Program će u petak u 16 sati otvoriti izložba mobila i predstavljanje “glazbene ograde”. Udruga bivših učenika ŠPUD-a prezentirat će audio mobile koji su sastavljeni od neuobičajnih, obnovljivih materijala i potiču na promišljanje o mogućnostima nestandardnih glazbala. Dio dvorišne ograde Jedinstva bit će zamijenjen interaktivnom glazbenom instalacijom Luke Veverca koja će trajno ostati na ovoj lokaciji. Glazbena ograda sastoji se od vertikalnih cijevi i predstavlja pravi melodijski instrument.

U 17 sati slijedi predstavljanje umjetnice Tigrille Gardenije, čiji edukacijski rad polazi od holističkog pristupa i povezivanja s prirodom. Umjetnica će ovom prilikom održati prezentaciju svog audio rada s biljkama. Gardenia koristi tehniku detekcije elektromagnetskih valova na listovima ili korijenju biljaka koje pretvara u zvuk putem MIDI sučelja. Prvi dan festivala zaključit će nastupi zborova Domaćigosti i LeZbor s početkom u 18:15 sati.

Subotnji program počinje ZMAG-ovim eko-radionicama lakto-fermentacije i izrade hotela za kukce od 11 do 13 sati, a zatim će Tigrilla Gardenia održati radionicu pod nazivom Glazba biljaka u 15 sati. Drugi blok ZMAG-ovih radionica odvit će se u paralelnom terminu od 15 do 17 sati. Sudionici_e će tijekom ovog dvosatnog termina naučiti prepoznavati samoniklo bilje i kreativno reciklirati pomoću pegle, igle i konca te stvarati raznolike uporabne predmete.

Kraj festivala obilježit će koncert benda Eksterminator ’81 koji čine Toni Starešinić, Andrej Jakuš i Janko Novoselić. Riječima Starešinića, “’81. označava njegovo godište, a naziv Eksterminator je inspiriran stripom priznatog francuskog strip majstora bosanskog porijekla Enki Bilala, u kojem glavni junak vrhunski znanstvenik neposredno prije svoje smrti dušu prenaša u robota kojeg je sam stvorio i time si daje novi život u mehaničkom tijelu, koji ga odvede i do zvijezda”.

Sve radionice su besplatne, a prijaviti se možete preko obrasca. Prijave su otvorene do popunjenja radionica.

Više detalja o programu pronađite ovdje.

Kao inspiraciju za zvučnu instalaciju Lebdeći kodovi, Ralf Baecker navodi McCulloch-Pitts perceptrone, prve matematičke modele umjetnih neurona. “Umjetni neuroni oponašaju funkciju bioloških neurona primajući informacije i donoseći binarne odluke o aktivaciji na temelju prelaska zadanih vrijednosti. McCulloch-Pitts perceptroni jednostavni su modeli danas vrlo složenih umjetnih neuronskih mreža koje se koriste između ostalog i u umjetnoj inteligenciji”, piše u najavnom tekstu Olge Majcen Linn.

Koristeči svjetlosne i zvučne signale, instalacija reagira na svoju okolinu i publiku. Kustosica dodaje: “Reaktivnost instalacije sastavljene od neurona nalik McCulloch-Pittsovim perceptronima omogućuje dinamičnu izmjenu informacija unutar mreže, stvarajući osjećaj da je taj umjetni sustav zapravo živi organizam. U svom jednostavnom, ali sofisticiranom dizajnu, instalacija podsjeća na procese u prirodi, stvarajući vizualni i auditivni doživljaj koji poziva na kontemplaciju i interakciju i otvarajući tako prostor za razmišljanje o suptilnim poveznicama između života i tehnologije”.

Ralf Baecker umjetnik je i istraživač, čiji radovi nastaju na raskrižju umjetnosti, znanosti i tehnologije. Njegove instalacije i autonomni strojevi potiču razmišljanje o kompleksnim tehnologijama i njihovom društvenom utjecaju. Ovo je treći put da svoj rad predstavlja u KONTEJNER-u.

Ulaznice za odrasle iznose 3 eura, za učenike i studente 2 eura, obiteljska ulaznica je 4 eura, a za grupe (10 do 30 osoba) 1 euro po osobi.

Izložbu možete posjetiti do 24. studenog.

Više informacija o izložbi možete pročitati na web stranici i društvenim mrežama KONTEJNER-a.

Organizatori_ce očekuju inovativne i kreativne zvučne radove, instalacije te izvedbe umjetnika_ca koji su fascinirani zvukom u svoj njegovoj širini. Prihvaćaju se stari, novi i radovi u nastajanju svih vrsta, forme i stila, a pozdravljaju se i radovi koji koriste zvuk kao tek jedan od gradivnih elemenata. 

Na javni poziv se mogu prijaviti svi umjetnici_ce i umjetnički kolektivi aktivni na području Hrvatske i/ili zemalja bivše Jugoslavije, a prijave se šalju preko online obrasca.

Izložba će se održati od 11. do 13. prosinca u prostoru studio-galerije KLET na adresi Ilica 73.

Rok za prijavu je otvoren do ponedjeljka, 20. studenog u 16 sati.

U području suvremene umjetnosti, na pitanje kompleksnih (su)odnosa ljudi i ostalih životinja, ali i drugih neljudskih bića, nastaju raznoliki odgovori i kustoske koncepcije. Prošlog su petka, 9. rujna u centru Zagreba pod istom tematskom okosnicom bila predstavljena dva umjetnička rada. Temom osobnih susreta s drugima bavila se umjetnica Ivana Filip čiji su rezultati istraživanja Osobni susreti za dvoje: životi drugih bili prikazani u Garaži Kamba, dok je u Park-šumi Dubravkin put Sara Salamon predstavila rad Polje djelovanja: gorući užitak u produkcije Ane Mikin i udruge Umjetnost za grad.

Predgovor izložbi u Kambi, koji je djelomice napisan iz očišta mačka s kojim živi njegova autorica, Buga Kranželić, ilustrira logiku postava koji čini niz personaliziranih vizualnih kolaža. Predstavljeni radovi nastali su na temelju razgovora sa sudionicima_ama istraživanja tijekom Otvorenog studija Ivane Filip početkom srpnja. “Vizualne predodžbe, umjetnica je izradila na temelju navedenih susreta, a sastoje se od personaliziranog teksta i vizualnih materijala koje je Filip izabrala”, pojašnjava Kranželić.

Deskriptivne izjave sudionika_ca postavljene su na platna, tekstil i papir u obliku oblačića, a popraćene su fotografijama životinja i osoba u različitim formatima. Filip koristi organske materijale poput životinjskog krzna i granja kojima naglašava poveznicu s prirodom vidljivom na rubovima kolaža i fotografijama. Iz zelenih pozadina, onih šumskih, livadnih ili vodenih naslućujemo širi kontekst dijeljenja osobnih susreta ljudi i više-nego-ljudskih vrsta, a tekstualni segmenti ukazuju na izgradnju duboko intimnih odnosa u kojima naslućujemo ono što Donna Haraway naziva “postojanje drugog s tim bićem”.

Udaljeni samo kilometar i pol od Kambe, šetači_ce (pasa) u isto su vrijeme mogli naići na audio instalaciju Sare Salamon uronjenu u šumu na zapadnom rubu Dubravkinog puta. Instalacija Polje djelovanja: gorući užitak dio je projekta I šume pjevaju u kustoskoj koncepciji Lee Vene, a riječ je o pilot projektu s jednogodišnjim prezentacijama koji nastoji aktivirati prostor zagrebačkih šuma i zelenih površina kroz umjetničke intervencije. “Prva u nizu intervencija je zvučna instalacija koju čini pet akustičnih zrcala sa zasebnim semplovima, a jačina zvuka fokusira se ovisno o položaju slušača_ice”, pojašnjava kustosica ovog projekta.

Da bi se iskusila ova pomalo nježna kakofonija zvukova koju čine zvukovi prirode i glasovi ASMR YouTubera_ica, slušač_ica se mora udaljiti s puta i prošetati do dubine šumskog ugibališta. Nazimjenično postavljena zrcala proizvode zvuk koji se s puta ne čuje, stvarajući intimnu dinamiku zvučnog prostora u kojem se čuje zvuk šume i prolaznika, no ne i obrnuto. Vene napominje da je preteča radu, u iteraciji Zvučno zrcalo za krhotine br. 2 izvedena na MBZ-u 2023. godine, a ovog puta instalacija je smještena u javnom prostoru, te se “poigrava s idejom prirodnog ambijenta kao prostora odmora”. Instalacija, naime, istovremeno otvara mogućnost izgradnji senzibiliteta za njihovim opuštajućim svojstvima različitih glasova (prirode) i zasićenjem.

Polazeći iz geografski i kontekstualno različitih područja i pozicija, Kohnov tekst, kao i vizualne predodžbe Ivane Filip te zvučna instalacija Sare Salamon, nastoje istražiti temu (su)odnosa čovjeka i neljudskih bića te interpretirati njihovu međusobnu komunikaciju i kontekste u kojima se ona odvija. Primarno se služeći tekstom i fotografijom, Filip ispituje intimnost odnosa životinja, biljaka i čovjeka i to kako ih razumiju njeni sugovornici_e, dok Salamon predstavlja suptilniji pristup koji otvara zvučni i fizički prostor refleksije u neposrednom kontaktu s prirodom. 

Umjetničko-istraživački projekt Berlin obećani grad – izvještaj iz call centra Ivane Papić u Velikoj dvorani Pogona Jedinstvo postavljen je kao devet stanica zvučnog dokumentarca temeljenog na pričama internacionalnih berlinskih radnika, na hrvatskom, srpskom i engleskom jeziku. Projekt je razvijen na Institutu Art in Context na Universität der Künste Berlin pod mentorstvom Kristine Leko. Dijelom je programa Umjetnički pojmovnik javnog prostora umjetničke organizacije Otvoreni likovni pogon, čiji je cilj jačanje diskursa umjetnosti u javnom prostoru i u zajednici kroz intervencije mladih umjetnika i umjetnica.

Izložba u Zagrebu otvorena je do 1. studenog, a realizirana je u sklopu Participativne Pogonove sezone 2020. i dio je projekta Svi za Pogon – Pogon za sve! sufinanciranog sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Izložba koja je prethodila zagrebačkoj bila je postavljena u MKC Galeriji u Splitu, a realizirana je u partnerstvu s udrugom Mavena iz Splita, u okviru  programa NMG@PRAKTIKA 2020. Aktivnost je bila dio projekta Gradimo Dom zajedno kojeg je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.

Kulturpunkt.hr u sklopu rubrike Podcast predstavlja audiovodiče kroz izložbe suvremene umjetnosti u organizaciji aktera koji djeluju na nezavisnoj kulturnoj sceni.

Foto: Ivana Papić
Vizual: Klasja Habjan

Podcast je dijelom projekta Kultura kritičkog slušanja podržanog od strane Ministarstva kulture i medija.

Bojan Gagić je višestruko nagrađivani multimedijalni umjetnik te dizajner zvuka i rasvjete koji živi i radi u Zagrebu. Član je HDLU-a i HZSU-a, aktivno izlaže u Hrvatskoj i inozemstvu od početka devedesetih. Autor je većeg broja ambijentalnih instalacija, performansa, kompjutorskih grafika, glazbe za eksperimentalne videoradove, fonografskih zapisa i videoradova. Kratke poetske zapise objavljivao je u većini književnih časopisa u Hrvatskoj. Posljednjih nekoliko godina sustavno se bavi luminoakustikom, field recordingom i eksperimentima vezanima uz odnose tijelo/prostor/zvuk/sjećanje. Potpisuje i tehničko vodstvo raznih kazališnih, filmskih i glazbenih festivala.

Izložba će biti otvorena od 17. do 26. srpnja u Galeriji Bačva.

Šest je vojničkih kreveta kružno postavljeno u sami centar mračne dvorane POGONA Jedinstvo. Svjetlo je  slabo i tupo, tu je tek kako bi označilo mjesto radnje i umirilo očekivanja oka. Ovo je izložba koju je potrebno slušati. 

Atmosferična zvučna instalacija Priče za laku noć mladih sarajevskih umjetnica Lane Čmajčanin i Adele Jušić tematizira iskustvo podrumskog života za vrijeme 1425 dana opsade Sarajeva. Kroz šest kraćih audio zapisa na kojima prijatelji umjetnica posve osobno govore o ratnoj stvarnosti, Čmajčanin i Jušić pokušavaju pronaći jezik kojim je moguće govoriti o traumi njihove generacije: “Ideja jeste nastala tako što smo shvatile da o ratu, a posebno o djetinjstvu u podrumu, o skoro četiri godine, pričamo gotovo svaki dan; jedna s drugom i s mnogim prijateljima koji dijele isto iskustvo. Krenule smo od atmosfere prostora i o njoj promišljale na načine ‘nove’ društvene zajednice koja se u skloništima formirala. Potom smo odlučile uključiti poznanike i prijatelje i s njima o tome razgovarati. Tako smo došle do faze intervjuiranja i rad se dalje razvijao do forme u kojoj je sada”.

Pored svakog od kreveta smješten je zvučnik iz kojeg dopire po jedan mladi glas. Priče za laku noć koje posjetitelji mogu čuti, tek su male epizode, detalji koji će oslikati odrastanje u podrumu: “Odlučile smo ne tražiti od sugovornika da nam ispričaju traumatičan doživljaj iz podruma, već smo ih naprotiv, zamolile da nam ispričaju prvi doživljaj koji im padne na pamet, a vezan je za podrum u periodu rata. Pretpostavile smo da ako radimo na taj način, da ćemo od intervjuiranih čuti onu priču koja im je najvažnija, odnosno koju žele da ispričaju, da će tako podrum i iskustvo koje su imali tamo predstaviti onako kako im je najbliže i kako to oni žele da bude predstavljeno”.  

Za laku noć u POGON-u možemo čuti priču o dvoje osmogodišnjaka koji su uspješno organizirali podrumsku stripoteku koja je, osim djece, od dosade spašavala cijelu podrumsku zajednicu. Naoko veselu priču, presjeći će detalj o susjedu koji je za zlatno izdanje Zagora djeci dao vrećicu makarona. Tu je i priča o nesanici, “priča koja nije nikakva priča” kako kaže jedna od sugovornica umjetnica koja s posjetiteljima dijeli tek album metafora. Ili ona posve drugačija o “tri i pol godine u podrumu, pola djetinjstva otprilike” propovijedana kroz lica susjeda okupljenih u skloništu. “U instalaciji se očituje nekoliko razina pripovijedanja”, ističu umjetnice. “Dvije od šest priča su ispričane direktno i spontano, što se može odmah primijetiti, jer zadržavaju formu opuštenog razgovora i samim time imaju drugačiji narativni ritam. Nismo ih htjele unificirati, jer nam se činilo da ovakvi različiti načini pripovijedanja doprinose jedinstvenosti svake priče i pokazuju kararakterističnost svakog od sugovornika pa tako i karakterističnost njihovog iskustva, ali i njihovog ličnog odnosa spram iskustva koje su s nama podijelili”. 

Instalacija Adele Jušić i Lane Čmajčanin, da parafraziramo jednog od pripovjedača, presjek je malog djela taloga iskustva koji će ova generacija zauvijek nositi sa sobom i koja će ju uvijek držati budnom. Priče za laku noć stoga nisu ovdje samo kako bi zabilježile traumu, već i kako bi kroz pripovijedanje kanalizirale nespokojni višak iskustva. Zalog je to za neki budući miran san, kada uspavanka neće dopirati iz mračnog podruma.

Izložba Priče za laku noć, koju možete pogledati do 6. travnja dio je programa Biti doma Galerije 90-60-90 koji kroz niz pojedinačnih i zajedničkih izložbi i akcija nastoji obuhvatiti ideju doma s aspekta pripadanja ili nepripadanja nekom prostoru ili zajednici te s aspekta stanovanja, u emotivnom i u egzistencijalnom smislu. Autorice programa su Irena Bekić i Marijana Stanić. 

“Tijekom rata u Bosni i Hercegovini, ljudi su spavali i živjeli u podrumima, ponekad tjednima ne napuštajući te prostore. Sarajevo je bilo pod opsadom 1395 dana. To je najduža opsada jednog glavnog grada u povijesti modernog ratovanja. Zbog neprestanog granatiranja, živjeti u stanovima i kućama bilo je gotovo nemoguće. Zgrade su imale podrume s malim prostorijama, svaka namijenjena jednom stanu. Te su se prostorije transformirale u spavaonice. Prava njihova namjena je spremište, stoga su one bile vrlo male, svega metar široke i dva metra dugačke. Bile su pune starih ili nepotrebnih stvari. Čim su prve granate pale na Sarajevo, ljudi su ispraznili ostave. U njih se mogao ugurati krevet i ništa drugo. Ponekad je u njima spavalo čak troje ljudi. Teško je zamisliti život u podrumu. Ljudi su ondje oformili specijalnu zajednicu s vlastitim pravilima i novim sistemom opstanka. Dijelili su sve, hranu i garderobu, sreću i jad. Kroz pisane i audio intervjue skupile smo priče o onome što se odvijalo u podrumima u vrijeme rata. Zvučna instalacija sadrži šest priča naših prijatelja i rođaka koji su u to vrijeme imali 10 do 14 godina”, napisale su umjetnice povodom izložbe.

Lana Čmajčanin rođena je 1983. godine u Sarajevu. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Osnovala je Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA čija je i aktivna članica. Članica je Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama. Živi i radi u Sarajevu.

Adela Jušić rođena je 1982 u Sarajevu. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Osnovala je Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama. Dobitnice je nagrade Zvono za najboljeg bosanskog mladog umjetnika 2010., Henkel Young Artists Prize CEE 2011. i nagrade Galerije Charlama za najbolji rad mladog umjetnika 2012. Živi i radi u Sarajevu.

U prostoru restaurirane tvornice svile, svjetlosne i kinetičke projekcije Uršule Berlot bit će prikazane uz implozivne zvučne strukture Michelea Spanghera te biomorfnu skulpturu i zvučno  okruženje Božice Dee Matasić. Na izložbi je još moguće i vidjeti nadrealistički ormar s lebdećim pijeskom Carla Bacha te poslušati site-specific zvučnu instalaciju magičnih zvona Massimiliana Viela. 

Predstavljeni radovi u izvjesnom su arhitektonskom dijalogu. Kako je istaknuto, cilj je ove izložbe postaviti gledatelja u sredinu radova te kroz odnos postava i prostora naglasiti njegovu začudnu percepciju. Zahvaljujući ovim radovima i site-specific zvučnom okolišu, podraženi osjet dodira, sluha i vida kod gledatelja će potaknuti individualno poimanje stvarnog svijeta. Kustosi izložbe su Denis Viva i Giovanni Rubino.

Božica Dea Matasić rođena je 1970. godine u Zagrebu gdje je i diplomirala na Likovnoj akademiji 1996. specijalizirajući se za skulpture i kiparstvo. Od 1998. do 2003. radila je kao kustos galerije Studentskog centra gdje je organizirala više od stotinu izložba, performansa i multimedijalnih događaja, a rad u SC-u nastavila je kroz organizaciju radionica vizualnih umjetnosti za studente zagrebačkog Sveučilišta. Od 2006. predaje kiparstvo na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. U respektabilnom životopisu, osim T-HT nagrade publike iz 2011. godine, nalazi se i nagrada na devetom Trijenalu hrvatske skulpture. Više o umjetnici možete saznati ovdje. 

Izvor: Palinesti / DAZ

Galerija Močvara u studenome predstavlja zvučnu instalaciju Hrvoja Hiršla Sirene – glazba sfera. U tamnom će se prostoru bivše tvornice na Trnjanskom nasipu privremeno nastaniti tri mistična okrugla objekta: crvena, plava i žuta sfera. Svaka okrugla konstrukcija proizvodi različitu boju zvuka, a zvuk se u prostoru aktivira nasumično, iznenađujuće i nepredvidivo. Time nastaju beskrajne zvučne kompozicije koje nagoviještanjem glazbenog vrhunca uzrokuju treperavo stanje neizvjesnosti, napetosti i iščekivanja. Glazbene sfere tako u svijesti evociraju nikada zaboravljena, očaravajuća mitološka bića poznata po svojoj hipnotičkoj privlačnosti – bića koja se smatraju krivima za mnoge brodolome i pomorske kalvarije.

Iz stare tvornice Jedinstvo svi putevi potom vode u tvornicu oblaka privremeno prizemljenu u prostoru Kluba Močvara gdje opuštanje i druženje, uz melem za promrzle uši, garantira afterparty uz Cloudfactory.

Hrvoje Hiršl (1982.), hrvatski umjetnik i dizajner, trenutno je na poslijediplomskom studiju MediaArtHistories na Donau-Universität Krems u Austriji pod vodstvom Olivera Graua. Osnivač i koordinator teorijskog programa I’MM, novopokrenutog media laba u sklopu programa Kulture promjene SC-a u Zagrebu. Izlagao je na grupnim izložbama (Vizura Aperta, 2011.; međunarodni festival Magdalena, 2006. i 2010.; HDD 0708, 2008.; DVK 97-07, 2007.), te samostalno u sklopu radijske emisije 3. programa Hrvatskog Radija Slika od zvuka (2011.) i Galeriji VN (2010.). Polufinalist je nagrade Adobe Design Achievement Awards (2009.). Za 2012. godinu dobitnik je rezidencijske stipendije u Beču u sklopu KulturKontakt Austria.

Za program Galerije Močvara u 2011. i 2012. godini zadužen je KONTEJNER | biro suvremene umjetničke prakse, nevladina, neprofitna organizacija koja je kroz kustoski rad, produkciju umjetničkih projekata, organizaciju izložbi i teorijsku kontekstualizaciju usmjerena na kritičko propitivanje uloge i značenja znanosti, tehnologija i tijela u suvremenom društvu.

Izložba Hrvoja Hirsla otvara se 23. studenog u 20 sati i možete ju pogledati i poslušati do 25. studenog.