Beogradski Centar za ženske studije koji upravo upisuje 28. generaciju studentica i studenata, pokrenuo je program Digitalne feminističke škole na koji ove godine kreće prva generacija. Tim smo se povodom htjeli osvrnuti na dugu povijest organizacije osnovane na inicijativu beogradske feminističke grupe Žena i društvo još 1992. godine, a kao cjelovit interdisciplinarni obrazovni program Centar obuhvaća predavanja, istraživanja i izdavaštvo. Formirajući se tijekom ratnih ’90-tih godina program Centra obilježili su antimilitarizam i mirovne politike, a predavanja, tribine i ostali obrazovni programi koncentriraju se na teme kritike i analize nacionalizma i rata te teorije političke odgovornosti, položaja i odgovornosti intelektualaca, odgovornosti medija kao i angažirane umjetnosti.
Od svojih početaka Centar se bavi problemima roda, etniciteta, nacije i klase kroz stvaranje modela tolerancije prema razlikama te pružanju otpora svim pojavama isključivanja, što ostaje njegova glavna misija do danas. Od 2000. godine njegove članice koncentriraju se na institucionalizaciju programa ženskih studija i studija roda na Beogradskom sveučilištu, ali i nastavljaju organizirati predavanja o pitanjima odgovornosti za ratne zločine kao i različitim aspektima tranzicijske pravde. Centar ne pokušava biti vrijednosno neutralan te je od početka jasno opredijeljen protiv rata i nacionalizma i utemeljen na feminističkoj i aktivističkoj inicijativi. Slijedom toga, sudjelovao je u programima i aktivnostima organizacija kao što su Žene u crnom i organizaciji Ženskog suda u Sarajevu 2015. godine.
Dugogodišnji obrazovni program Centra za ženske studije razvijao se i mijenjao s vremenom no i dalje nastoji zadržati alternativni pristup spomenutim temama u odnosu na formalno obrazovanje. Tijekom svog održavanja program je u jednakoj mjeri okupljao polaznice zainteresirane za akademske aspekte feminizma koje su kasnije nastavljale formalne postdiplomske studije, kao i aktivistice orijentirane na rad u organizacijama civilnog društva. Kontinuiranom provedbom programa došlo je i do smjene generacija pa tako mnoge bivše polaznice danas predaju u Centru za ženske studije ili s njim surađuju na neki drugi način. “Ono što je zanimljivo, ali i zabrinjavajuće”, spominje koordinatorica predavačkog programa Nađa Duhaček, “su sličnosti koje današnji kontekst ima sa 1990-tim godinama, zato što i danas radimo u okruženju jačanja desničarskih politika, koji su obeleženi udarima na ženska prava, kao i na prava svih drugih manjinskih i marginalizovanih grupa”.
Pokretanje Digitalne škole novi je korak Centra kojim se feminističko obrazovanje želi omogućiti svima koji iz različitih razloga fizički ne mogu prisustvovati predavanjima Ženskih studija. Sve veća prekarizacija rada guši slobodno vrijeme koje je inače rezervirano za učenje i zabavu, pa čak i kad su ovakvi neformalni obrazovni programi besplatni, polaznice im zbog radnih obaveza ne mogu prisustvovati. Osim toga, ovakvi programi – što nam je i u Hrvatskoj vrlo dobro poznato – dostupni su samo osobama koje žive u većim sredinama i samim time su na neki način već privilegirane. “Posebno nam je važno da ovakav program neformalnog obrazovanja ne bude samo privilegija onih koji žive u velikom gradu, već da tražimo način da feministička znanja i ideje stignu u sela i male gradove, da ne zavise od granica, i da ljudi u prekarnim uslovima rada treba da imaju priliku da stiču nova znanja”, ističe Duhaček.
Digitalna škola uključuje ciklus od 12 predavanja koja će obuhvaćati osnove feminističkih teorija i politika, povijest ženskog pokreta te različite suvremene feminističke perspektive. Sudjelovanje u programu je besplatno, a poziv je bio otvoren svima koji čitaju i pišu BHSC jezik, bez obzira na mjesto stanovanja. Predavanja će se puštati putem zatvorenog YouTube kanala, dok će se konzultacije i ostali razgovori odvijati putem maila. S obzirom na to da koristi postojeće platforme, organizacija Škole nije posebno zahtjevna, a iako u budućnosti žele razviti posebnu platformu, za početak su se organizatorice odlučile za jednostavnije i široko dostupno rješenje. Duhaček između ostalog dodaje kako smatraju da je “ovo jedan od načina da podržimo žene da zauzmu prostor na internetu i vide tehnologiju kao alatku koja nam pripada”.
Digitalni obrazovni programi nipošto nisu novost – od institucionalnih i komercijalnih do nezavisnih – ovakvi programi provode se već godinama, a osim toga tehnologija je danas neizostavan dio svih učionica. “Većina naših polaznica je saznala za naš program preko društvenih mreža, a većina naših predavačica koristi power point prezentacije, filmove i druge elektronske sadržaje u nastavi”, objašnjava Duhaček. “U nekom idealnom svetu, bilo bi dovoljno finansijskih sredstava da se barem periodično nađemo uživo, i dovoljno vremena za pitanja i diskusije koje su važan deo obrazovnog procesa”, kaže koordinatorica programa, objasnivši kako su se za sada odlučile iskoristiti resurse koje imaju na raspolaganju, sustavno tražeći načine kako odgovoriti na potrebe svih polaznica i polaznika. Dugoročni plan Centra za ženske studije pritom je nastaviti razvijati hibridne forme pedagoškog rada koje bi kombinirale rad uživo s mogućnostima koje pruža tehnologija.
ObjavljenoObjavljeno
