Mjesto izražavanja različitih queer identiteta

U Zagrebu se po šesnaesti put održava Povorka ponosa. Umjesto dosadašnjeg Tjedna ponosa, ususret Povorci ove se godine odvija Mjesec ponosa koji je počeo 17. svibnja na Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije. Kao uvertira Povorci održavaju se različiti edukativni i zabavni sadržaji koji prezentiraju i slave queer kulturu, što u ostatku godine imamo rijetko priliku vidjeti. Osim predavanja o interspolnosti, tribine za roditelje LGBTIQ osoba, radionice samoobrane i ostalih informativnih sadržaja, u sklpu Mjeseca ponosa održane su i prezentacije Vogue i drag kulture.

Na Drag čajanki u Ksetu, uz kekse i sok, članice queer umjetničkog kolektiva House of Flamingo predstavile su povijest i značaj drag izvedbe koja svoje početke vuče iz crossdressinga, a danas je važan dio queer kulture koju karakteriziraju parodija i vizualno pretjerivanje. House of Flamingo službeno se oformio nakon prvog održanog DRAGrama, manifestacije posvećene edukaciji i prezentaciji međunarodne drag scene, od kada njegove članice sve više počinju ulagati u imidž i javnu prezentaciju kolektiva. Na događaju su istaknule da svojim djelovanjem queer kulturu, za koju smatraju da bi trebala ostati “underground” žele vratiti u prostor zajednice i vratiti joj emancipatorsku ulogu. “Ako se baviš dragom, moraš biti aktualan, a poanta je teške teme učiniti zabavnim i probavljivim”, naglasio je Ivan Pavlić, komentirajući kako je nastala točka o abortusu Abortia Clinique medley, izvedena na prošlogodišnjoj Partycipaciji. “Drag je politički čin – a kako i da ne bude kad se izvodi u kontekstu rodno binarnog, heteronormativnog društva”, zaključuje Pavlić.

Nakon različitih razvojnih faza, pa čak i svojevrsnog zatišja sredinom 20 stoljeća, do kojeg djelomično dolazi pod utjecajem akademskog feminizma koji drag često karakterizira kao “ismijavanje ženstvenosti”, drag kultura postaje sve osebujnija i danas prije svega teži rodnoj intersekcionalnosti, odnosno brisanju granica između “tipično muških” i “tipično ženskih” odjevnih, performativnih i drugih elemenata, a drag queen performanse sve češće izvode i žene. I dok svaki veći europski i svjetski grad ima svoju drag scenu, ona je u Hrvatskoj tek u začetku, nošena entuzijazmom i kreativnom energijom spomenutog kolektiva, zbog čega je jedna od njihovih primarnih misija stvoriti, osnažiti i proširiti drag kulturu i queer izvedbenu scenu u Zagrebu, ali i na širem prostoru regije.

Voguing, ili plesanje Voguea, još je jedan element queer kulture koji u Hrvatskoj polako gradi bazu poklonika, te postaje uobičajen prizor na zagrebačkim Povorkama ponosa. Ples koji je proslavio film redateljice Jennie Livingston, Paris is burning iz 1991. godine, a možda još više Madonnin video spot za istoimenu pjesmu, ima dugu i često zanemarivanu povijest. Nakon što je elemente njegove teatralnosti preuzela mainstream i industrija zabave, iz fokusa je izgubljena činjenica da je Vogue prvenstveno kultura najsiromašnijih slojeva crnih i latino zajednica njujorškog Harlema. Kao i drag, Vogue također vuče korijene iz crossdressing nastupa na maskenbalima koji su se u Harlemu održavali još dvadesetih godina prošlog stoljeća. Iako su bili otvoreni svima, na natjecanjima za najbolji kostim redovito bi pobjeđivali bijelci, što je postepeno utjecalo na organiziranje balova koje su crne i druge marginalizirane zajednice počele priređivati samostalno. U isto vrijeme u tim se sredinama budi LGBT scena, a ovi balovi postaju sigurno mjesto za izražavanje različitih LGBTIQ identiteta.

Osim toga, balovi su najsiromašnijim zajednicama pružali dašak glamura i ulaz u svijet kojem inače nisu imali pristup. Cilj je bio zadiviti publiku ekstravagantnim kostimom koje su najčešće šivali sami, a iz tog poziranja uz glazbu postepeno se razvijaju plesni pokreti. Poze su preuzimane iz modnog časopisa Vogue koji je promovirao radničkoj klasi nedostupan način života, te je po njemu stil, ali i čitav pokret dobio ime. Na balovima su se razvile i različite kategorije u kojima su se sudionici mogli natjecati, od uobičajenog pokazivanja kostima i poziranja, do plesa, pa čak i kazališnih formi. Primjerice, igranjem pojedinih uloga kao što su “učenica na putu u školu” ili “direktor banke”, koje treba što vjernije predstaviti, sudionicima daje mogućnost da barem na trenutak postanu nešto što im je inače nedostupno. Uobičajene su također postale i forme u kojima treba što bolje prikazati scene iz tipično bjelačkog načina života.

Ipak, ples je do danas jedna od najpopularnijih kategorija i nastavlja se razvijati i dalje. On također ima svoje brojne potkategorije, od kojih treba istaknuti Old Way, New Way i Vogue Fem. Old Way se razvio iz prije spomenutih kretnji i poza s modnih pista i časopisa, no također preuzima druge elemente popularne kulture, primjerice filmova Bruce Leeja, ili egipatskih hijeroglifa. S vremenom se na sceni javlja neka nova ekipa s novim trikovima koja uobičajenim pokretima počinje dodavati brze, gimnastičke elemente, a ples dobiva elegantnije prijelaze i kretnje te postaje – New Way. Vogue Fem javlja se s većom vidljivošću feminiziranih, pogotovo latino muškaraca i karakterizira ga upravo isticanje ženstvenosti. On također ima brojne potkategorije, od uobičajenog poziranja i pokazivanja, posebno lica, do izrazito seksualiziranih i erotskih plesnih pokreta. No o kojoj god kategoriji ili stilu Voguea se radi, karakter i način na koji se performer prezentira sucima i publici ono je što će mu donjeti priznanje i pobjedu na natjecanju.

Iako karakteristična za američke zajednice, Vogue kultura ubrzo je prešla Atlantik i danas je uobičajena u brojnim europskim gradovima, a u pravilu je dio LGBT kulture. U Europi Vogue naravno razvija neke svoje specifičnosti, posebno vezane uz ples i performans, a malobrojni plesači pokušavaju ga popularizirati i u Zagrebu. Prvenstveno to su Boris Vrdoljak koji je prvi u Hrvatskoj počeo raditi na Vogue koreografijama za povorku ponosa te Mateja Miković i Ivana Bačanek koje čine prvi hrvatski Vogue tim. Pojačani interes uvijek se događa uoči Povorke ponosa, pa se tako i ove godine održavaju radionice Voguanja kako bi se svi zainteresirani mogli pridružiti plesu u Povorci, ali i kako bi kultura Voguanja zaživjela i u zagrebačkim klubovima.