Tema Pred kraj kalendarske godine popularno je prisjetiti se uspona i padova koji su ju obilježili. U trenucima objavljivanja rezultata Ministarstva kulture za financiranje Javnih potreba u kulturi, kojim se djelomično financira rad medija koji se bave kulturom, možemo se još jednom osvrnuti na opće stanje medijskih sloboda u 2017. godini. Prema World Press Freedom Indeksu, u odnosu na 2016. godinu, medijske slobode u osjetnom su padu, što je posebno vidljivo u zemljama Zapada gdje su do sada visoki standardi slobode govora i medijskog izvještavanja smatrani jednim od osnovnih mjerila demokracije.
World Press Freedom Indeks objavljuje se jednom godišnje od 2002. godine, a u sto osamdeset zemalja svijeta bilježi slobodu medija na temelju evaluacije pluralizma, nezavisnosti medija, kvalitete zakonskih odredbi te sigurnosti novinara u svakoj zemlji. Stupanj slobode novinara određuje se prema rezultatima standardiziranog upitnika i ostalim dostupnim podacima o zlostavljanju i nasilju nad novinarima. Podaci prikupljani u upitniku odnose se na pluralizam, medijsku nezavisnost i samocenzuru, zakonski okvir, transparentnost i kvalitetu infrastrukture koja podupire produkciju vijesti i informacija. World Press Freedom Indeks objavljuje organizacija Reporters Without Borders (RSF), koja je od svog osnutka 1985. godine u francuskom Montpellieru razgranala svoju mrežu korespondenata na sto trideset svjetskih zemalja, što joj omogućava brzu mobilizaciju prilikom značajnih događaja, kao i iscrpno bilježenje političkih i drugih kretanja. Organizacija prati i nasilje, ograničenja i zastrašivanja kojima su izloženi novinari i pojedini mediji što također ulazi u krajnju evaluaciju medijskih sloboda.
Izvještaj iz 2017. godine pokazuje očekivane rezultate, najbolje rangirana je Norveška te ju slijede ostale skandinavske zemlje, ali i Costa Rica i Jamaica, dok su na začelju Eritreja i Sjeverna Koreja. Pri dnu liste nalazi se i Sirija u kojoj je ove godine poginulo osam novinara obavljajući svoj posao, te četvero građana koji su izvještavali o stanju u zemlji putem različitih medija. Zemlje kao što su SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo nazadovale su zbog sve većeg nadzora novinara i građana, kao i kršenja prava na povjerljivost izvora. Poljska se spustila sedam mjesta u odnosu na prethodnu godinu nakon što je vladajuća partija javne radio i TV postaje pretvorila u oruđe vlastite samopromocije i propagande, dok je Turska nakon propalog puča ušla u kategoriju zemalja s najviše zatočenih medijskih djelatnika.
Hrvatska se nakon 63. mjesta 2016, ove godine nalazi na 74. mjestu. Velik dio lošijeg rezultata odnosi se na repove Hasanbegovićeve ere, primjerice kadrovske čistke na HRT-u jedan su od glavnih razloga lošijih bodova, no kao problematični posebno se navode i pritisci na novinare koji istražuju korupciju, organizirani kriminal ili ratne zločine. Također, prijetnje tužbom i verbalni napadi na redakciju Novosti, te zahtijevanje prestanka financiranja novina srpske nacionalne manjine nisu doprinijele boljoj slici hrvatske medijske scene.
Situacija nije mnogo drugačija ni na globalnoj razini. Indikator kršenja sloboda medijskog izvještavanja ove je godine najviši od početka objavljivanja rezultata, a samo u zadnjih pet godina opće ograničenje medija i kršenje medijskih sloboda poraslo je za 14 posto. Regija Europske Unije i Balkana koja se na globalnoj mapi proučava zajedno i dalje je područje najvećih medijskih sloboda, no upravo je ovdje ove godine zabilježen najveći porast negativnih čimbenika, a u zadnjih pet godina on iznosi čak 17.5 posto (u isto vrijeme za Azijsko-pacifičko područje to je samo 0.9 posto).
Na medijske slobode i pluralnost medija uvelike utječe njihovo financiranje pa je strategija dokidanja financiranja odabrana kao jedan od načina ušutkavanja politički nepodobnih glasova u Hrvatskoj. Kako bi održali glavu iznad vode, neprofitni se mediji sve više odlučuju sredstva za svoj opstanak tražiti izravno od čitatelja – putem crowdfunding kampanja – koje su se do sad pokazale relativno uspješne. Jednu od takvih kampanja upravo provodi portal Lupiga, pokušavajući prikupiti 20 000 dolara kako bi mogli nastaviti honorirati svoje autore i kako bi njihova redakcija mogla ostati neovisna.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
ObjavljenoObjavljeno
