Tema Planerski zadane i urbanistički uglavnom već formirane, neke od značajnih urbanih praznina Zagreba često nisu dio mentalnih slika njegovih stanovnika budući da su – nedovršene. U prostorno-planskoj dokumentaciji različito klasificirane, a uglavnom se radi o budućim velikim parkovima ili trgovima, zajedničko im je da su predviđene kao zone bez ikakvog ili bitnijeg građenja i da desetljećima iščekuju aktivaciju. Oslonjene na zagrebačku urbanističku baštinu, takve površine velikog mjerila uređenjem mogu presudno utjecati na razvoj grada u budućnosti koja, međutim, nije bez svojih izazova.
Slične velike urbane praznine prisutne su kao važna i popularna mjesta u čitavom nizu europskih gradova, od berlinskog bivšeg aerodroma Tempelhof do, primjerice, velike livade u sklopu pariškog parka Citroën. Njihova je vrijednost dobrim dijelom upravo u mjerilu i praznini koja ima mogućnost jednostavne prilagodbe, kako za potrebe masovnih događanja, tako i onih posve individualnih. U zagrebačkom slučaju ističu se četiri lokacije takvoga mjerila koje predugo čekaju da postanu ono što bi trebale biti.
Trg Stjepana Radića
Tema trga u suvremenom urbanizmu Zagreba se zaobilazi. Novi trgovi izgrađeni od neovisnosti su malobrojni – primjerice, tek u sklopu novih naselja Oranice i Vrbani III. Svi su isključivo kvartovskog značaja i manjeg mjerila. Sve ostalo bila su preuređenja koja u pravilu možemo svesti na neki tip devastacije. Istovremeno, izuzetno važna mjesta poput Trga Stjepana Radića – koji je danas trg samo po imenu – u fokus dolaze tek sporadično, ali ne kao trg, već opetovano kao lokacija za spomenike koje negdje treba udomiti. U svim tim pokušajima, radi se o zaobilaženju totala, teme koja u ovom slučaju čini nekoliko vrsta prostora, čak više tipova trgova, koje neizostavno treba tretirati i kao cjelinu koja svoj početak ima neposredno s južne strane Glavnog kolodvora. Sadašnji fragmentirani pristup čitavoj Središnjoj zagrebačkoj osi tome ne ide u prilog, a takav je i dosadašnji rezultat.
Gredelj
Prostor Gredelja vjerojatno je najznačajnija pojedinačna razvojna točka Zagreba. No, od iseljenja industrije, to mjesto godinama nezaustavljivo propada. Riječ je o budućem srcu suvremenog grada koji bi i u svojoj novoj funkciji trebao služiti stvaranju novih vrijednosti, odnosno Zagrepčanima i Zagrepčankama čijim je novcem kupljen i kojima pripada. Gredelj je i mjesto gdje će se testirati spremnost i snaga grada da se razvija u vlastitu korist, odnosno pitanje je hoće li se prepoznati važnost javnih prostora, uključujući potreba značajne praznine, ili izgubiti priliku. Upravo je osiguranje adekvatnih kapaciteta slobodnog prostora unutar kompleksa jedna od garancija da u značajnom segmentu ostane javan. Za prostor Gredelja bi već u natječajnom programu trebalo postaviti zahtjev za značajnom prazninom, parkom koji bi se, direktno ili indirektno, npr. nadovezivao na budući središnji trg s druge strane Paromlina.
Studentski trg
Za razliku od Središnje osi, koja uključuje Trg Stjepana Radića, i koja je urbanistički definirana i u najvećem dijelu očita iz pješačke perspektive, prostor mogućeg Studentskog trga uglavnom je nevidljiv budući da je još uvijek ispunjen supstandardnom gradnjom i uličicama koje se opiru modernizaciji. Smješten i omeđen zgradama dviju najvećih knjižnica u Hrvatskoj, NSK i onom Filozofskog fakulteta, Studentski trg za sad je tek želja, planerski pokušaj zelene zone koja se (još) nije ostvarila, no osnovne obrise ima, a prepoznaje ih i GUP. Aktivacija tog parka bi ne samo dala na vrijednosti kvartu, dodanu vrijednost postojećim institucijama koje mu gravitiraju, već bi i Trnju dala posve novu dimenziju.
Plava potkova
Ključna urbana praznina Novog Zagreba je ujedno i jedna od najvećih. Nastala u bitno većem mjerilu od donjogradske Zelene, novozagrebačka Plava potkova tek je djelomično dovršena. Od šest planiranih parkova, do danas su uređena samo tri. Preostala tri su i najveći izazovi, a smješteni su točno između dvije najveće zgrade u gradu, Mamutice i Super Andrije, koje su pozicionirana upravo s obzirom na planirane megaparkove. Developerski urbanizam već je značajno poremetio prazninu u njenom krajnjem zapadnom dijelu, pa bi upravo privođenje svrsi prostor moglo zaštititi od daljnjih nagrizanja.
Svaki od ta tri prostora već sad ima neki tip upotrebe kakvu i treba imati u budućnosti, no svima nedostaje okvir: ispred Mamutice livada se održava, povremeno se umeću dodatni sportski sadržaji, ali zelena površina još nije park. Južno od Islandske najveći je novozagrebački gradski vrt i niz spontanih. I taj sadržaj svoje mjesto može naći u okviru budućeg megaparka. A južno od Sigeta postoje značajni sportski sadržaji koje s novim parkom treba potencirati i dekoncesionirati. No, svoj puni potencijal svi bi parkovi dobili tek povezivanjem potkove u cjelinu.
Najjednostavnija privremena aktivacija svih spomenutih prostora velikih dimenzija upravo je ona na prostoru južnih krakova novozagrebačke potkove, gdje bi na prostoru jednog od dva najveća parka održavana, velika i prazna livada mogla biti uvod u budući park, a istovremeno i dobar put da se prostor sačuva. Potreba takve velike praznine važna je i zato što Zagreb takvih mjesta nema puno ili zapravo uopće nema.
Kada govorimo o mjerilu velikih urbanih praznina, nameću se dva argumenta. Prvi je da Zagreb više nije grad u ekspanziji koja je obilježila 20. stoljeće. Drugi je da je u trenutku svog nastanka danas najstariji zagrebački park Maksimir površinom višestruko nadmašivao potrebe maloga grada od svega desetak tisuća stanovnika. Takva prostorna i kulturna gesta upravo je mjerilom perivoju davala na važnosti, ali na neki način i anticipirala budućnost. Drugim riječima, park nikad ne može biti prevelik, pa bi postojeća mjerila svih navedenih prostora svakako trebalo zadržati, odnosno populacijska stagnacija ili minorni rast nisu opravdanje da se prostori smanjuju ili brišu.
Spomenute četiri točke dakako nisu jedine važne zagrebačke “praznine”, no sve one, s obzirom na prostorne kapacitete, nadilaze kvartovska značenja. Primjerice, izuzetno važne borbe za lokalne parkove na Kajzerici ili Savici fokusiraju prostore ključne upravo za pripadajuće kvartove (svoju nadkvartovsku važnost te inicijative, osobito Savica, imaju u demokratizaciji upravljanja i oblikovanja javnih prostora grada).
Trešnjevački Park pravednika, najveću zelenu površinu gradske četvrti Trešnjevka-sjever, tek treba iz zelene površine pretvoriti u park i također je ponajviše od lokalne važnosti. Iako značajne površinom, neke od gradskih šuma, poput Grmoščice ili Resničkog gaja, po ulozi su drugačiji tip prostora od urbanih praznina koje čine spomenute četiri.
Kao prostor značajne praznine promatrati se mogu i savske inundacije, no njihova je uloga primarno u službi zaštite od poplava, a za dodatne sadržaje mogu se koristiti tek privremeno i prilagođeno. Ipak, zeleni prostor uz obale Save jedna su od prepoznatljivih vizura suvremenog Zagreba upravo po svojoj praznini te ona vrsta prostora koji doprinosi urbanom iskustvu unatoč nedovršenosti i statusu quo od trenutka kad je rijeka svedena na kanal.
Zagreb kao grad sa značajnom urbanističkom tradicijom, istovremeno je grad koji “ima tradiciju nedovršenih velikih reprezentativnih gradskih poteza”. Paradoksalno, radi se o nekima od urbanistički najvažnijih zahvata koji su čuvani za predodređene namjene u iščekivanju kvalitete. Ta se prednost danas pretvara u slabost budući da su parcele ostale prazne i time mete za zapunjavanje s drugim setom očekivanja, ili zapravo bez njih. Kriteriji su se promijenili, a to mijenja i grad, u stvarnosti i perspektivi. Ipak i unatoč, upravo s obzirom na njihovu veličinu, svaki od spomenutih prostora trebalo bi ne samo aktivirati već bi trebali predstavljati i potpuni zaokret od načina na koji se javni prostori u Zagrebu oblikuju danas.
Njihova budućnost u prvome redu ovisi o tome hoće li se na tim prostorima uopće dogoditi grad za sve ili samo za neke, odnosno hoće li javno i društveno odgovorno nadvladati ono partikularno. Vizionarski pristup gradogradnji, kakav je definirao predmetne praznine, danas uglavnom ne postoji, no postoje urbanistički tragovi u prostoru koji jesu i još uvijek mogu biti prilike.
ObjavljenoObjavljeno
