftinjenja prevođenja. Iste godine EU je kupila kompjuterski program za prevođenje i nastavila ga razvijati za različite jezične kombinacije. Godine 1978. javlja se prva ideja o CAT programu koji prevoditelju daje pristup rečenicama koje su već prije prevedene, te tako postaje oruđe i pomoć pri radu. Sredinom 1980-ih Microsoft i neke druge kompanije, u želji za širenjem na tržišta izvan engleskog govornog područja, započinju lokalizacijske projekte te recikliraju prijevode za svoje vlastite potrebe. Početkom 1990-ih ti prijevodni programi počeli su se prodavati komercijalno. Jedan od najpoznatijih prijevodnih alata danas – Trados, u početku je bio tvrtka koja je s IBM-om radila na lokalizaciji, a razvijeni su i drugi slični alati. Danas su takvi alati u širokoj upotrebi, a na temelju toga koliko prijevodne memorije prevoditelj koristi, odnosno koliko sadržaja je već pronašao u programu – toliko manje novaca dobije za obavljeni rad.

Program koji koristi statistički prijevod razvijen je 1998. godine, a njegova točnost ovisi o što većem broju primjera. Umjesto gramatičkih pravila koristi velike količine lingvističkih podataka te na temelju njih računa statističku vjerojatnost kako bi proizveo što točniji rezultat. Primjerice, za prvi pokus programa korištene su bilingvalne kanadske parlamentarne debate. Poznati Google Translate – alat za prevođenje koji je Google lansirao 2006. godine, također je statistički, a za “treniranje” sustava u početku su korišteni dokumenti UN-a na šest jezika. Kasnije je to prošireno na dvadeset četiri europska jezika putem dokumenata koje su koristile institucije EU. Što veći korpus podataka ima, program proizvodi točnije prijevode, kao i ako prevodi sadržaj sličan onom putem kojeg je treniran. Primjerice, ako je treniran na zakonima ili dokumentima EU, najtočnije će prevoditi upravo taj sadržaj.

Nedavno su u javnosti ismijani vrlo loši i čak komični prijevodi uputa i znakova na novootvorenom zagrebačkom aerodromu u vlasništvu jedne francuske kompanije. Vrlo brzo počele su kružiti šale kako su rečenice prevođene putem Google Translatea, no prema riječima profesorice Pavlović, “čak bi i Google to preveo bolje”. Na kraju se ispostavilo kako su pojmovi prevođeni s francuskog jezika, a prijevodi su lošiji jer program ima premalo materijala na temelju kojeg izvodi statističku analizu i prijevod. Također, pri takvim prijevodima ne možemo računati na političku korektnost i socijalne okolnosti koje prevoditelji mogu uzeti u obzir, što je također bila jedna od pogrešaka na aerodromskim znakovima, no što više ljudi počne koristiti “korektne” izraze i program će ih tako početi prevoditi.

Posljednji u nizu razvijenih programa jest neuronski model strojnog prevođenja koji koristi učenje stroja u nekoj formi “umjetne inteligencije”. Za njegov rad potrebne su velike količine podataka iz kojih uči čime se može prilagoditi novim situacijama. Ovaj alat prevodi na razini rečenice, umjesto samo na frazama, zbog čega daje bolje i smislenije rezultate. Također, još uvijek ima problema s dugim rečenicama, ali sustavno se radi na popravljanju tog nedostatka. Google je u studenom prošle godine ovaj model strojnog prevođenja uveo na bazi osam jezika u kombinaciji s engleskim, te se čini kako je strojno prevođenje ušlo u svoju finalnu fazu. Iako je jako dobro, strojno prevođenje još uvijek nije savršeno, pa je potrebna intervencija čovjeka kako bi se popravile određene lingvističke pogreške, no vjeruje se kako uskoro ni to neće biti potrebno. Iz toga se nameće pitanje kakva je budućnost prevoditelja na tržištu koje više ne treba njihov rad.

Takozvana industrija jezika brzo je rastuća grana ekonomije sa sve višim godišnjim prihodima, a rast je zabilježila čak i u vrijeme recesije. Unatoč tome, prevoditelji zarađuju manje no ikad, radno opterećenje sve je više, a prijevodni alati prirodu njihovog posla mijenjaju iz prevoditeljskog u lektorski. Također, između klijenta i prevoditelja najčešće se nalazi više posredničkih tvrtki koje preprodaju prevoditeljski rad i isključivo na tome zarađuju. Istovremeno, klijent je udaljen od prevoditelja, rijetko ima priliku s njima komunicirati i uglavnom se oslanja na standardizaciju prijevodnih alata.

Pavlović se na predavanju dotaknula i teme ulaganja u tehnologiju prijevoda, te naglasila kako ona “sigurno nije potaknuta nastojanjem da se prevoditeljima olakša, s obzirom na to da im je posao jednako težak, a zarada u pravilu manja”. Djelomičan uzrok razvoja tehnologije sigurno je smanjenje troškova, no ako se pogleda čitava industrija, upitno je koliko je ono zaista uspješno. Pavlović ističe da je od efikasnosti i manjih troškova, vjerojatno ipak važnija uloga prijevoda u globalnoj ekonomiji. “Političkom odlukom svi aspekti tržišta mogu se deregulirati, no jezik ostaje jedna od zadnjih prepreka globalne ekonomije”, zaključuje.

Prijevodni alati, nakon što postanu dovoljno dobri, mogli bi u potpunosti zamijeniti rad prevoditelja, ali i dokinuti potrebu za učenjem stranih jezika, što otvara novi niz problema i moralnih dvojbi. Tehnologiju razvijaju dominantne socijalne grupe koje prijevodne alate modeliraju prema vlastitim potrebama i terminologiji, a računala nemaju svijest kojom mogu uključiti “političku korektnost” ili osjećaj za kulturu i običaje manjih zajednica. Također, ako nisu tržišno atraktivne, manje zajednice mogle bi postati još više isključene i zanemarene jer neće imati pristup tehnološkim resursima. Unatoč tome prijevodni alati ne bi trebali biti otpisani kao apsolutno zlo modernog svijeta, uostalom, rječnici su jedni od takvih alata. Problem prijevodne tehnologije proizlazi iz potrebe za globalnom ekonomskom dominacijom kojoj je različitost kultura i jezika samo prepreka. Kad bi se prijevodna tehnologija razvijala prvenstveno kao oruđe u rukama prevoditelja i alat koji skraćuje njihov radni dan, budućnost ove profesije i razvoja jezika općenito ne bi se činila toliko distopijskom, a umjesto da ljudi rade za strojeve, strojevi bi radili za nas.

Objavljeno
Objavljeno

Povezano