Tema Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, ove je godine samo do kraja rujna 7258 osoba zatražilo međunarodnu zaštitu. Za usporedbu, taj je broj za čitavu 2021. godinu iznosio 3039 osoba, dok je u pretpandemijskoj 2019. godini broj registriranih tražitelja azila bio manji od dvije tisuće. Nadalje, od usvajanja prve verzije Zakona o azilu, 2005. godine, odobreno je tek 896 zahtjeva za međunarodnu zaštitu i 138 zahtjeva za supsidijarnu zaštitu, što dodatno govori o razmjeru trenutnih izazova za sustav, kao i sistemskoj tromosti i neprilagođenosti potrebama osoba u pokretu.
Osim značajnog porasta broja zahtjeva za azil, promjene su nastupile i u proceduralnom pristupu nadležnih institucija. Naime, MUP je u prvoj polovici godini na temelju Zakona o strancima počeo masovno izdavati Rješenja o povratku. Riječ je o dokumentima kojima se privremeno regulira boravak osoba u Hrvatskoj, koje MUP u ovom slučaju mahom izdaje na trajanje od sedam dana. Tijekom tog perioda osobe u pokretu uglavnom su prepuštene sebi, a nakon isteka roka dužne su prijaviti se na graničnom prijelazu.
Osim što signalizira određenu promjenu MUP-ove strategije “upravljanja migracijama” – o čijim motivima i ciljevima trenutno možemo tek nagađati – značajan porast tražitelja međunarodne zaštite, a posebno osoba kojima su uručena Rješenja o povratku, također podrazumijeva i veću vidljivost ljudi u pokretu u javnom prostoru. Za razliku od posljednjih nekoliko godina u kojima je “upravljanje migracijama” podrazumijevalo pushbackove i nevidljivo nasilje na granici – procedure koje, valja napomenuti, nisu prestale – osobe u pokretu sada su u većim brojevima prisutne na ulicama, trgovima i napuštenim prostorima gradova. Primjerice, osobe sa sedmodnevnim rješenjima nerijetko se nalaze u poziciji beskućništva.
Kako država aktivno pridonosi stvaranju krize, javlja se prijeka potreba da gradovi s progresivnom upravom sami organiziraju koordiniran sustav pomoći. Inicijativa Zagreb grad-utočište stoga je još krajem listopada prema gradskoj vlasti uputila Zahtjev za preuzimanje odgovornosti za socijalnu zaštitu i sigurnost svih ljudi na području Grada Zagreba te predložila niz načina na koji Grad aktivacijom vlastitih resursa može pomoći osobama u pokretu. Prijedlozi Inicijative uključuju: uspostavu gradske koordinacije koja će pratiti događanja na terenu i prevenirati kršenja ljudskih prava, uključujući institucionalni rasizam i ksenofobiju; uspostavu mobilnih multidisciplinarnih timova koji će rješavati hitne slučajeve na terenu, ali i sve druge potrebe ljudi, bez obzira na njihov administrativni status; te uspostavu utočišta za osobe u pokretu kojima je potrebno osigurati privremeni krov nad glavom, sanitarne prostorije, topli obrok te osnovne pravne informacije o reguliranju statusa. O gradovima-utočištima na Kulturpunktu smo detaljnije pisali ranije ove godine.
Grad Zagreb je u međuvremenu, sredinom studenog, ispred Paromlina otvorio dva šatora i sanitarni kontejner namijenjene onima koji imaju Rješenje o povratku izdano od strane MUP-a. Grad je postavljanje šatora predstavio kao privremeno “humanitarno” rješenje koje bi trebalo potrajati do ulaska u Schengen početkom sljedeće godine, kada očekuju smirenje situacije. Drugim riječima, Grad Zagreb nije odlučio izgraditi sistemsko rješenje za pomoć osobama u pokretu, već se nada kako će se situacija razriješiti sama od sebe.
U priopćenju za medije povodom otvaranja humanitarne stanice kod Paromlina iz Inicijative Zagreb grad-utočište poručili su kako smatraju kako je “ovo ‘jednomjesečno’ rješenje zakašnjeli odgovor gradske uprave koje zapravo potencira i sukreira krizu te ide u prilog predšengenskom spinu Ministarstva unutarnjih poslova i Europske unije, kao i u prilog režimu nasilja i kontrole. Šatori, kontejneri, cerade, folije i ostali elementi ‘kriznog imaginarija’ koriste se u izostanku i nedostupnosti drugih struktura. Podizanje šatora i kontejnera uz po život opasnu zgradu Paromlina – u zadnji čas – nakon što ljudi u pokretu već 6 mjeseci borave i prolaze kroz Zagreb, doprinosi predvidljivom argumentu MUP-a da se po ulasku u Schengen situacija mora strože kontrolirati, odnosno da ljude treba zatvoriti i protjerati. Gradska uprava imala je dovoljno vremena da osmisli adekvatnije, humanije i zelenije rješenje”. Nije naodmet spomenuti kako je Inicijativa Gradu slala prijedloge za izgradnjom koordiniranog sustava pomoći još u lipnju prošle godine.
“Sigurnost ljudi je centralno polazište u kreiranju grada utočišta – svi koji se nađu na administrativnom teritoriju jednog grada moraju biti slobodni i zaštićeni od progona, mučenja, beskućništva. Svima treba biti dostupna hrana i medicinska skrb, bez obzira na papire, već samim time što su ljudi. Vidjeli smo da gradovi kroz sustav javne skrbi mogu pružiti takvu vrstu zaštite – zahtijevamo da se isto učini i sada, kao i u 2023. godini”, zaključuju iz Inicijative Zagreb grad-utočište.
ObjavljenoObjavljeno
