Kritika Piše: Klara Berdais
Većina publike vjerojatno je upoznata sa serijom Adventure Time u kojoj svaka epizoda zaista jest avantura, a te već poznate linije animiranog svijeta u Midnight Gospelu postaju još luđe. Ova američka animirana televizijska serija krenula je u travnju 2020. godine na svima poznatoj platformi, Netflixu. Njezini kreatori su Pendelton Ward (onaj isti koji je kreirao i Adventure Time) i Duncan Trussell. Ward je nadmašio Adventure Time, a Trussell je u Midnight Gospelu pridao novo značenje svojim podcast intervjuima.
Radnju smještenu u dimenziji zvanoj Chromatic Ribbon vodi spacecaster (podcaster) zvan Clancy Gilroy. Chromatic Ribbon je dimenzija, odnosno baza simulation farmera koji koriste svoja moćna božanstvena računala za simulaciju različitih galaksija iz kojih ‘beru’ različitu tehnologiju. Međutim, Clancy Gilroy ne ‘bere’ tehnologiju već priče. Za svoj spacecast (podcast) Midnight Gospel, pomoću već spomenutog božanstvenog kompjutera, putuje na bizarne planete koji su na rubu apokalipse i intervjuira bića s tih planeta o značenju njihova postojanja.
Zanimljiva je činjenica da sama radnja nije izgrađena iz ništice, već audio sadržaje čine intervjui iz podcasta The Duncan Trussell Family Hour, a vanzemaljska bića koje Clancy intervjuira su Trussellovi gosti, kao što su američki glumac Stephen Root, učiteljica meditacije Trudy Goodman, glumci i komičari Pauly Shore i Steve Little, Damien Echols, član trojke iz Memphisa (West Memphis Three) koji je kao tinejdžeri osuđen za ubojstvo trojice dječaka, pa čak i sama Trussellova majka koja je kasnije preminula od raka.
Možda niste upoznati sa samim gostima i njihovim radom, nisam ni ja, a to što ih u seriji predstavlja animirani lik umjesto stvarne pojave malo otežava izgradnju percepcije o njima pa vam neće biti sasvim jednostavno pratiti što se zapravo u seriji događa. Tome doprinosi i neusklađenost slike i zvuka, naime animacija ne prati sam sadržaj intervjua, čak se i sukobljavaju. Zato ćete možda pojedinu epizodu pogledati više puta, ali kada pohvatate konce, primijetit ćete da na neki način zvuk i slika surađuju.
U svakoj se epizodi stvara određena ravnoteža između kaosa i trippy efekata koji se odvijaju u animiranoj radnji i samih intervjua, a na kraju se svaki put dogodi smak svijeta. To je shema svake epizode, što ne znači da je svaka epizoda ista, dapače. Intimne intervjue, koji se bave osobnim, filozofskim i egzistencijalnim temama, nadopunjuju komične i pomalo bizarne animirane situacije, što rezultira tračkom pozitivne energije i daje nam materijal za razmišljanje. Serija tako prikazuje život kao balansiran i spokojan, čak i u najružnijim trenucima.
Midnight Gospel se može promatrati kao vrlo zanimljiva animirana televizijska serija, ali i kao nova novinarska forma koja spaja informaciju, edukaciju, zabavu i kreativnost u punom sjaju. Zbog pregršta informacija možda ćete voditi borbu s prvih par epizoda, međutim kada se izborite, shvatit ćete da sama serija traži vašu koncentraciju i prisutnost, ali priče koje prikazuje, bez obzira na nadrealne vizuale, postaju sve realnije. Svaka dimenzija koju Clancy posjećuje djelić je života i realnosti neke stvarne osobe.
Teško je to opisati, ali mogu si dopustiti zaključiti da je Midnight Gospel jedna od najrealističnijih suvremenih emisija o ljudima. Lako će vam se svidjeti, a još lakše ćete je obožavati. Zasad serija ima samo jednu sezonu, a po dostupnim informacijama, bespućima interneta kruže peticije za drugu sezonu jer, kako je sam Trussell rekao – postoji još toliko priča za ispričati o Cromatic Ribbonu.
ObjavljenoObjavljeno
