Tema Pojam participacije posljednjih godina zauzima središnje mjesto diskusija u području kulturne politike, a nezaobilazan je i u policy dokumentima nacionalnih i nadnacionalnih tijela u kojima se redovito ističe važnost sudjelovanja u kulturnom životu, kako za osobni razvoj pojedinaca, tako i za stvaranje društvene kohezije, oboje često gledano kroz optiku potencijalnog gospodarskog prosperiteta. O pravu na sudjelovanje u kulturi govori se kao jednom od temeljnih ljudskih prava, a UNESCO-ov ured za statistiku 2013. godine objavljuje i priručnik pod nazivom Mjerenje kulturne participacije, prema kojem se ispunjavanje tog prava može i kvantificirati. Razina sudjelovanja u kulturi tako se mjeri posjećenošću kulturnih događaja i količinom konzumiranog sadržaja, pri čemu se razvoj informacijskih i komunikacijskih tehnologija uzima kao novi čimbenik koji proširuje polje mogućnosti sudjelovanja i dostupnosti sadržaja.
Takva istraživanja u hrvatskom kontekstu uglavnom rezultiraju nezavidnom statistikom u kojoj se kao jedan od temeljnih problema otkriva nedostatak elementarnog pristupa kulturnim sadržajima, kao odraz manjkavih ili nepostojećih kulturnih politika. Nedavno smo pisali o istraživanju kojeg je u sklopu BLOK-ovog projekta Pro(iz)vedi mladost u kulturi provela Dora Levačić, koje je pokazalo da 27.8% mladih osoba od 16 do 24 godine u Hrvatskoj u posljednjih dvanaest mjeseci nisu posjetile nijednu kulturnu instituciju. Ipak, samo njih 12% kao razlog navelo je nedostatak interesa, dok su ostali naveli financijske razloge te kako “takvi događaji ne postoje u njihovom mjestu”. Ovi podaci “vraćaju lopticu” na teren odgovornih institucija, pokazujući da postoji značajan rascjep između deklarativnog zalaganja za sudionički pristup u nacionalnim i međunarodnim kulturnim strategijama te samih instrumenata i mjera kojima se participacija potiče u praksi.
Povjesničarka umjetnosti Nora Sternfeld upozorava da je participacija u aktualnom institucionalnom diskursu uglavnom shvaćena kao interakcija, ali ne i stvarno sudjelovanje u organizacijama i institucijama koje “proizvode” kulturu. “Svi bi trebali imati dojam da sudjeluju, ali tako da njihovo sudjelovanje nema nikakvog utjecaja”, podvlači Sternfeld i zaključuje kako sudjelovanje nije “pridruživanje”, ne podrazumijeva samo “ulazak u igru”, već se odnosi na odlučivanje o samim pravilima igre. Razumijevanje pravila i mogućnost njihova stvaranja ključ su sudioničkog principa, pa samo one prakse koje se temelje na zajedničkom donošenju odluka i dijeljenju odgovornosti smatra društveno transformativnim i emancipatorskim.
Sudioničko upravljanje u kulturi kao poluga razvoja kulturne demokracije u fokusu je istraživanja Zaklade Kultura nova, pokrenutog u okviru dvogodišnjeg projekta Pristupi sudioničkom upravljanju kulturnim institucijama provedenog uz podršku UNESCO-ova Međunarodnog fonda za kulturnu raznolikost (IFCD). Istraživanje je proučavalo postojeće i nastajuće prakse sudioničkog upravljanja u kulturi koje se ostvaruju kroz koncept društveno-kulturnih centara, a rezultati su objavljeni u zborniku Uradimo zajedno. Prakse i tendencije sudioničkog upravljanja u kulturi u Republici Hrvatskoj, koji je nakon Dubrovnika i Splita skupom u Maloj dvorani Pogona Jedinstvo predstavljen i zagrebačkoj publici.
“Kroz cjelokupno provođenje projekta pokazalo se da postoji veliko nerazumijevanje samog koncepta sudioničkog upravljanja kod svih dionika koji su uključeni u taj model, a posebno nerazumijevanje samog koncepta šire od onih koje se ta tema direktno tiče. Zbog toga smo pokušali ispisati korake što je to sudioničko upravljanje i kako se ono tretira u području kulture”, rekla je u uvodu upraviteljica Zaklade Dea Vidović. Pored nje, zbornik su predstavili voditeljica istraživačkog tima Ana Žuvela, te njegovi članovi Leda Sutlović, Mirko Petrić i Davor Mišković koji su svaki u svom segmentu istraživanja nastojali “ispitati, interpretirati i razumjeti na koji način inicijative odozdo mogu ujtecati na stvaranje instrumentalnih rješenja i formiranja političke volje za promjene u javnim politikama”.
Sam zbornik koncipiran je u dva dijela, pri čemu prva cjelina predstavlja uvod u sudioničko upravljanje u općem smislu, a onda i razradu toga što sudjelovanje i sudioničko upravljanje podrazumijevaju u specifičnom polju kulture te na koji način utječu na aspekte kulturne demokracije i cjelokupne organizacije kulturnog sustava. Veliki izazov u strukturiranju istraživanja autorima je predstavljalo siromaštvo teorijskog korpusa o sudioničkom upravljanju u kulturi pa se ono promišlja u širem okviru teorije sudioničke demokracije. “Primjena sudioničkoga upravljanja dovodi se u vezu s nemogućnošću reprezentativnoga političkog aparata demokracije da samostalno unaprijedi demokratske institucije, riješi probleme s kojima se suvremeno društvo susreće i osigura održivo korištenje javnih resursa i upravljanje njima”, ističe se u zborniku.
Ulazak građana u procese donošenja odluka vezano je tako uz pitanja javne sfere, gdje se u uvjetima “institucionalne praznine” tradicionalne države, sudioničko upravljanje javlja kao model prevladavanja demokratskih nedostataka na koje nailaze kulturni, i šire društveni i politički sustav. Istraživanje je obuhvatilo i relevantne dokumente proizvedene u okviru javnih politika Europske unije te drugih međunarodnih organizacija, pa tako pored teorijskog okvira prvi dio zbornika donosi i sustavan prikaz policy dokumenata koji zagovaraju praksu sudioničkog upravljanja u kulturi. Pri tom je posebna pozornost posvećena gradovima kao ishodištima novih kulturnih tendencija i inovativnih kulturnih praksi, pogodnih za razvoj
Drugi dio knjige donosi primjere sudioničkog upravljanja ostvarenog kroz model javno-civilnog partnerstva u sedam društveno-kulturnih centara u Hrvatskoj: Društveno-kulturnom centru Lazareti u Dubrovniku, Društvenom centru Čakovec, Društveno-kulturnom centru u Karlovcu, riječkoj Molekuli, Društvenom centru Rojc u Puli, Domu mladih u Splitu te Pogonu – zagrebačkom centru za nezavisnu kulturu i mlade. Ovi centri odabrani su kao najvidljiviji primjeri koji se istovremeno nalaze u različitim fazama razvoja, pojasnila je na predstavljanju upraviteljica Zaklade, pa se kroz njih može steći uvid u društveni, ekonomski i kulturni kontekst lokalnih sredina u kojima se razvijaju prakse sudioničkoga upravljanja. Kako bi ti uvidi bili što jasniji, u istraživanje su uključeni svi akteri sudioničkog upravljanja – predstavnici jedinica lokalne samouprave, akteri civilnog društva, ali i pripadnici lokalne zajednice, čije je snažnije uključivanje ključ daljnjeg razvoja ovih prostora u društveno-kulturne centre.
Pored povijesnog pregleda razvoja sudioničkoga upravljanja u svakoj pojedinoj sredini, studije slučajeva donose i analizu modela sudioničkoga upravljanja kroz koju se kristaliziraju njegove prednosti, ali i prepreke daljnjem razvoju, poput potkapacitiranosti organizacija, pitanja financijske održivosti i profiliranja ovih prostora isključivo kao centara za mlade. Stoga je ovo istraživanje ocrtalo postojeće stanje u društveno-kulturnim centrima, ali i “postavilo temelje za daljnje razgovore i djelovanje na razini zahtjeva prema promjeni kulturne politike i rastvaranja njezinih demokratskih aspekata”, zaključila je na predstavljanju Ana Žuvela.
Otvaranje prostora za nove tipove društvenosti, nove kulturne prakse i nove modela upravljanja, Mirko Petrić (inspiriran naslovom jednog diplomskog rada) naziva “kulturnim politikama za povratak u budućnost”. U tom smislu zbornik Uradimo zajedno pruža teorijski okvir i podršku zagovaračkim inicijativama i platformama okupljenima oko ideje izgradnje društveno-kulturnih centara na temelju modela sudioničkog upravljanja i javno-civilnog partnerstva. No izneseni uvidi prije svega trebaju služiti kao putokaz kreatorima javnih politika u poboljšanju institucionalnoga i zakonodavnog okvira za razvoj sudioničkoga upravljanja, kao jednog od “rješenja za eroziju demokratske vitalnosti”.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Objavljeno Objavljeno
